Usprkos tome što se trudim biti
objektivan po pitanju NBA-a ne mogu poreći da nisam uzbuđen kada hrvatski
igrači imaju dobre minute i dobre partije u ligi. Ne krijem, rado ću šibnuti
video klip na facebook profil ili stranicu ovog bloga s nekim vragolastim
komentarom. To je prirodno za svakoga krvavog ispod kože, da navija za svoje i
za one koje cijeni bez obzira na nacionalnost. Međutim, ako ćemo ozbiljno i
studiozno pristupiti analizi igara, učinka i rezultata NBA igrača s područja
bivše Jugoslavije ili ako ćemo pokušati projicirati što ih čeka u novoj sezoni
onda se treba maknuti od emocija i pisanja onoga što svi žele čitati i čuti te
zaželjeti svima dobrodošlicu u realnost, koja uglavnom nije ružičasta kao što
je prikazuju mainstream mediji i nerealni navijači, sve skupine koje na površnoj razini prate NBA. Let`s do it!
Igrača s prostora bivše države u NBA
ligi trenutno ima 14 komada. Svaki je okružen specifičnim uvjetima i
okolnostima karakterističnim samo za njegovu ekipu, pa ću zato napraviti
podjelu prema rolama koje ih čekaju. Ovo nije nikakvo gatanje kakav će tko biti
za 5 godina niti tko ima veći potencijal a bogami ni uspoređivanje s ulogama u
reprezentacijama. Ovo je čisti pogled na trenutno stanje stvari. Evo podjele:
Prospekti – mladi igrači, uglavnom
rookieji
Dodavači Gatoradea – igrači koji će
igrati malo ili nikako, bez važnije uloge u ekipi
Igrači rotacije – imati će svoje
minute ali ne i značajniji učinak
Glue – oni bi povremeno mogli
iskočiti kvalitetom, koncepcijski bitni za momčad
Četvrte opcije – bljesnut će
napadačkim učinkom, ali nisu klase ili nisu u situaciji da nose napad svoje
momčadi
Opcije – preko njih možeš vrtjeti
napad
PROSPEKTI – Hezonja, Jokić
Hezonja
Stil: Izrazito atletski i fizički
nadaren što je jedan od preduvjeta da postaneš NBA uspješan. O tome može li
Hezonga biti šuter kreator dalo bi se raspravljati, a trenutna situacija nam
kaže da je Mario jedino i isključivo spot-up i catch and shoot opcija, odnosno
igrači koji može poentirati nakon izlaska iz bloka ili iz mjesta kada dobije
loptu na ziceru. Za nešto više trebat će mu bolja kontrola lopte, a od toga je
trenutno udaljen nekoliko godina treninga. Pokazuje povremeno sposobnost uzme
loptu i potegne pull-up šut, ali daleko od toga da mu je to iole standardan
repertoar oružja. Uz to, ne razumije još igru pa bez plana kako doći do koša
napada reket i visoke igrače što nije mudro. Sportski drzak, što je cool, ali i
rupa u obrani na svim razinama.
Rotacija: Hezonja je swigman što
znači da prema potrebi može igrati pozicije 2 i 3. Oladipo i Harris su trenutno
nedodirljivi tu, a pomoglo bi da Skiles Harrisa kao na opener utakmici koristi
isključivo kao četvorku, jer poslije Fourniera koji onda uskače na startnu
trojku Hezonja postaje prvi vanjski s klupe koji ulazi u igru. Tu je još i
Gordon, tako da tek treba vidjeti kako će Skiles posložiti rotaciju. Pozitivno
je za njega i činjenica da Orlandu treba šutera, treba im trice, a to u njemu
mogu dobiti.
Realnost: 20 minuta po utakmici,
makar nije isključeno da uskoči u startnu petorku ako Fournier nastavi igrati
anemično ali to ne znači da će imati starterske minute.
Jokić
Stil: Jokić je jedan od onih igrača u
čijoj igri uživaš. MVP ABA lige s 20 godina i čudno mi je kako je moguće da je
pao na draftu sve do 41. mjesta. Klasični europski centar – visoki košarkaški
IQ, odličan osjećaj za asist, šutira sa svih pozicija, ali nije atleta.
Napadački ima potencijal postati full package čak i na NBA razini jer igra
leđima u postu, šutira s poludistance ali i s trice. Izvrstan pregled igre,
bilo iz posta kada je udvojen ako je blizu košu, ili s lakta. Još uvijek nije
dovoljno agresivan u postu dok igra leđima, ali ni snažan, igra na finesu što
će mu teško prolaziti na najvišoj razini košarke. Zato što još uvijek nije
dovoljno jak, a onda i zato što nije atleta i nema eksplozivnost imat će dosta
problema u NBA-u u ovom početnom stadiju, posebno u obrani.
Rotacija: Denver je krcat na ovim
visokim pozicijama. Puno vremena na četvorci će provoditi stretch opcije tipa
Gallinari i Chandler, a tu su onda Lauvergne, Hickson, Faried, Arthur i Nurkić
kada se oporavi. Svi nabrojeni osim ovih stretch opcija i Nurkića su klasične
četvorke, ali dobar dio minuta na petici će vidjeti iskusniji Arthur i
Lauvergne, tako da Jokić neće doći do puno minuta.
Realnost: NBDL gdje će skupljati
iskustvo u slabijoj konkurenciji ali i igri gdje se donekle pokušava imitirati
NBA, i protiv igrača koji se bore za život, doslovno, jer se trude da ih netko
prepozna i da dobiju neki mali ugovor. Ako Denver povuče poteze na tržnici i
„prodaju“ Hicksona i Arthura mogao bi doći do nekih minuta, i to uglavnom kada
Denver upali potpuni „tankiranje“ mode.
DODAVAČI GATORADEA – Rudež, Dukan,
Marjanović
Rudež
Stil: Šuterski specijalist koji je u
rookie sezoni tricu realizirao sa 40%, za dvojku je šutirao 54% što su fine
brojke iako je imao mizernu potrošnju. Damjanov problem je što osim šuta nema
ništa drugo. Spor je i neatletičan, prespor da na small forwardu brani istu
poziciju, preslab i loš skakač da čuva četvorke. Povremeno bljesne s dobrim
asistom, ne može se reći da ne prolijeva znoj i da se ne trudi, ali to nije
dovoljno.
Rotacija: Do minuta će teško ili
nikako. Za Wolvese na niskom krilu starta Prince i njegovo beživotno truplo, a
kasnije se rotiraju Wiggins i Muhammad. Do minuta na četvorci će još teže jer
je tu prava gužva kod Minnesote – od startera Garnetta, preko Dienga, Paynea…
Realnost: Zakovan na klupu. Pomoći mu
može jedino neka serija ozljeda kod Vukova koju bi pratile njegove lude
šuterske partije kojima bi se dokazao. Plus, Sam Mitchell nije trener koji će se
igrati s postavama.
Dukan
Stil: Borbena četvorka o kojoj ne
mogu puno reći jer ni u Badgersima na sveučilištu nije puno igrao, a ono što je
igrao nikako nije bilo za NBA. Možda Cedevitu. Ugovor je zaradio zahvaljujući
igrama na Ljetnoj ligi s Kingsima gdje je pogodio nekoliko trica i zahvaljujući
starome koji je skaut u Bullsima. Ima fin izbačaj.
Rotacija: gledao sam prvu utakmicu
Kingsa protiv Clippersa a Duje je bio u civilu. Kada se netko ozlijedi presvući
će se iz košuljice u trenerku ali minute neće vidjeti. Na četvorci počinje
Cousins, kasnije ulazi Casppi, dokazani NBA šuter, a tu rolu će vjerojatno
igrati i Gay koji je najbliži ulozi small ball četvorke, plus je dobar skakač. Ispred njega su i Cauley-Stein i Acy.
Realnost: Baš kao i Rudež, ne
vjerujem da ima budućnost u ligi. Jednodimenzionalni specijalac čija
specijalnost nije toliko dobra da prikrije manjak talenta na ostalim razinama.
Marjanović
Stil: Div od 221 cm i 130 kilograma
nastupao je prije dvije godine u Ljetnoj ligi za Hawkse i nije ostavio nikakav
dojam. Ako se dobro sjećam, Atlanta ga je poslala kući prije vremena jer su na
poziciji imali Muscalu i Noguieru kao mlade prospekte i draft pickove iz iste
(2013.) godine. Marjanović je tada imao 25 godina i od tada se dosta toga
promijenilo u njegovoj karijeri. U Zvezdi je bio centralna točka napada,
Williams ga je hranio loptama, a konkurencija na poziciji u svim natjecanjima
nije mu fizički mogla parirati dok je on trpao zicere i prometnuo se u
ponajboljeg europskog centra. S obzirom na visinu i masu Marjanović se fino kreće,
ali za europske prilike. U NBA-u će imati velikih problema jer je igra
jednostavno prebrza za njega, a njegova koordinacija ekstremiteta nije idealna.
U predsezoni je imao problema s bazičnim
primanjem lopte jer jednostavno nije bio spreman primiti je, i nije stigao
popratiti akciju. Dok je europske centre jeo masom i fizikalijama protiv NBA
društva to neće biti moguće, morati će više raditi da bi zabio poene, pa makar
to bili i Spursi. Obrambeno će plivati usprkos visini. Prvo će se morati
naviknuti na defanzivne 3 sekunde i to da ne može biti usidren u reketu kao u
Zvezdi, a to daje dovoljno vremena NBA slasherima da ga napadnu dok se nije
postavio. Skok igra je također pod upitnikom. U NBA-u nije dovoljno samo
stajati pored obruča i skupiti skok kao što je to slučaj u Europi za nekoga tko
ima 231 cm. Dosta stvari je ovdje stvar prilagodbe ali nisam siguran da je
Marjanović igrač za NBA.
Rotacija: Kako netko misli da će on
doći do minuta je misterij. Aldridge i Duncan su starteri, drugi par su Diaw i
Aldridge. Drugu četvrtinu počinju Diaw i West, onda se vraća LaMarcus umjesto
Diawa pa zatim Timmy umjesto Westa. Marjanović će minute vidjeti tek u garbage
timeu, prilikom blowouta ili ozljede jednog od ove četvorice. Ne zaboravimo da
je tu i omiljeni Popov specijalac Matt Bonner.
Realnost: Klupa i minimalni broj
minuta. Konkurencija je jednostavno prevelika i radi se o dokazanim NBA
igračima koji su upoznati s igrom i nemaju previše upitnika iznad svoje glave
kao Marjanović.
IGRAČI ROTACIJE – Udrih, Teletović,
Vujačić
Udrih
Stil: On je također prije igrač za
ovu prethodnu kategoriju nego ovu, ali Udriha i ove godine čeka 20-ak minuta po
utakmici i torpediranje dugih dvojki iz pick and rolla u čemu je mora se
priznati jako dobar i realizira je s 50%. Pronašao je dakle hot spotove odakle
šutira što je dobro za njegovu karijeru jer je trica pala na niske grane (27%),
a sve manje je i asistencija. Očito ga cijene u Memphisu iz nekog razloga kada
ne žele veće povjerenje dati Russu Smithu ili iz NBDL-a ili Europe dovesti nekog
mlađeg revolveraša koji bi možda popravio napadački učinak klupe.
Rotacija: Ovdje je situacija jasna,
Udrih je barem za sada backup Conleyju a iz rotacije će ga pokušati izbaciti
Smith.
Realnost: 15-20 minuta po utakmici.
Teletović
Stil: Šut za tri u NBA-u bila je i
ostala njegova specijalnost. Teletović trice može doista pogađati na različite
načine s obzirom da se radi o visokom igraču. Nije kreator iz driblinga, ali
jest pick and pop opcija, catch and shoot i spot up. Šuterski specijalist,
obrambeno tanak, dakako, zbog manjka i fizikalija i eksplozivnosti kao i većina
Europljana.
Rotacija: Markieff Morris je
neprikosnovena četvorka na rosteru Sunsa koji će povremeno uskakati na peticu,
ovisno o matchupu i rezultatu, pa bi Mirzi moglo ostati nešto manje od 20
minuta po utakmici. Glavni konkurent na poziciji 4 je Jon Leuer, još jedna
potencijalna stretch četvorka (potencijalna jer kroz karijeru šutira 0,5
pokušaja s perimetra). Spomenuo bi još TJ Warrena, mladog prospecta Sunsa koji
može igrati obje krilne pozicije, a koliko će ovisi o Hornacekovoj
kreativnosti.
Realnost: Ukoliko bi se Mirza vratio
na 39% šuta za tricu od prije dvije sezone u Netsima minute bi bile
zagrantirane, ukoliko bi ostao na 32% što je imao lani sumnjam da bi Hornacek
bio zadovoljan. Njegova trica i postotci mogli bi koncepcijski biti važni za
Sunse koji su uspjeh od prije dvije godine ostvarili zahvaljujući Fryeovim
sposobnostima da ubija s perimetra, a pozornost koju su onda obrane posvećivale
Fryeu stvarala je prostor Dragiću i Bledsoeu za napadanje praznog prostora. Ova
momčad nema baš pouzdanih tricaša. PJ Tucker je dobar korner tricaš, Knight kao
spot up bekovska opcija, a ako ne ubrojimo potencijalne domete rookieja Devina
Bookera, to je uglavnom to. Hornacek kao bivši šuter cijenit će Teletovićeve
šuterske kvalitete ako i brojke budu kvalitetne. Ali svejedno ostaje igrač s
klupe od 20-ak minuta po utakmici.
Vujačić
Stil: Nisam mislio da ću više ikada u
životu imati potrebu spomenuti velikog Sašu, osim na kavi u internoj
zajebanciji, ali eto, surprise surprise, Vujačić je opet dio NBA rotacije, i to
Knicksa koji su ga odvukli od razmišljanja da zaigra u Libiji (zajebajem, mada
nije daleko od realnosti) i dođe pomoći implementirati trokut kojeg je kao
naučio igrati u Lakersima pod Philom. Ne znam u čemu on može pomoći kada su
bekovi u triangleu sekundarne opcije, osuđeni na give and go akcije, cutove i
povremene trice. Vujačić će se držati ovog posljednjeg što mu je bio i ostao
trademark.
Rotacija: Trenutno je starter dok
Afflalo ne zaliječi ozljedu, a kada se prvi bek oporavi Vujačić će voditi borbu
za minute s Gallowayom koji je bez dileme korisniji NBA igrač.
Realnost: S obzirom da je Philov
čovjek i Fisherov suigrač vjerojatno će vidjeti minute s klupe dogledno
vrijeme. A onda kada trice stanu upadati, obrambeni minusi izađu na vidjelo i
Knicksima loše krene Galloway će se nametnuti kao bolja igračka opcija.
GLUE – Bjelica
O Bjelici sam već sve napisao ovdje. On
će doći na svoje, samo neka se malo privikne na igru.
ČETVRTE OPCIJE – Bogdanović, Dragić,
Nurkić
Bogdanović
Stil: U Europi je bio jedan od
fizički najmoćnijih bekova a u NBA-u je često izgledao bespomoćno protiv raznih
fizikalaca na bočnim pozicijama. Obrambeno je bio i ostao problem posebno kada
treba paziti na cutove i zatvaranje prostora iza leđa. Ali šuterski je u prvoj
sezoni bio vrlo korektan – 35% za tricu, uz potrošnju klasičnog role playera
vezao je primjerenu efikasnost od 56% TS-a. PER mu je bio ispodprosječan u odnosu
na ligu a to nam govori da nije all-rounder. Asistencije, skokovi, slobodna bacanja,
ukradene lopte, u tome je zakazao iako se to od njega vjerojatno nije ni
očekivalo. Bogdanović nije kreator, ni za sebe ni druge. Povremeno si može
iskreirati šut iz driblinga ali ne na konstantnoj bazi tijekom utakmice. Plus mu
je igra leđima ali protiv slabijih dvojki. Drugima ne može kreirati jer mu
kontrola lopte nije idealna, ali i spor je, nema brzinu za riješiti se čuvara. Zato
je uzalud kukati Hollinsu kako želi agresivnijeg Bogdanovića kada ovaj nema
kapacitete za to.
Rotacija: Hollins ne zna što s njim
što je trend koji se nastavlja od prošle sezone kada je bio starter pa ga je
Brown izbacio iz početne petorke. Brown je bio starter i u prvoj utakmici
playoffa pa se opet Bogdanović vratio. Ellington je u ovom momentu startni
shooting guard za Netse, potencijalno dobar šuter ali ne i bolji igrač od
Bogdanovića jer je puno više jednodimenzionalan od Babe. Netsi tu još imaju
Karaseva i Browna, ali mislim da će veći dio minuta na dvojci ipak igrati
Bogdanović.
Realnost: Konkurencija na poziciji mu
je takva da će sigurno imati 25-30 minuta, kao šesti igrač ili starter.
Pametniji je i iskusniji za jednu NBA sezonu što nije mala stvar. Lani je već pokazao
da može igrati četvrtu opciju, čak i u playoffu, i neke utakmice sam rješavati
šuterskim bravurama.
Dragić
Stil: Dragić je imao breakout sezonu
u već spomenutim Sunsima kada je u paru s Bledsoeom sijao paniku po NBA
obranama. Vrhunski slasher, majstor tranzicije, učenik Stevea Nasha koji zna
vrtjeti pick igru, trica mu nije primarna opcija, to su ipak ulazi, ali i nju
će realizirati s pristojnim postotcima, dovoljnima da ga obrane moraju
poštivati. Svejedno najkorisniji je kao dribble-drive igrač s loptom u rukama.
Rotacija: Dragić će samo ove godine
dobiti oko 15 milijuna dolara od Heata pa je jasno da su dani Marija Chalmersa
kao startnog playa Heata odbrojani. Mogli bi ih tek vidjeti zajedno na parketu
u nekim momentima jer su kompatibilni. Chalmers je bolji šuter i defanzivac,
Dragić je rekao sam dribler. Neprikosnovena jedinica Heata za +30 minuta po
utakmici.
Realnost: Dragić ima dva problema u
Heatu. Prvi je taj što ekipa igra ubitačno sporo. Sporiji od njih bili su samo
Jazzeri. Nije pomoglo čak ni to što je Dragić došao nakon All-Stara, igra se nije
ubrzala. Heat je igrao s užasno kratkom rotacijom i bez Bosha, s Wadeom na
jednoj nozi, ali i s Jamesom je ekipa uvijek igrala na puno manji broj posjeda
nego što je prosjek. Dragić je kroz cijelu karijeru igrao za trenere ili ekipe
čiji su sistemi počivali na brzoj tranzicijskoj igri, na paceu i spaceu –
Gentry, McHale, Adelman, Hornacek. U sporijem ritmu jednostavno ne koristiš
njegovu najveću prednost – brzinu, trku i ulaze. Drugi Dragićev problem je Wade
koji se voli igrati prvog playa u ovom vremenu kada više nije sposoban sebi
kreirati poene na visokom levelu a istovremeno nije ni s trice pouzdan da bi
glumio spot up opciju dok Dragić razbija obrane. Ovo će značiti više lopte u
Wadeovim rukama, a više Dragića u roli šutera, što je bio i jedan od razloga
zašto je iz Sunsa otišao gdje je imao sličnu situaciju s Bledsoeom. Kako god,
sigurno mjesto startera i 15-6-3 u box scoreu na dnevnoj bazi su realnost.
Nurkić
Stil: Fizički izrazito dominantan
centar, vrlo pokretljiv s obzirom na masu, zna se gurati u low postu, koristiti
naučene trikove za trpati koševe, dobar skakač i pick and roll opcija, ali još
uvijek ne zna kako pravilno koristiti činjenicu da je gromada od igrača. Nurkić
je lani igrao oko 18 minuta, i za to vrijeme trošio 20% svih napada Denvera što
se pokazao kao ipak malo prevelik zalogaj za rookie centra od 20 godina (znamo
da centri uvijek sporije sazrijevaju i dosežu pune potencijale u odnosu na
bekove npr.). Osjetilo se to na postotcima pa je imao samo 48% TSP-a (penali+dvojke+trojke
– valjda to ne moram više ponavljati), što je dokaz da još nije njegovo vrijeme
da bude volume potrošač. S penala je bio na 63%, a imao je samo 2,1 pokušaj
prosječno s linije. Što je za centra i igrača koji je imao spomenutu potrošnju malo.
Rasni centar mora imati puno više izlazaka na penale, a za njegovo dobro i
bolje postotke s linije. Pozitivno je što je solidno završavao oko obruča – 58%
uspješnosti.
Rotacija: U kontekstu Jokića spomenuo
sam da osim Nurkića Denver i nema poštenog centra nego gomilu tweenera, kroz
karijeru priučenih centara kao što je recimo JJ Hickson ili po potrebi
Lauvergne. Da je zdrav, nema nikakve sumnje da bi Nurkić bio starter jer su u
upravi Denvera već odlučili da će oko njega, Mudiaya, Gallinarija i valjda
novog visokog picka slagati novu ekipu. Plus je za njega što mu je trener Mike
Malone koji zna s visokim igračima i koji je s Cousinsom napravio veći napredak
nego svi bivši treneri prije.
Realnost: Treba prvo vidjeti kako će
ozljeda utjecati na njega, ali realno je da bude startni centar, s 25 do 30
minuta po utakmici. Ne vjerujem da će ga Malone u ovom stadiju karijere, a onda
i nakon ozljede forsirati u većoj minutaži. Tu je dakako i još „gladnih usta“
koje treba nahraniti minutama. Izgubio je Lawsona koji ga je dobro hranio
loptama, ali ima Gallinarija i Chandlera koji bi mu mogli prisutnošću stvarati
prostor, a u je i Mudiay, još jedan dobar play s kvalitetnim court visionom ali
s kojim tek treba razviti kemiju u igri.
OPCIJE – Vučević, Peković
Vučević
Stil: Vučević je u ovo odabrano
društvo došao zahvaljujući lanjskoj potrošnji od 26% USG-a što je potrošnja
otprilike druge napadačke opcije. Efikasnost je bila na prosječnoj NBA razini
od 53,8%. Vuuuuuuučević se potvrdio kao napadačka sila zbog raznovrsnosti kako
može zabijati, a u svakoj opciji je efikasan – oko obruča, kraća distanca,
poludistanca. To nije mala stvar jer imaš visokog igrača koji može šutnuti, a
može i iz posta zabiti. Ne zaboravimo da je Vooch izvrstan skakač, kako
obrambeno tako i napadački što mu isto pomaže pri generiranju poena. Trenutno je
bolja pop nego roll opcija ili mu ta uloga više odgovara. Problem je što
obrambeno nije dovoljno prisutan, a s obzirom na visinu, masu i dobru
pokretljivost nema razloga da ne bude. Lani nije imao niti jednu cijelu blokadu
ili ukradenu loptu, što su poražavajuće stop brojke za centra. Profilirao se
kao druga opcija, vrijeme je da poradi na obrani, počne malo više gledati kako
zaokružiti svoju igru a malo manje pozornosti posvećivati osobnim brojkama. Ima
jednu užasnu naviku koja iritira kada ga se gleda, a to je da često niti ne
diže ruke kada se preko njega šutira nego odmah ide na skok, ili ako i digne
ruku, čim se igrač dignuo na šut on je spušta i lovi skokove. Dakle, neosporno
talentiran, ali i još jedan u nizu onih koje se voli označiti kao good
numbers-bad team. Skiles bi ga trebao dovesti u red.
Rotacija: Nema tu puno priče, startni
centar od 35+ minuta. Pravu zamjenu i nema. Tu je Dedmon kao energy guy i Jason
Smith prvenstveno kao šuter s distance.
Realnost: Treba vidjeti kako će Vuk
stajati s potrošnjom ove sezone, posebno ako Harris većinu minuta dobije na
četvorci, onda bi se veći dio napada mogao prenijet na njega, a tu je i Oladipo
koji će imati prostora za kamikaza ulaze dok je Vučević na laktu a Harris u
korneru.
Peković
Stil: Ako sve bude prema planu Nurkić
bi mogao biti tip igrača kakav je upravo Peković. Robusni centar koji će
koristiti snagu i masu da trpa bez milosti. Nurkić ipak ima veći potencijal kao
šuter, barem s kraće distance, ali i kao dodavač i obrambeni igrač jer je ipak
nešto brži na nogama i s boljim pregledom igre. Pekmen je zato vrhunska pick
and roll opcija, jedan od boljih NBA screenera i vrhunski finišer oko obruča
usprkos tome što ima ravno 210 (za centre je uvijek bolje da imaju više, da su
barem 7 footeri, Pek je 6´11˝) i nema kondorski raspon ruku kao ni atleticizam.
Ali nebitno, čovjek sve snagom i snalažljivošću oko obruča kompenzira.
Rotacija: Slično kao i kod „nasljednika“
Nurkića, treba vidjeti u kakvom će se stanju vratiti nakon ozljede. Obojica zapravo
imaju zajebane košarkaške ozljede. Crnogorac ima borbu s desnom Ahilovom, a
Bosanac s koljenom. Ozljede su nešto na što će se nažalost morati naviknuti. Njihova
fizička konstitucija je takva da će posljedice osjećati donji ekstremiteti, kao
i kod većine centara. Pekovića i rotaciju Wolvesa sam spominjao u u priči o
Bjelici u posljednjem pasusu. Ne znam kako će veteran u rebuilding ekipi do
minuta pored nekolicine mladih prospecata koje treba razvijati, a tu je i
legenda kluba Garnett koji će „jesti“ 15 minuta kada bude igrao. Trade se čini
kao realna opcija.
Realnost: U trećoj i četvrtoj sezoni za
Wolvese u kojima je odigrao glavninu utakmica i imao 30+ minuta Peković je
plesao na granici potrošnje role playera i treće opcije. Ako bi dohvatio oko 30
minuta po utakmici za očekivati je da mu potrošnja ostane tu negdje ili se čak
i smanji, sada kada je tu Towns kao potrošač na visokoj poziciji, Wiggins na
krilu i revolveraš LaVine s klupe. Nadodaj Rubija i Martina i eto Pekmenu ipak
nešto manje lopti. Ozljeda i oporavak će odraditi svoje pa će vjerojatno
izgubiti i dio brzine što ima, skok je rješavao pozicioniranjem i tu ne bi
trebalo biti problema, ali užarena telefonska linija s Beogradom bi mogao biti
ometajući faktor.
Realno je za očekivati da će određeni broj igrača padati ili rasti u ovim mojim kastama, ovisno kako se sezona njihovih momčadi bude odvijala i ovisno dakako o njihovoj formi i učinku. ali prije nego se sezona zahukta ovo je moj realni pogled na stanje stvari, a kakav je vaš javite u komentaru ovdje ili na facebook stranici.
YneniaQdi_za Delreece Pentapati link
OdgovoriIzbrišikkeepeasdeehigh