Preskoči na glavni sadržaj

EUROBASKET NOTES: SPAIN - ITALY & BELINELLI QUARTER

Da nisam pogledao Talijane i Španjolce čija je utakmica u najavi već značila teški run and gun mogao bih komotno ugasiti ovaj komadić bloga. Previše šutera na parketu, previše španera i individualnih klasa ali i gela u kosi, bradurina i pizdunskog ponašanja i mentaliteta, pa eto pozivnice da se nešto i napiše o utakmici. Mada sam se dvoumio, pisati bilješke tijekom utakmice o viđenom ili se jednostavno prepustiti pukom gledanju ulazi li lopta u koš ili ne. Ne budi lijen, odlučio sam se za prvu opciju, posebno kada sam vidio da od velike taktike i borbe Scariola i Pianigiani neće biti ništa što je značilo minimum zabilješki. Zašto sam se uopće i nadao da će EU treneri zadovoljiti moj poriv da gledam malo taktičke makljaže povrh one „mijenjam centra za centra“ ili „sad sam u zoni, sad na čovjeku“?

1 Q

Ali hajde, kamikaza Pianigiani odlučio je iznenaditi i na Gasola gurnuti veličanstvenog Andreu Bargnanija kako bi stvorio barem nekakve matchup probleme Španjolcima. Bargnani je tako unutra umjesto centra Cusina, jedinog rudara među svilenim Talijanima. Pri tom je Pianigiani stvorio i sebi matchup probleme jer nema šanse da Andrea može izaći na kraj s Pauom. Ali, Gasol će ukoliko Bargnani pogodi prvih par šuteva morati poštovati njegov range u ruci i izlaziti malo više iz zone svoje ugode zvane reket, što bi Belinelli i Galinari trebali koristiti za lakši dolazak oko obruča.

Na kraju su petorke bile: Cinciarini-Belinelli-Gentile-Gallinari-Bargnani; i Ribas-Sergio-Rudy-Mirotić-Gasol

Promjena je dakle bila i u Španjolskoj, Lull je na klupi a u igri su Ribas i Sergio koji pored njega do sada nisu imali prednost. Scariolu je očito trebao netko tko će vrtjeti pick s Gasolom i unerediti talijansku obranu slash and kickom a za to mu je potreban Rodriguez, a s Lullom na klupi dobio je na snazi iste, mada ja i dalje mislim da su Lull i Ribas isto sranje drugo pakovanje.

U startnim petorkama bila je još jedna zanimljivost, i to na četvorci, krucijalnoj poziciji za današnju košarku, gdje smo trebali gledati bitku Gallinarija i Mirotića, dvaju modernih forwarda koji su se u startu poništili što se missmatcha tiče. Obojica su stilom igre više niska krila nego visoka, vise na perimetru, pokretljivi su za svoju visinu što znači da ne mogu koristiti sve prednosti svoje „bekovske“ igre kao protiv drugih četvorki.

Dakle, Talijani izlaze u 5-out sistemu, s 5 šutera na parketu, a Španjolci u 4-out postavi ali s dominantnim centrom preko kojega vrte glavninu napada. Centarska bitka obilježila je prvu četvrtinu. Gasol je natrpao Bargnanija igrom oko obruča i iznuđivanjem slobodnih bacanja iako se Bargnani hrabro držao na niskom bloku frontanjem starijeg burazera Gasola, čak solidno i zatvarao reket od ulaza španjolskih bekova. U napadu je ipak previše forsirao šut, i to je izgledalo jako ružno. Čovjek kao da nikada nije čuo za povratni pas. Gdje god da je primio loptu okrenut licem košu on je rokao. Doduše, ništa bolji nisu bili ni ostali mu suigrači. Gallinari, Belinelli i Gentile ponašali su se kao Doc Holiday, Wyatt Earp i Billy The Kid kad god bi dobili loptu.

Zato je odmah bilo jasno da ovu utakmicu neće odlučiti obrana koju su obje ekipe igrale vrlo neobavezno od starta, nego da će to biti čista šuterska inspiracija. Španjolci su se čak malo i trudili odigrati pick and rolla, slash&kicka, pa čak i 2 na 2 akcija Mirotića i Gasola uz naravno nezaobilazno spuštanje lopte Pauu u post. Talijani su se uzdali u svoje nišanske optike dok su na trici, u šuteve preko ruke i s poludistance donijevši dašak NBA-a preko svojih NBA zvijezda.

Španjolci tako nakon prvog kvotera vode 20:19 zahvaljujući 12 poena Gasola i 2 trice Ribasa, a Talijane predvodi Bargnani s 10, uz podršku najviše Gallinarija.

Koliko je ovo bio festival trica u prvoj četvrtini ocrtava i statistika: Španjolci su imali 8 šuteva za dva, 6 za tricu. Talijani 9 šuteva za dva, 8 čak za tricu. Španjolci koliko se igralo revolveraški nisu stigli ni ući u bonus, Talijani jesu jedva i to zbog fauliranja Gasola, a obje ekipe imale su samo jednu izgubljenu loptu.

2 Q

Druga četvrtina u košarci uglavnom znači obračun klupa pa su Španjolci pored Rodrigueza na parket poslali Llulla, San Emeterija, Reyesa i mladog Hernangomeza, a Talijani su starterima Gentileu i Bargnaniju pridružili Hacketta, Aradorija i Mellija. Ovdje se igra malo usporila i to uglavnom zato jer su Španjolci počeli spuštati lopte Reyesu u post odakle su i on i Hernangomez zabijali i stvarali probleme Melliju i Bargnaniju koji su skupili po 3 penala i nakon 3 minute drugog kvotera morali na hlađenje. Talijani na životu ipak ostaju zahvaljujući sjajnoj šuterskoj dionici Aradorija 190 cm visokog i elegantno popunjenog beka koji je izgledom primjereniji ragbiju nego košarci ali koji je dobar dribler i kreator i koji je nekoliko puta tipično u talijanskom stilu sam sebi izgradio prostor za šut i pogodio nekoliko šuteva.

Sredinom četvrtine, Scariolo vraća Gasola, a Pianigiani u tim momentima ne odustaje od Bargnanija i opet gledamo Pauovu dominaciju i Talijanov manjak savjesti u napadu. Centru Španjolaca pridružio se Llull trkom u tranziciji i završavanju na obruču, dok je uz Bargnanija i dalje najraspoloženiji bio Gallinari. 45:42 za Španjolsku na poluvremenu.

BELINELLI Q

Znao sam da je Belinelli pravi šmeker, ali baš ovakav ubojica, e to nisam znao. Do treće četvrtine na kontu je imao samo 2 poena, a onda je prvo pogodio iz ulaza nakon čega je počeo šepati i mislio sam da je gotov. Je kurac. U 4 minute sasuo je 11 poena i odveo Talijane na +10.



Do kraja utakmice Španjolci se nisu uspjeli oporaviti od ove Belinellijeve dionice premda je Pau neumorno trpao i trpao. Njegov učinak ipak je bio preslab da bi se mogao nositi s raspoloženim Belinellijem i Gallinarijem.

Nisam jedan od onih koji vjeruje da su ovo Španjolci namjerno popušili. Od starta je utakmica bila šuterski obračun gdje je bilo jasno da će presuditi inspiracija jednog igrača u 2 minute. Ovoga puta to su bili Talijani.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

REAKCIJA NA REAKCIJU - SUBJEKTIVNO/OBJEKTIVNO

Jučer sam napisao najavu za finale Istočne konferencije Atlanta-Cleveland. Tekst je bio namijenjen za NBACro portal, i premda sam navijač Hawksa, i to uopće ne krijem, namjera mi je bila kao u svakom tekstu trezveno i hladne glave prokopati seriju koja se treba odigrati. Kada sam je napisao nisam ni sumnjao da će u facebook komentarima izazvati toliko buke. I to jednosmjerne buke koja se očitovala u ignorantskim komentarima muške populacije koji su valjda pogledali 2 utakmice Atlante ove sezone i očekivali da će Hawksi skinuti gaće i naguziti se pred njihovim ljubimcem Jamesom uz čiju sliku rade ne smijem ni pomisliti što. Budući da jako mrzim kada netko sere i piša po meni na taj način, po mojim tekstovima i trudu koji uložim (oni koji su u životu napisali samo jednu priču od dvije kartice teksta znaju što govorim kada kažem „trud) odlučio sam se ovdje na blogu osvrnuti na te komentare i jednostavno pokazati njihovu besmislenost. Da se raspravljam tamo na NBACro facebook stranici...

OQT (TORINO) - GRČKA, ITALIJA, HRVATSKA

Od podcasta nažalost ništa. Sudbina kleta je umiješala svoje prste i nizom nes(p)retnih događaja poslala jasnu poruku: "Neš snimat!". Zato je najava turnira u Torinu kompletirana. GRČKA Novi turnir, isto pravilo – tamo gdje su Grci uvijek je tvrdo. Ekipa im se dosta promijenila u odnosu na Eurobasket u Francuskoj. Prvenstveno su ostali bez veterana i nositelja. Nema više Spanoulisa, Kaimakogloua i Zisisa od veterana. Nema ni Papanikolaoua, zbog ozljeda su out Printezis i Sloukas. Dosta veliki udarci. Okosnicu ekipe čini ostatak družine iz Francuske: Antetokounmpo (u nastavku Giannis), Koufos, Perperoglou, Calathes, Mantzaris, Bourousis. Što znači da i dalje imaju materijala za borbu, a umjesto umirovljenih senatora i ozlijeđenih uskočili su mahom članovi nove generacije grčke košarke: Agravanis, Papapetrou, Thanasis Antetokounmpo, Bogris, Athinaiou i Charalampopoulos. Zanimljivo, Katsikaris se nakon što su odigrali sve pripremne utakmice odrekao tamnoputog Amerikanc...

MVP

Nova godina, novi izbor za MVP-a i novi stari problemi. Šest igrača legitimno konkurira za tu prestižnu titulu: Westbrook, James, Curry, Harden, Davis i Paul. Problem nikakav ne bi bio odabrati nekoga između njih za MVP-a da je liga postavila kriterije prema kojima se bira. Da bi dobili realnog MVP-a trebali bi se zapitati „koje uvjete treba ispunjavati jedan MVP?“. Koliko minuta, koševa, skokova, pobjeda, postotaka… Međutim, košarka nije matematika i u njoj ne vrijedi uvijek da je 2+2=4. Da je tako, ovog teksta sada ne bi bilo, kao što ne bi bilo ni rasprava tjednima prije nego se dodjeljuje nagrada, niti bi se mogli zabavljati razmišljanjima tko je doista MVP u ovoj odličnoj NBA sezoni. Dobro shvatili ste, tko je MVP ovisi o isključivo subjektivnom osjećaju, a tako se i bira. Sportski novinari u SAD-u odlučuju prema svojim vlastitim parametrima tko je „most valuable player“. Ako upravo ovu rečeničnu sintagmu ubacite u google translate dobit ćete prijevod „najkorisniji igrač“...