Preskoči na glavni sadržaj

WARRIORS - SPURS

Utakmica počinje u nešto življem tempu što svakako ide više na ruku domaćinima što jako brzo dolazi do izražaja jer Spursi, potpuno nekarakteristično za njih gube lopte kao na traci. U prvoj četvrtini posijali su čak 8 lopti što je previše samo po sebi, previše na kvadrat kada igraš protiv tranzicijske nemani iz Oaklanda, previše kada na 8 turnovera vežeš samo 6 asista. Warriorsi su u prvoj imali 5 izgubljenih ali i 11 asistencija. Još jedna brojka, u prvih 6 minuta, Golden State je zbog izgubljenih lopti San Antonia zabio 12 laganih poena iz kontre i polukontre. Tako se ne može na noge prvaku.

Najznačajnija stvar za Warriorse u napadu je ta što je Green u potpunosti preuzeo playmakerske dužnosti i to s visokog posta a Curry igra bez lopte i kreće se kroz blokove nastojeći iskoristiti Parkerove obrambene mane, dobre blokove i Greenov pregled terena da ga nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu. I to funkcionira odlično. Nije razigran samo Curry kao strijelac već i Thompson koji je sve minute na parketu proveo u stilu J.J. Reddicka. Stalno je bio u pokretu, stalno je tražio rupe u obrani i bez lopte jurišao na obruč čekajući pravovremeno dodavanje od suigrača. Warriorsi su tako obranu Spursa, koja je bila bez Duncana opteretili na dvije razine. Curry je igrao bez lopte prema perimetru, a Klay bez lopte prema obruču uglavnom, dok je Green bio na visokom postu s loptom i izvlačio iz reketa jednog visokog Spursa. Bogut je odradio posao kao screener, najčešće stojeći uz baseline da ne smeta puno i ne ometa spacing, a Barnes je poslužio standardno kao cuter i spot-up na „slaboj“ strani.

Nisam siguran koliko je u ovakvim okolnostima Duncan nedostajao Spursima. Ne znam koje bi to on akcije Dubsa zaustavio. Možda cutove prema obruču bi bolje zatvarao s postavljanjem u obrani, ali definitvno ne bi bio rješenje za ovako precizan i raznovrstan napad Warriorsa. Za ovo sinoć nije bilo rješenja. Kad sam već spomenuo cutove, onda da kažem kako se ne sjećam da je jedna momčad (Golden State) ovoliko prodala backdoor cutova u jednoj utakmici, ili da je jedna ekipa (Spursi) ovako bila opljačkana na stražnja vrata. Draymond Green je tu odradio maestralan posao s kvalitetnim i preciznim dodavanjima za svoje suigrače koji ulaze iza leđa obrani. Čak nismo vidjeli ni puno akcije 2 na 2 Stepha i Draymonda i onog famoznog i neobranjivog 1-4 pick and rolla gdje protivnik bira od čega želi umrijeti ili na čemu riskirati: trici Curryja, trici Greena, korner trici Klaya ili Barnesa, Greenovom polaganju, Bogutovom/Ezelijevom zakucavanju iz alley-oopa. Green je opet bio playmaker, često primarni kao što sam rekao, ali ovaj put ne iz pick and rolla nego s visokog posta dok se šuteri oslobađaju iz bloka.

Ne samo da se Spursi nisu mogli obraniti nego nisu mogli i zabiti pa je nevolja tim i veća za njih. Prvo su gubili lopte kao na traci, rekli smo. Međutim. Bilo bi pogrešno samo njih okriviti kao ekipu za to. „krivi“ su u podjednakoj ako ne čak i većoj mjeri i Dubsi koji su igrali jako aktivno, ruke su im bile konstantno u pokretu, dobro su pratili kretnje Spursa, bili su na linijama dodavanja. Ništa nije funkcioniralo u napadu San Antonija. Parker se nije uspio nametnuti, makar je u startu Popovich očito njemu namijenio veću rolu, da napada Curryja i pokuša ga izmoriti ili uvući u probleme s prekršajima kao što to Chris Paul zna napraviti ali problem je bio što Warriorsi nisu previše marili za defanzivne matchupove pa smo znali gledati Barnesa ili Klaya na Parkeru. Jedino je bilo važno da Steph ne završi na Leonardu koji bi onda imao čisti missmatch.

Druga velika zamjerka na napadačke zamisli Spursa je slaba uključenost Leonarda i Aldridgea u napad. David West i Parker su prvoj četvrtini kombinirano uzeli 9 šuteva, Leonard i Aldridge samo 4. Istina je da je West svoje i pogodio a Aldrdige ne, i da je West kao četvrta opcija u napadu imao više prostora jer se izvlačio na visoki post i šutirao dok je Bogut kampirao u reketu, a LaMarcus protiv sebe ima Greena, ali udarne napadačke igle je trebalo razigrati kao što su to domaćini napravili s Klayom i Stephom.

Aldridge se nakon mlitavog uvoda u utakmicu gdje ga se nije vidjelo pokušao ipak nametnuti u napadu kroz post akciju ali nije išlo. I u tome je prava snaga Golden Statea. Mogu te dobiti kako požele. Ako pokušaš igrati protiv njih na „fizikalu“ nema problema, imaju se s čim suprotstaviti (Barnes, Iguodala, Green, Bogut, Ezeli). Ako im pokušaš parirati šuterski opet te mogu „udaviti“ u obrani a u napadu ne treba spominjati kako ti mogu odgovoriti. Aldridge sinoć nije dobio previše lopti u prvom poluvremenu, ali i kada bi dobio Green ili Bogut su ga fantastično držali. LaMarcus inače za mene uvijek ima isti problem – puno je bolji kao volume potrošač nego kao još jedan igrač rotacije u ovakvom sistemu Spursa. Da bi bio koristan Aldridge mora ispaliti 15-18 lopti, jer ipak nije toliko dobar all-rounder da bi njegova klasa isplivala na vidjelo.

Leonard u startu utakmice nije čuvao Curryja, bio je to Parker, povremeno Green, pa je nejasno gdje je nestala njegova napadačka aktivnost budući da se nije trošio toliko u obrani. West je jako dobro zamijenio Duncana u napadu, pogodio je svoje klasične šuteve s distance, skupio nešto skokova, postavljao dobre blokove i dijelio lopte s visokog posta, tako da se teško može reći da je Duncan u napadu toliko nedostajao. Možda bi Timmy dobio koju loptu više na niski blok ali ne zaboravimo da bi ga tu čekao Bogut kojeg nije najlakša stvar na svijetu pomicati s mjesta, tako da mi se čini da je West sa šuterskim dionicama bio bolji odgovor na Boguta.


Makar, intrigira me što bi se u napadu dogodilo da je Duncan bio tu, odnosno zanima me bi li se igra malo usporila zato jer bi Timmy dobio poneku loptu u post da krene u akciju, a iskoristiv je dakako i s vrha reketa kao dodavač. Možda bi s tom sporijom igrom preko Duncana koji ima dobru suradnju s Aldridgem i s kojim napad preko posta ipak ima dimenziju više, Spursi manje gubili lopte i sami sebe zakopavali u blato. Možda, iako ne treba ni dvojiti da bi obrana Warriorsa bila jednako aktivna na svakom dodavanju San Antonia.

Krajem prve četvrtine Curry je malo usporio i to u momentu kada je iz igre izašao njegov „hranitelj“ Green. Tu je Steph morao na sebe preuzeti malo više playmakerskih dužnosti što su Spursi lakše branili, a počele su i prve rotacije s klupe, postave su se ispremiješale, igra malo razvodnila. Spursi su tu dobili poticaj od Ginobilija i njegove kreacije u napadu, Warriorsi su napravili nekoliko pogrešaka (fauliranje Diawa na trici npr) i San Antonio je pred kraj prve četvrtine došao do odličnog rezultata kao su igrali, bilo je samo minus šest.

Obojica trenera (ili Popovich i Kerr/Walton) kroz cijelu sezonu vole početkom druge na parket poslati 4 igrača s klupe plus jednog startera (Danny Green-Harrison Barnes). Ovaj put nije bilo tako jer je Pop tražio dobitnu kombinaciju da ga izvuče iz nevolje, a Kerr je čini mi se pošto poto želio dobiti ovu utakmicu da bi demonstrirao silu svom mentoru na drugoj strani parketa. Zato si nije dozvolio postavu s Livingstonom, Barnesom, Barbosom, Iguodalom i Ezelijem koja bi igrala 4-5 minuta u komadu nego ih je brzo rotirao sa starterima. Dakle, bila je ovo klasična playoff rotacija Dubsa, jer koliko god na njihovoj klupi bila dobra imena ipak im se zna dogoditi upadanje u rupu protiv malo boljih drugih postava kakva je ona Spursa s Diawom i Westom, Simmonsom, Ginobilijem i Millsom

Kada je Popovich vidio da Kerr nema namjeru riskirati s 4 rezervna igrača i da će uvijek na parketu imati dva ili tri startera prihvatio je izazov i brzo vratio svoje startere. Nije pomoglo usprkos dobroj roli Westa koji nastavlja trpati kada dobije šansu. Parker je na parketu za Spurse, Curry odmara nakon što je odigrao 12 minuta u prvoj, u igri je Livingston i tu Warriorsi kreću u iskorištavanje nove matchup pogodnosti zvane „Parker“. Koga god je Tony čuvao taj se spuštao u post i napadao ga. Livingston je odradio svoje, a kada post akcija ne bi završila šutom, završila bi dodavanjem pod obruč Spursa koji su pomagali Parkeru u postu i to su onda bila lagana zakucavanja za Iguodalu i Livingstona.

Na drugoj strani Spursi ne koriste svoju matchu pogodnost koju ima Boris Diaw protiv Boguta. Diaw ne može ubaciti tricu iako ima vremena i prostora jer Bogut ne stiže izlaziti na šut i to su novi problemi za San Antonio. Protiv domaćina Diawovi trikovi u postu ne prolaze jer su svi dovoljno visoki, snažni i dugački da ga brane. Trica je ostala jedina opcija ali nije prošlo.

Aldridge je svoj prvi field goal postigao na 5:30 minuta do kraja druge četvrtine i na + 10 za Warriorse koji bez problema i dalje trpaju, razigrali su sve sporedne opcije pa si Kerr može dati i malo oduška s minutama za Speightsa i Rusha. Možda bi estetski dojam veličanstvene pobjede bio još bolji da je posegnuo za „smrtonosnom postavom“, small ballom s Greenom na četiri da pokaže još malo mišića protivniku i ostatku lige.

Popovich i dalje traži najbolju postavu ali kada su ti dvije prve opcije zatvorene i nedovoljno agresivne čemu se imaš nadati? Tek u trećoj četvrtini vidimo da Aldridge i Leonard ipak mogu kada su agresivni s loptom. Ali što ti to vrijedi kada je Steph odlučio ubaciti u petu. Pogađa tri trice iz izolacija i nakon Parkerovih grešaka da mu ide ispod bloka na picku, ubacuje 18 poena u 11 min, Green mu je pomogao s akcijom iz posta, Spursi s novih 7 izgubljenih lopti i utakmica je riješena.

Nije bilo Duncana pa se možemo barem malo pitati što bi bilo kad bi bilo. Osobno ne vjerujem da bi bilo drugačije jer Timmy više nije 24-14-5 igrač, a West je svoj posao odradio vrlo dobro. Warriorsi su u ovom momentu jednostavno za klasu bolja momčad, talentiranija i s više oružja u igri. Spursima bi se moralo puno toga poklopiti da ovakve Warriorse ugroze u playoffu. I ne samo Spursima.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

DRAFT 2018: POBJEDNICI I GUBITNICI (HOOPSTER)

Ne volim NBA draft i procjenjivanje prospecata. Puno ih je, imaju čudna imena za koja mislim da mi nikada neće ući u uho, da nikada neću naučiti napisati nešto tipa – Shai Gilgeous-Alexander, ili zapamtiti je li Marvin Bagley treći, a Walker četvrti Johnnie ili Lonnie. Još k tome da ih procjenjujem kakvi će biti igrači i razbijam glavu svim silnim faktorima koji će utjecati na razvoj njihove karijere: od mehanike šuta, preko raspona ruku, pa sve do spoznaje pripada li Donte DiVicenzo talijanskom krim miljeu ili mu je samo prezime takvo. Đavolja je to rabota, prijatelji.