Individualni
talent. Šampionski mentalitet. Iskustvo. Atleticizam i fizikalije. All
rounderi. Two way igrači. Hakleri. Skakači i fajteri. Šuteri. Aktualni europski
prvaci Francuzi imaju sve, a po nabrojanim karakteristikama mogu im parirati samo
Amerikanci. Ne čudi zato da su apsolutni favoriti za osvajanje (obranu) naslova europskog prvaka.
PG: Parker, Diot
Vincent Collet
iznenadio je sve neutralne promatrače izostavljanjem nominalno prvog playa sa
svjetskog prvenstva u Španjolskoj Thomasa Heurtela. Umjesto njega tu je
povratnik u reprezentaciju Parker, a njegova alternativa je Antoine Diot koji
nije bolji igrač od Heurtela ali je Colletov čovjek koji se s njim u
Strasbourgu druži već 3 godine. Eto, moguće je i u Francuskoj, a ne samo na
Balkanu, da trener u reprezentaciju poziva čovjeka samo zato jer je „njegov“.
Samo, za razliku od balkanskih prilika, Collet ima opravdanje i pokriće u
rezultatskim uspjesima tako da nitko u Francuskoj na ovu odluku nije ni
trepnuo.
Zagrebemo li
ispod površine možemo pronaći i taktičko-košarkaške razloge zašto ipak Diot
ispred Heurtela koji je moram priznati bio jedan od boljih igrača u Španjolskoj
na SP. Diot je nešto bolji defanzivac, viši je 5 cm od Heurtela i koristan je
bez lopte kao spot up opcija u napadu. Heurtel je također kvalitetan šuter, ali
u napadu više voli operirati s loptom kao primarni razigravač. Imati Parkera i
Heurtela značilo bi imati dva poprilično slična igrača na jedinici dok s Diotom
ipak imaju opciju više, premda opet ponavljam, da sastavljam momčad, odabrao
bih Heurtela u svako doba dana i noći jer je talentiraniji od Diota. Antoine će
dobro doći Colletu da odmori Gelabalea i Batuma koji će u obrani sakrivati
Parkera, i to u momentima kada na parketu budu De Colo ili Fournier.
Parker je pak duše,
srca i mozak ove družine. Dobri su Francuzi i bez njega, ali napadački učinak
koji ostvaruje čini ostale igrače boljima, odnosno čini Batuma, De Coloa,
Fourniera i Diawa boljima. U čemu je stvar. Parker je dokazana prva NBA
napadačka opcija, i usprkos tome što se njegova potrošnja na NBA razini
smanjuje Parker je i dalje apsolutni vladar na poziciji playmakera u Europi i
na europskim natjecanjima zahvaljujući svojim scoring umijećima. Ako Francuska
nema Parkera mora pronaći drugog igrača i igrače koji mogu nositi napad. S
obzirom na to da ne može svatko biti Parker obuti te cipele nije nimalo
jednostavno. To je jedan od razloga zašto se Nico Batum mučio na zadnjem SP. S
Parkerom u postavi svi gore nabrojani igrači mogu biti mirni jer će Tony zabiti
koliko treba, a na njima je da utrpaju ostalo.
Mala skepsa oko
Parkera je njegova forma. Premda dobro izgleda u pripremnom periodu iza njega
je statistički najslabija NBA sezona još od rookie sezone 2001/02. Djelomično
zbog ozljeda, a djelomično i zbog nikad manje minutaže koje mu je Popovich
davao, kao i zbog predaje štafete Leonardu u potrošnji lopti (Parker je sve
više spot-up opcija, sve manje igra s loptom, a u prilog toj tvrdnji govori
činjenica da je tricu gađao sa 42%, što je za 10% bolji učinak u odnosu na
prosjek karijere). Ali s obzirom da su Spursi izletjeli u prvoj rundi playoffa
i da se nije puno potrošio ni u doigravanju ni u regularnoj sezoni Parker na
turnir dolazi zdrav. A stigne se odmoriti i pronaći formu u prvoj fazi
natjecanja gdje Francuze čekaju ekipe koje će lakoćom pregaziti.
SG: De Colo,
Fournier
Ne znam kako je
Collet zamislio rotacije i tko mu je starter na šuterskoj poziciji. U
Španjolskoj na SP je forsirao visoku liniju na bočnim pozicijama s Batumom i
Gelabaleom kao starterima pored Heurtela na jedinici. Hoće li tako ostati ne
znam, ali meni se kao starter u ovoj priči nameće Evan Fournier ispred De Coloa.
S trojkom Parker-Fournier-Batum imaš gomilu opcija i jedino gdje je trojka
Parker-Gelabale-Batum bolja je obrana zbog Gelabaleove sposobnosti da dužinom i
atleticizmom smeta bekovima na dvojci. S P-F-B trojkom imaš scorere (Parker,
Fournier), imaš igrače koji mogu napasti iz driblinga (sva trojica), spot up
opcije (sve trojica) i preko sve trojice možeš zavrtjeti napad jer su dovoljno
kreativni. Upitno je koliko sve ovo možeš s Gelabaleom. Što se obrane tiče ove
trojice, Batum će svoj prljavi posao u obrani obaviti, Parker neće, a Fournier
hoće ako mu se bude dalo. Nije elitna atleta kao većina njegovih kolega na
rosteru, ali je dosta visok za beka šutera u europskim standardima (197 cm ). Iza Fourniera je
vrlo dobra sezona u Magicu gdje je ubacivao 12 poena, uz postotke 44/37% fg-a.
Fournier zna s loptom, zna igrati i bez lopte, a jedini problem mu je loša
frizura i nekonstantnost što ne bi trebalo doći do izražaja jer smo već rekli
da je tu Parker kao primarna opcija, tako da Fournier bez problema može
odraditi svoju rolu iz Orlanda.
De Colo je
klasični španer i prototip šestog igrača kakvog bi ja volio imati na klupi.
Vrlo svestran igrač koji može odraditi obje bekovske pozicije. Sa 195 cm visine može
dominirati protiv europskih fizički slabijih jedinica i većine dvojki te tako
provoditi gomilu vremena na liniji za penale. Odličan ball handling, slash and
kick igra i još je jedan kreator na rosteru Francuske koji može dati instant
scoring protiv prvih ili drugih postava. Može bez problema igrati i pored
Parkera kao spot up opcija (46% za tricu u Euroligi) i pomoć u kreaciji napada.
SF: Batum,
Gelabale, Kahudi
Od Batuma već
neko vrijeme očekujem eksploziju na NBA razini, ali i na FIBA takmičenjima kada
se pojavi, odnosno da preuzme štafetu od Parkera u reprezentaciji. Još nisam
dočekao zbog par razloga. Prvo, u Portlandu igrajući pored opcija kakve su
Lillard, Wes Matthews i Aldridge teško se nametnuti iako je Batum igrao rolu
veću nego što neki možda mogu pomisliti (sekundarni play, kretanje bez lopte,
spot up opcija, obrana). Pored spomenutih kolega Portlandu nije trebao još
netko tko će ubacivati 15-16 poena već netko tko će raditi sve sitne stvari
važne za funkcioniranje Stottsovog sistema. Batum je položio taj ispit. U
Europi nikako da se nametne iz jednostavnog razloga što mu ne odgovara stil
igre i dimenzije terena. U ultrasporim
europskim napadima i u kraćim dimenzijama terena gdje u obje situacije do
izražaja ne mogu doći njegove atletske i fizičke predispozicije i all round
skill Batum se teško snalazi. To je kao da Ferrarija vozite samo po seoskim
poljskim putovima. Uz to, Batum teško da će ikada biti prva opcija u napadu na
koju se možeš osloniti jer nema ni šuterske ni driblerske ekstra potencijale.
Ali… u suradnji
s Parkerom i drugim bekom (nadam se Fournierom ili De Coloom jer mu Gelabale
kao partner dokazano ne odgovara zbog sličnih igračkih karakteristika i navika,
ili nedostataka) dobit ćemo Batuma kojeg smo godinama gledali u Portlandu.
Atleticizmom i fizikalijama je sposoban dominirati u obrani protiv drugih
krila, izvrstan je skakač, ali i bloker. U napadačkom dijelu očekujem da bude
drugi play nakon Parkera, da pospremi trice koje mu se namjeste ali i da kreira
sebi određeni broj poena.
Gelabale je
prekaljeni veteran za kojeg Collet još uvijek vjeruje da može igrati top obranu
na krilu zahvaljujući svojim atletskim i fizičkim osobinama. To će mu i biti
primarna opcija na parketu dok je u napadu osuđen na ćoškarenje i rokanje
trice.
O Kahudiju ne
znam ništa.
PF: Diaw,
Lauvergne, Pietrus
C: Gobert,
Ajinca
Ako se zamarate
pitanjima tko će startati na četvorci Diaw ili Lauvergne ja ću vam reći – Lauvergne.
Diaw nije starter u reprezentaciji ali ovisno o protivniku i tipu utakmice
redovito ima starterske minute. Odmah uz prvo pitanje veže se i drugo, tko je
starter na centru. Nemam pojma što će odlučiti Collet ali budući da sam nedavno
čitao opširni intervju s njim u kojemu govori o važnosti nekakve hijerarhije u ekipi
(razlog zašto Diot a ne Heurtel) nužne da bi momčad ostvarila kemiju a onda i
rezultate, vjerujem da će to biti Ajinca ispred Goberta.
E sad, Lauvergne
još uvijek nije bolji igrač od Diawa iako se radi o potpuno drugačijim tipovima
igrača, a možemo se složiti da bi smo svi uzeli Goberta ispred Ajince jer
Gobertova prisutnost na parketu jamči top 5 obranu na NBA razini a onda sami
zaključite top koliko na FIBA razini. Međutim taktika i rotacije ponekad
zahtijevaju od trenera da na parket ne šalje odmah u startu najboljih 5, već da
pronađe komplementarnih 5 i još trojicu-četvoricu koju će rotirati s njima.
U ovom
francuskom slučaju komplementarni tandemi su Lauvergne-Ajinca i Diaw-Gobert. A
kada znamo da Collet pazi na tradiciju i hijerarhiju onda je vrlo vjerojatno da
će Ajinca i Lauverge dobiti starterske uloge, premda su u Španjolskoj Lauvergne
i Diaw startali.
Kako god okreneš
Francuzi ispod koša imaju obrambenu i napadačku silu kakvu nema nitko drugi na
predstojećem turniru. Ne postoji centarska linija na turniru (i barem na
papiru) koja je moćnija od ove francuske. Duo Lauvergne-Ajinca je kompatibilan
zbog dobrog balansa unutar-van igre. Grobar Joffrey je brutalno dobar skakač i
fenomenalno se snalazi u kontakt igri u napadu kada treba završavati oko
obruča. U obrani može iskakati duboko na perimetru, udvajati ball handlera na
picku. Ajinca u obrani stoji usidren u reket sa svih svojih 215 cm . Ne zaboravimo da je
Ajinca (čita se „Ažansa“ i nikako drugačije) bio jedan od boljih igrača
Francuske u Sloveniji i jedan od stupova obrane, bilo u postu protiv centara
bilo u postavljanjima po reketu. Osim toga Alexis nije totalno drvo u napadu.
Dapače, lakoćom posprema zicere sa 3-4-5 metara udaljenosti od koša, a s 215 može
šutnuti preko bilo koga, zbog čega može i zakucati preko bilo koga kada dobije
loptu u blizini obruča.
Diaw-Gobert duet
donosi svoje kvalitete. S Diawom Francuzi imaju stretch opciju, ali i igrača
koji može kontrolirati napad poput playa i razigravati s visokog posta. Osim
toga, i u Sloveniji i u Španjolskoj Francuzi su za njega znali odigravati
gomilu akcija gdje ga oslobađaju u postu i čiste mu stranu za izolaciju nakon
čega bi on trpao.
Gobert ima samo
23 godine, iza njega je tek pola prave NBA sezone, a već ga s razlogom možemo
svrstati u top klasu NBA obrambenih specijalista. O obrani Jute nakon all-stara
ispričano je puno priča, ali nije zgorega ponoviti.
Obrana Jute s
Kanterom na centru i s Gobertom na 22 min po utakmici Utah je imala 4. najgoru
obranu u ligi, primali su 106,1 poen po utakmici.
Nakon all-stara
i trejda Kantera te promoviranjem Goberta u startnu petorku zbog čega Rudy
dobiva 12 minuta više na parketu, Juta je dobila najbolju obranu lige. Primali
su samo 94,8 poena po utakmici. Drugi najbolji nakon all-stara su bili Bucksi,
a oni su primali 5 poena više od Jazza. Glavni razlog ovakvog preobražaja Jazza
je upravo Gobert. Grdosija od 213
cm i rasponom ruku od 233 cm , s elitnim atletskim
predispozicijama, u potpunosti je zatvorila reket, zaključala obruč i natjerala
centre i bekove da dva puta razmisle je li vrijedno napadati ga. Nema razloga
da nešto slično ne ponovi kod kuće u Francuskoj na EP-u. Dapače, tu će imati
još i lakši zadatak jer nema toliko klasnih igrača na koje bi morao paziti, a
osim toga, jedva čekam vidjeti kako će protivnici napadati Goberta i Ajincu bez
pravila koje se zove defanzivne 3 sekunde, koje u Europi centrima samo olakšava
igranje obrane jer se mogu parkirati u rkeet i ne micati se.
Zbog visine
Gobert baš kao i Ajinca može bez problema finiširati oko obruča iz otpadaka
koje skupi, ali Gobert je i fantastičan dodavač. Imao je gotovo dvije
asistencije po utakmici u Jazzu što djelomično možemo pripisati „horns“ sustavu
Snydera koji je od centara napravio dodavače s visokog posta. Colletove napadačke
sheme također imaju dosta „horns“ setova što možete vidjeti na ovom linku.
Plejadi klasnih
centara na kraju moramo dodati Florenta Pietrusa koji će sigurno dobiti neke
minute jer je Colletov ljubimac. Pietrusa očekujte na parketu kada nekome bude
trebalo otkinuti glavu ili tako nešto. Jedan od većih fajtera u svijetu košarke
za kojeg ja znam i čovjek koji postavlja uvjerljivo najbolji (i najbolniji za
protivnike) screen na turniru (šteta što nema mog brata Pere Antića).
Minus ovoj
kompletnoj centarskoj liniji je manjak šuta. Nitko od ove petorice nije šuter s
perimetra. Vidjet ćemo mogu li to kompenzirati Diawovim vragolijama,
Lauvergnovim skokom u napadu, Ajincinim šutom s kraće distance i Gobertovim
razigravanjem i alley-oopovima. Vjerojatno da.
Zaključno
Nema tu velike
filozofije. Nitko nema ovoliko individualnog talenta na rosteru kao Francuzi
(jebote imaju 9 od 12 igrača s NBA pedigreom, od čega Diaw, Parker, Batum i
Gobert igraju važne ili ključne role u svojim klubovima). Nitko nema ovoliko
različiti specijalista. Nitko nema ovoliko dužine, visine, elitnih fizikalija i
vanserijskog atleticizma praktički na svakoj poziciji. Imaju 10 ravnopravnih
igrača izvrsno posloženih i vođenih. Ništa manje bitno: igraju pred svojom
publikom. Apsolutni favoriti za osvajanje turnira. Tko kaže drugačije je lud, ili patriot pa nepristran, ali takve ni ne treba uzimati za ozbiljno.
Tomić školovao Goberta lani a Bogdanović Batuma lol
OdgovoriIzbrišigazimo ih ko plitak potok ;)
pohvale na članku, samo ovako i nastavi.
OdgovoriIzbriši