(Četvrtak 25.2.)
Portland-Houston
Playoff bitke su apsolutni prioritet
za praćenje i do sada ni jednom nisu razočarale, posebno ove na Zapadu. Utakmicu točno možemo razdijeliti na dva dijela. Prvi u kojem 30 minuta
dominiraju Blazersi i drugi koji je pripao Rocketsima, ekipi koja je znala
odraditi posao do kraja.
Portland je u svojih 30 minuta
fantastično radio u oba smjera. Lillard i McCollum su kreirali iz picka i u
uvodu utakmice razigrali sebe i ostatak družine, koristeći rupe u obrani
Rocketsa koja je čisti kaos i za koju je ovaj mini-Warriors napad bio prevelik
zalogaj sve dok nisu pronašli ritam kasnije. Rakete su se odlučile udvajati 2
na 2 igru oba beka Portlanda što je Howarda udaljilo od obruča i posljedično
stvorilo probleme u pozadini obrane gdje su Blazersi lagano dolazili do poena
kretanjem lopte i igrača. Houston i preuzima puno toga po defaultu ali često
dolazi do loše komunikacije (najčešće na relaciji Harden – netko). Kao da nisu
imali dogovoreno preuzimaju li samo pick ili handoffove i weave kojeg ima na
pretek u Stottsovom napadu (kao i u Kerrovom). Kad kažem mini-Warriors napad
onda uz weave mislim i na Greenovsku dodavačku sposobnost koju u light verziji prikazuje
Plumlee i Stephovu šutersku posebnost koju ima opet u dijeta obliku Lillard.
Potonji je top šuter iz bloka kojem ne smiješ ostavljati prostor da se diže po
izlasku iz screena, centar je jedan od boljih passing visokih. Ako udvajaš
Lillarda na picku kao Houston onda ostavljaš dosta prostora za Plumleeja koji
nakon screena prima loptu i odlučuje što dalje. To funkcionira odlično u uvodu
utakmice, plus Lillard i McCollum dobro asistiraju za PlumDoga u finišerskoj
roli, ili probijaju udvajanje driblingom i napadaju mid-range (McCollum) ili
obruč (Lillard).
Iako je Harden skriven na Aminuu a
Ariza čuva Lillarda, Beverley McColluma Rocketsi nemaju rješenja za ekipu koja
trpa na svom parketu i potvrđuje izvrsnu formu. Ništa se ne mijenja kada
Blazersi ostaju bez jednog kreatora McColluma koji ide na odmor jer Lillard
sjajno orkestrira igrom i uglavnom gleda da razigra ekipu. Pick s Plumleejem
funkcionira, Aminu poteže tricu, sve je dobro za Blazerse. U bitki klupa
Blazersi pronalaze dobru kombinaciju koja razbija Rocketse. Na terenu su
CJ/Henderson- Crabbe/Davis i Leonard. Iako mu je Harkless uzeo minute od
nedavno Leonard odrađuje posao izvrsno kao stretch petica a dobro se nosi i sa
Howardom u obrani. Pogađa prvu tricu koju je dobio na pladnju, a da stvar za
Rocketse bude gora razigran je i Henderson (odakle mu se stvorio domet s trice
u ovoj sezoni?) u spot-upu ili u kreacijskoj ulozi.
Rocketsi u spomenutih 30 minuta
dominacije Portlanda izgledaju kao razbijena vojska koja se eto čisto na talent
uspijeva održati na životu. Na početku dvoboja čak su uspjeli razigrati opcije
oko Hardena. Beverley je jako dobro otvorio utakmicu, Harden i Smith vrte 2 na
2 igru, pokušavaju hraniti Dwighta u postu ali sve je to preslabašno da bi se
pratili vrući domaćini.
Klupa im je opet bila problematična,
odnosno oni igrači od kojih očekuješ da nešto pridonesu, npr. Lawson i Jones.
Početkom druge Bickerstaff svojim tvrdnjama u medijima usprkos pokazuje da ipak pazi
na playoff konkurenciju i da ne želi olako prepuštati ovakve utakmice sudbini
ili slučaju pa Hardena uopće ne odmara. Svjestan je da su Blazersi s obzirom na
ritam koji pumpaju u stanju odvojiti se na veću prednost. Problem je što im ni
to nije baš pomoglo jer Bradu odlično drže Crabbe ili Henderson a trica ga ne
ide. Kola im idu nizbrdo jer nemaju odgovor na rezervnu postavu Blazersa čak ni
s Hardenom i Howardom unutra i bez Lillarda u petorci suparnika.
U trećoj Portland otvara sa 7:0, a
onda Bickerstaff pronalazi spasonosno rješenje – small-ball. Skoro sve petorke
s dva visoka igrača koje je Bickerstaff koristio završile su s negativnim Net
ratingom. Utakmicu je dobila petorka Howard/Ariza-Brewer/Harden-Terry koja je
imala na 12 minuta Net rating +74. Izvrsna reakcija Bickerstaffa. Ako su ti
visoki igrači u banani cijelu utakmicu, ne mogu pridonijeti ni obrani ni napadu
ne preostaje ti ništa drugo nego izbacit ih iz petorke. Small-ball sam po sebi vjerojatno
ne bi bio dovoljan da se ušlo u klasični run&gun rat s Blazersima. Ono što
je fasciniralo je kako su Rocketsi odjednom prelomili stvar zaigravši obranu.
Ništa taktički inovativno se nije dogodilo ali bili su energičniji, čvršći i
manje skloni greškama nego prije. Čovječe, čak je i Harden kao blesav trčao
prema perimetru da bi stigao izrotirati kao primjer drugima. U napadu je opet
bradonja bio ključan zato jer je pomeo prvo McColluma, a onda i
Crabbe/Henderson kombinaciju koja se izmjenjivala na njemu (gdje je bio
Aminu?). Ne samo da je razigrao sebe nego je u hardenovskom stilu to odradio i
za druge. Ariza, Beverley i Terry šibaju trice, Brewer trči kontre, Harden
zabija iz izolacija uglavnom u postu.
Na pojačanu agresivnost Rocketsa u
oba smjera Portland nema odgovor. Moguće da su se i opustili kada su furiozno
ušli i u treću četvrtinu. Sada ne mogu zabiti ništa, ili barem dovoljno da bi
odbijali nadiranje Houstona. Howard je zaključao reket, Ariza drži odlično
Lillarda, a Stotts ne može pronaći pravu kombinaciju na parketu da razbije
ritam gostima. Pokušao je i s dobitnom, rezervnom petorkom iz prvog poluvremena
ali ni Davis ni Leonard sada nemaju puno izgleda protiv niske petorke Houstona.
Harden je četvrtu odigrao u transu, kao pravi one man offense i donio jako
bitnu pobjedu Rocketsima.
(Petak 26.2.)
Toronto-Cleveland
Taktički ne baš
sadržajna utakmica ali s dobrim, skoro pa playoff intenzitetom i standardno
dobrom kanadskom atmosferom u dvorani. Potvrđuju nam to Jamesovih 40 i 43
Lowryjeve minute provedene na terenu. Ipak je ovo dvoboj prvi protiv drugog i
nitko ne želi izgubiti, posebno ne gosti kojima bi ovo bio drugi poraz u 3
utakmice.
Cavaliersima se
dogodilo nešto slično što i Portlandu. Cijelu utakmicu su bili bolji suparnik a
na kraju su izgubili utakmicu. Toronto se mučio sa Scolom na parketu jer ga je
Love učinio suvišnim kako na trici tako i u postu pa ih je Pattersonov ulazak
preporodio. Uvjetno rečeno jer njihov napad sam po sebi nije previše domišljat,
dapače, predvidljiv je. Siluj reket protivnika koliko možeš sa ulazima, ako ne
možeš šutiraj preko ruke, horns setovi su i dalje prisutni kod Caseyja premda
samo služe da bi iz bloka tražili DeRozana ili Rossa. Daj poneku loptu
Valanciunasu i to je uglavnom to. Ne bi ni kunu stavio na njih u prvoj rundi
playoffa protiv koga god. Imaju dubinu, imaju rotaciju za regularnu sezonu, imaju čak i
dva odlična kreatora ali o njima previše i ovise, a oni nisu takve klase bez
obzira na Lowryjevo herojstvo s ove utakmice koje bi trebalo sugerirati suprotno.
Casey se kao i
Bickerstaf ranije zaostatak iz prve četvrtine odlučio loviti u drugoj četvrtini
s oba šerifa: i DeRozanom i Lowryjem. S tim da je prvi odigrao katastrofalnu šutersku
utakmicu i Lowry se ovaj put pokazao kao bolji 1 na 5 strijelac. Čestitke i
Lueu koji je takvoj postavi suprotstavio onu s Dellavedovom, Shumpertom,
Jeffersonom, Fryeom i Mozgovim. Pick Delly-Timofey činio je osnovu napada pa su
Cavsi i sami održali Raptorse u igri. Vraćaju se Irving i Love ali Raptorsi
imaju Josepha u šutersko-kreativnoj roli i 2 na 2 igru Lowryja i Biyomba koja
funkcionira odlično. Cavsi su se od šoka oporavili tek kada se James vratio.
Inače, Love i
Irving opet su pokazali da ne mogu zajedno i da nisu ni blizu Wade i Bosh. Ali
ni blizu. Zanima me hoće li se ikada dogoditi da obojica odigraju poštenu
utakmicu istovremeno, ili će stalno biti slučaj da Love igra loše kada Irving
igra dobro i obrnuto. „Igra dobro“ znači da su u roli volume potrošača jer za
ništa drugo i nisu. Love je u ovoj utakmici pak pokazao više all-round vještine
a Irvingu je Lowry pokazao zašto je All-Star bek a on nije, direktno ga
nadigravši u izravnom dvoboju.
Casey se opet
zajebao pa na parket poslao početkom treće Scolu i Johnsona koji osim par
prekršaja nije pokazao puno. Cleveland je na 60:49 pa Ross i Patterson gase
požar, a Lowry je najdominantniji igrač na parketu. Terorizira bekove s loptom
koje čuva u kombinaciji s Josephom, a u napadu je u kamikaza stilu i juri u
reket, iznuđuje penale, kreira sebi poene iz driblinga. Lue ne vadi Jamesa iz
igre, Casey se za istu taktiku odlučuje s Lowryjem. Strateg Cavsa se na kraju
odlučuje i za small ball s Loveom na petici i Jamesom na četvorki ali to im
nije rješenje za obrambene probleme koji ih muče jer Lowry trpa sve i koristi
prostor gdje jedini šuter na parketu iz njegove ekipe nije samo Valanciunas.
Poetska je pravda da se utakmica završila kako se završila.
Bio bi
zadovoljan kada ovo ne bi bilo finale konferencije jer mi je muka od stila igre
i jednih i drugih. Ali nažalost po mene čini se da su trenutno samo ovi
Raptorsi (jači za Carrolla) dovoljno dobri na Istoku da jedini ne dobiju metlom
po kostima.
(Subota 27.2.)
(Subota 27.2.)
Oklahoma-Golden State
I dok sam se ja zajebavao s gledanjem Rocketsa i Spursa, pa kada je to otišlo kvragu s Blazersima i Bullsima, u pripizdini zvanoj Oklahoma - spektakl.
Thunderi su se puno bolje pripremili
za ovu utakmicu nego prošlu. Rezultat iz Oaklanda nedavno sugerira da je
utakmica bila izjednačena ali Warriorsi su kroz cijeli period vodili s više od
10 poena i tek su Kerrovi eksperimenti s postavama na kraju doveli do toga da
Warriorsi zamalo izvise. Za razliku od prethodne (o kojoj sam pisao ovdje)
Donovan je povukao dva dobra poteza. Prvo, odustao je od visoke kombinacije
Adams-Kanter koja je bila rezultatski negativna i koju su Warriorsi lakoćom
branili i napadali. Drugo, uvijek je na parketu imao jednog od dvojca Durant-Westbrook.
Napokon se sjetio i shvatio da na klupi Thunderi više nemaju ni Hardena a ni
Jacksona da nose drugu postavu. Kanter i Waiters to ne mogu odraditi, možda
protiv lošijih klupa, ali protiv Golden Statea ne (reći da Waiters može bilo
što odraditi je upitno).
Od ostalih prilagodbi istaknimo
vraćanje Robersona u petorku koji je puno bolje rješenje za Thompsona nego
Waiters i još jedna takva dugajlija omogućila je Oklahomi da opet preuzima
skoro pa sve. I radili su to odlično. Durant je opet bio na Greenu, Westbrook na
Curryju, Ibaka na Barnesu. Za razliku od prethodne utakmice Barnes je bio
nevidljiv, ni traga igraču koji je u prošloj utakmici koristio missmatch.
Curryju u ovoj utakmici nije bilo važno tko ga pazi ali recimo kako teško
možemo kriviti obranu Thundera ili posebno nekog igrača jer su dopustili Stephu
da se razmaše. Možda su Ibaka i SIngler imali po jednu lošu reakciju kada bi zaboravili
koga čuvaju ali što reći za tricu preko Adamsa, iz mjesta nakon pump fakea?
Možda mi se samo čini, ali kroz utakmicu sam stekao dojam da ga Warriorsi nisu
toliko koristili u off-ball igri kao inače, što bi opet mogao biti dokaz koliko
je obrana Thundera odradila dobar posao na preuzimanjima i natjerala Stepha da
kreira za sebe i druge (Green je svejedno skupio 14 asista).
Ako ništa drugo Oklahoma je posebno u
prvom poluvremenu odradila posao na supporting castu. Klay je završio
poluvrijeme s 2/9 šutom, Barnes 1/4, Green 0/3. Em nisu mogli pronaći ritam i
zabijati lagane poene jer su domaćini sve preuzimali pa njihovi cutovi,
screenovi, splitovi i backcutovi nisu bili toliko uspješni, em su neki imali
stvarno loš ulazak u utakmicu (Thompson je posebno forsirao) i promašili ono
što inače zabiju.
Ako Oklahoma nema lijek za Curryja
onda je i nakon druge utakmice očito kako Warriorsi nemaju rješenje za Duranta
kojeg je na kraju mogao dobiti samo Steph Curry, i to vjerojatno samo zato što
je ovaj morao na klupu zbog penala. Koliko god bili dobri i Barnes i Iguodala
čini se kako je najbolje rješenje bio Green. Ali opet, kada je KD u ritmu nema
tog igrača, obrane i taktike koja ga može zaustaviti. Čovjek je trpao na
ulazima, s trice, iz dotrčavanja, iz bloka. To je ono što će Oklahomi trebati u
svakoj utakmici ako misle parirati Warriorsima. Ako Durant može odraditi ono
što radi Curry, Oklahoma ima neke šanse. Makar, prije ove dvije utakmice više
sam vjerovao da će slanjem ovih valova wingova s nenormalnim fizikalijama na
Duranta Golden State kontrolirati taj matchup i da će Westbrook biti
problematičan za branjenje, ali od Russa u dvije utakmice nismo dobili puno što
se scoringa tiče. Razigravački dio je odradio dobro ali recimo u produžetku nije
mogao nastaviti Durantov ritam iako se konstantno trošio napadajući reket.
I jedni i drugi su se pred kraj
utakmice služili zanimljivim taktikama, a to ej napadanje najslabijih
defendera, kao da se radilo o klasičnoj playoff utakmici. Kada je KD dobio
šestu u igri je bio Singler koji je čuvao Barnesa a da bi Curryju olakšali
napadanje Barnes je dolazi u igru 2 na 2, postavljao screen da bi Singler
preuzeo Curryja. Sličnu stvar su izvodili i Thunderi s Curryjem kao defenderom
i Westbrookom ili Durantom kao napadačima.
Jedna od važnijih stvari koju su Thunderi
u ovoj utakmici apsolvirali bila je tranzicijska obrana. Ne samo da su sveli
Warriorse na samo 15 poena iz tranzicije nego su oni zabili 18 iz kontre. Paradoksalno
je da su izgubili duplo više lopti (22 > 11). A dobili su već klasično za
njih i bitku u reketu. Zabili su 60 poena iz reketa naspram 40 Warriorsa ali i
5 trica manje, a dominantni su domaćini bili i na skoku (76>41, napadački
16>4). Kada pogledamo ovako brojke pravo je čudo kako su Thunderi izgubili
utakmicu ali ovo možda još bolje oslikava što sve trebaš napraviti da bi dobio
mašineriju Warriorsa, odnosno da bi dobio priliku dobit ih.
Osim što je Donovan odustao od komba
Adams-Kanter čini se da je odustao i od rookieja Paynea za kojeg sam već nakon
prve utakmice napisao da nisam siguran kako je on rješenje na jedinici, posebno
ako igra bez Duranta ili Westbrooka i posebno ako se igra na preuzimanja jer
fizikalijama još nije dorastao snagatorima Warriorsa. Plus, s Westbrookom ili
Durantom početkom druge četvrtine netko mora izgubiti minute jer je višak.
Ostaju nam Singler, Waiters, Morrow, Foye i Payne. U utakmici protiv Warriorsa
stradala je zadnja trojka. A onda opet kada pogledam, u čemu je itko od
četvorice veterana bolji od Paynea? Problem za Oklahomu je što su mu srezali i
minute protiv drugih ekipa jer testiraju može li im Foye nešto donijeti kao
play druge postave s Waitersom. Može, koliko i ja da me stave u igru. Na kraju
bi se Paynea čak i moglo podnijeti u postavi s Westbrookom ili Durantom, kao sekundarnim
playom i dobrim spot-up šuterom (38% za tri ove sezone) skrivenim na Barbosi
sve dok nema Curryja u igri. Ili i Paynea čeka sudbina Lamba i Jacksona koji
nisu mogli do minuta zbog Carona Butlera i Dereka Fishera koji su bili prijeko potrebni
jer su imali to vječno precijenjeno „veteransko iskustvo“.
Bez Ezelija Kerr je neke minute dao
Varjeaou koji se opet pokazao beskorisnim u trenutnom stadiju karijere i ne
vjerujem da će više vidjeti minuta u ovakvim dvobojima ako svi budu zdravi.
Speights je ako ništa drugo šuter i kakva takva opcija s klupom koja ima
problema sa spacingom. Tu je Donovan napravio još jednu dobru stvar. Robersonu
je dao minute s drugom postavom kako bi imao visokog igrača na Livingstonu.
Kerr je 10 minuta na utakmici dao i
Petorci Smrti s Greenom na petici i Iguodalom umjesto Boguta. Boguta koji
protiv ovakvog protivnika nema puno smisla na parketu (za 17 minuta bio je
-19). Nije ga lako sakriti jer njegova dodavanja nisu korisna kada protivnik
sve preuzima a on ne može kazniti
missmatch, a Barnes i Green nisu šutom mogli nadoknaditi to što Bogut ne donosi
direktne poene. S njim na samo 17 minuta očito je falilo zaštite reketa i
stabilnosti na skoku ali Lineup of Death imala je Net rating +62,8 i još jednom
potvrdila da lijeka protiv nje nema. Smrt je neizbježna.
Nakon dvije utakmice Warriorsa protiv
Oklahome i onih protiv Cavsa i Spursa čini mi se da su Thunderi najbliži tome da
budu prva pratilja. Cavsi očito nemaju kemiju šampiona i imaju dva startera
koja će biti jako teško sakrivati protiv Golden Statea. Spursi imaju povijesno
dobru obranu i uigrani su ali dio jezgre im je na zalazu i teško da će samo
kontrolom tempa i fizikaljenjem moći dobiti seriju. Problem koji imaju s floor
spacingom vrlo vjerojatno će ostati nerješiva enigma. Problem sa šuterima ima i
Oklahoma, imaju čak i najmanje širine na rosteru i nedostaju im 2 igrača
(backup četvorka i 3&D wing) da bi bili al-pari Warriorsima ali barem na
rosteru imaju 2 od 5 najboljih igrača u ligi koji mogu u napadu pratiti Splash
braću. Opet je to samo talent, opet je sudbina u rukama samo dvojice igrača, i
opet to vjerojatno neće biti dovoljno da odu do kraja Ali dok je njih dvojice
nada nekakva postoji. Pa čak je i Donovan sa svojim stožerom počeo vući
zanimljiva rješenja.
Primjedbe
Objavi komentar