Preskoči na glavni sadržaj

SAN ANTONIO - GOLDEN STATE

„Small ball“

Ajmo prestati postavu s Diawom (203 cm) i Aldridgeom (211 cm) nazivati small ball, jer što je onda postava s Draymondom Greenom (201 cm) na petici? Aldridge je visinom centar, druga je stvar zašto tu poziciju nikada tijekom karijere nije želio igrati, a Diaw s onom težinom ne može biti trojka („nekoć bilo sad se spominjalo“), osim možda kod masterminda koji se odazivaju na Rambis i Mitchell. Small ball je formacija kada krilnog centra pomičeš na poziciju centra, a nisko krilo na poziciju visokog krila. Sve ostalo su klasične postave, posebno ako ima dovoljno visine na svakoj poziciji. Small ball Spursa bi bio da je Leonard zaigrao na 4, LMA na 5.

Popovicheva taktika da Duncana premjesti na klupu pokazuje nam da su Spursi pošto poto htjeli pobjedu, ali i da im je jasno kako se protiv Warriorsa teško može igrati ako nemaš mobilne postave, a Diaw kakav god bio opet je primjereniji za „lutanja“ po perimetru od Timmyja. Uostalom to je i dokazao zadnjih godina u playoffu igrajući više od Splittera npr. (dobro, to nije bilo samo zbog obrane).

Spurs D/Warriors O

Popovich je majstor prilagodbe ali i pragmatist jer nema problema s tim da se odrekne ustaljenih shema i identiteta ekipe ako će to donijeti uspjeh. Tri stvari je u tom smislu napravio protiv Warriorsa:

a) modificirao je obranu pick and rolla – visoki igrači više nisu ostajali u zoni nego su blitzali Curryja visokim izlascima ili je jedan od centara samo preuzimao Stepha

b) ofanzivni flow Warriorsa usporio je switchom po cijelom parketu

c) Leonard je dobio zadatak da čuva Greena kako bi na 1-4 picku Dubsa mogao preuzimati Stepha

E sad, ovo nisu nikakve novosti velike, ovo sve odrađuju i Thunderi (blitzanje picka, Durant na Greenu) na primjer, ali svaka čast Popovichu što je odustao od svojih postulata ako je vidio da nisu korisni i zamijenio ih drugima. Masu trenera u ligi to nikada ne bi napravilo zbog svog ega i tvrdoglavosti makar se ova rješenja nameću kao logična kada igraš protiv Golden Statea.

S ovom strategijom koja nije dio klasičnog ovosezonskog identiteta Spursa uspio je oduzeti identitet Warriorsima koji nisu mogli razviti svoju igru koliko su Spursi bili agresivni. Kada su Stepha preuzimali Diaw ili Aldridge nisu ostajali 2 koraka daleko od njega što uobičajeno visoki igrači rade kada ga preuzimaju pa dobiju tricu u lice. Centri Spursi su doslovno igrali press na loptu kako bi tjerali Curryja da ih napadne driblingom i da ulazi u reket umjesto da šutira trice. U momentima kada Warriorsi igraju small ball Steph je najsmrtonosniji ali je utakmicu završio s 4/18 šutom i 1/12 za tricu, odigravši potpuno izvan ritma jer mu se valjda potrefila takva večer ali i zbog pametne taktike San Antonia.

Na drugoj strani Spursi su dobili nevjerojatne obrambene predstave svojih igrača protiv Curryja i u situacijama 1 na 1. Green je bio perfektan, Parker se naradio kao nikada u životu valjda u obrani, Kawhi je bio na standardnom nivou, posebno u drugom poluvremenu.

Warriorse je jednostavno rečeno izdao šut a za odigrati drugačije jednostavno nisu dizajnirani. Em su Spursi odigrali vrlo agresivno i doslovno su im bili na ruci na svakom šutu, em su oni bili hladni sami od sebe. Tricu su šutirali 9/36, a od tih pogođenih čak 6 su ubacili Rush, Barbosa i Barnes. Klay i Steph nisu slasheri što je ovakva obrana San Antonia tražila od njih da budu. Da su Spursi recimo ovakvu obranu zaigrali protiv Oklahome vjerojatno bi bili pregaženi. Splash braća su prihvatila izazov i Steph se trudio nešto zabiti na ulazima kada trica već nije išla, a Klay se spuštao u post kada bi ga čuvali niži igrači, ali to jednostavno nije njihova igra i igra Warriorsa. Naravno, promašili su i veliki broj šuteva koje inače zabijaju, a Barnes je recimo propustio iskoristiti missmatch koji ima protiv Diawa. Traži li se od njega možda malo previše? Da u obrani čuva četvorke a u napadu koristi missmatch kao brži igrač.

Spurs O/Warriors D

Aldridge je pobjednik večeri. Nisam impresioniran s njegovih 26 poena za što mu je trebalo 25 lopti ali kada ga se sjetim iz prve utakmice u kojoj ga je Draymond pojeo ovo je bio veliki progres. Kažem, ne toliko zbog poena i efikasnosti (44% šuta to nije) koliko zbog pristupa i agresivnosti. Bez Duncana u blizini jasno je bilo da će on morati preuzeti odgovornost na sebe kako bi kaznio small ball Warriorsa i napao Greena i Barnesa. Zato su ga Spursi i hranili loptama a on nije bježao od kontakta kao što to nekada zna biti slučaj pa uzima one alibi šuteve iz okreta ili preko igrača licem košu nastojeći iskoristiti prednost u visini. Išao je do kosti protiv Greena ili nekog drugog, igrao je leđima, ali još fascinantnije za mene je njegov rad u reketu i napadačkom skoku. Ono, LaMarcus kao energy guy, rudar, Reggie Evans. Ne sjećam se jesam ga ikada vidio u toj roli da baš snažno radi za svaki koš i skok. To je pravi plus za Spurse i njega u ovoj utakmici, a ne tanka šuterska večer.

Spursi su iskoristili small ball Warriorsa da diktiraju tempo sporim napadima i spuštanjem lopte u post Aldridgeu, Diawu i Leonardu. Boris je odradio izvrstan posao protiv Barnesa u tom dijelu, Leonard je imao svojih momenata u postu ili kroz izolacije 1 na 1.

Golden State i linija Green-Barnes-Rush tako nije uspjela pronaći odgovor za visinu i snagu Spursa u reketu, a posljedično su izgubili i bitku u skoku. Dopustili su Spursima 14 napadačkih skokova i 16 skokova više na utakmici što je očito neminovnost kada igraš bez pravog centra cijelu utakmicu a protivnik igra na snagu u napadu. Green je svejedno odradio dobar posao protiv Aldridgea 1 na 1, i vrlo lako je moguće da u sljedećoj utakmici LaMarcusovih 26 poena na ispucanih 25 lopti bude okrakterizirano kao loše ako Warriorsima upadnu 3-4 trice više.


All the small things

Ako želiš dobiti utakmicu protiv bilo koga trebaju ti tri stvari: kontrola skoka, smanjiti izgubljene lopte, pogoditi slobodna bacanja. Spursi su uspjeli u sve tri kategorije. Nadskakali su Warriorse i pogodili 15 od 18 slobodnih bacanja dok su Warriorsi izveli samo 10 slobodnjaka. Kod turnovera je zanimljiva situacija. San Antonio ih je imao čak 17 što je uglavnom potpisivanje smrtne presude kada igraš protiv Golden Statea ali njihova defanzivna tranzicija je bila sjajna i iz 17 turnovera dopustili su samo 7 poena Warriorsima. Na drugoj strani, GS je imao 10 turnovera ali Spursi su iz toga ubacili 11 poena.

Možda najvažnije kod malih stvari je tempo. Prva utakmica u Oaklandu odigrana je na 103 posjeda. Ova druga je odigrana na 87 posjeda. Warriorsi prosječno igraju na 99 posjeda, Spursi na 94. Savršeno je jasno kome je tempo od 87 posjeda više odgovarao. San Antonio nema nikakve šanse ako utakmica ode na veći broj napada jer jednostavno nemaju šutersku moć da prate Warriorse u ispucavanju trica i trci gdje gube jer su starija ekipa. Fun fact je da je prva utakmica ovih suparnika odigrana na spomenuta 103 posjeda utakmica na najviše posjeda koju su Spursi ove sezone odigrali, a ova druga na 89 na najmanji broj. Prvu su Spursi izgubili 30 razlike, drugu su dobili.

Po intenzitetu i stilu igre ovo je bio klasični playoff dvoboj gdje se pomno pazi na svaki posjed i gdje treneri igraju neku svoju šahovsku partiju a igrači iz sebe izvlače rezerve za koje ni ne znaju da ih imaju. Rekao sam da su Spursi pošto poto željeli ovo dobiti pa je Timmy završio na klupi, a još je luđe da su neki igrači odradili prekovremeno. Aldridge – 37 minuta, Leonard – 38, Diaw – 35.

Ali bilo je i dosta eksperimentiranja. Sama startna postava s Diawom umjesto Duncana je svojevrsni eksperiment, West na maloj minutaži u korist Kylea Andersona također je novost. Pred kraj utakmice Pop je dao šansu i postavi s dva playa – Parker i Mills.

Još je izraženije ovo bilo kod Warriorsa, vjerojatno zato jer su igrali bez 3 od 8 standardnih igrača rotacije. Pa su tako minute dobili Varejao, Clark, McAdoo, igrači koje sigurno nećemo vidjeti u potencijalnom finalu Zapada. Posebno u oči bode nesretni Varejao koji je za 6 minuta igre imao -12. Ok, GS je bez Boguta i Ezelija i treba im centimetara, posebno protiv ovakvog protivnika ali čupavi Brazilac nije nikakvo rješenje. Radije ću dati 20 minuta Speightsu za kojeg znam da će barem malo sa šutom razvući obrane nego Varjeaou Speightsovih 5 minuta, jer što točno s njim dobivam?

Uglavnom, oba trenera su koristila punu rotaciju što u playoffu neće biti slučaj. Ona će se srezati na 8 igrača.

Kontekst

Pobjeda San Antonia je čista i nije mi je cilj obezvrjeđivati ali ipak je ostvarena u nekom spletu okolnosti. Warriorsima je utakmica u Alamu bila back to back, prethodno su igrali s Dallasom što je mala udaljenost kada se radi o putovanju ali ipak je druga utakmica u dva dana (i deveta utakmica za Warriorse u 14 dana) u sezoni koja se bliži kraju.

Drugo, Golden State je bio bez 3 standardna igrača rotacije od kojih je jedan starter. Bogut, Ezeli i Iguodala nisu igrali a svi bi itekako dobro došli protiv Spursa kojima je trebalo parirati prvenstveno snagom. Da je Pop mogao birati 5 igrača koje će izbaciti Dubsima za ovu utakmicu mislim da bi odabrao ovu trojicu plus Greena i Stepha.

Bogut je protiv nekih protivnika višak na parketu ali je sistemski važan igrač jer savršeno razumije kretnje igrača i iskoristiv je kao vrlo dobar screener, handoff dodavač i asistent za cutere. Igra Warriorsa nije imala tečnost zbog agresije Spursa i njihovog switcha ali čini mi se da Warriorsi igraju i puno manje backscreenova i puno manje cutaju prema košu kada nema Boguta koji u takvim shemama pliva kao riba u vodi kada ga postaviš na visoki post. Moguće da bi Bogut i dodatno začepio reket i ugušio napad Warriorsa i da bi floor spacing bio dodatno narušen ali barem bi imali kontrolu skoka i Aldridge i Diaw ne bi napravili takav dar-mar u reketu.

Ezeli je još jedan dobar fizikalac, bolji pick strijelac, i još jedno kvalitetno visoko tijelo s klupe koje može poslužiti u oba pravca. Kao rim protector i post defender ili kao skakač u napadu i pick opasnost. S njim Varejaoa uopće ne trebaš koristiti što je veliki plus za Dubse.

S Iggyjem Lineup of death nije isti kao s Rushom. Iguodala može čuvati četvorke i trojke, switch obrana je dakle kudikamo bolja nego s Rushom. Leonard bi se recimo sigurno više naradio da je ovaj bio spreman zaigrati. Osim toga, dobar je skakač pa small-ball ne bi bio toliko „nadigran“ u skoku. U napadu će pospremiti korner trice što je i Rush odradio, ali je bolji cuter od Rusha i puno bolji handler i sekundarni play što bi Warriorsima jako dobro došlo na ovu agresivnu obranu Spursa.

Kažem, pobjeda je pobjeda, Spursi su zasluženo dobili ali kao što postoje i taktički razlozi zbog kojih su dobili tako postoje i čimbenici oko Warriorsa koji su im se dobro posložili i išli na ruku. Ne mislim samo na back to back utakmicu ili izostanak 3 igrača nego i nenormalno hladnu šutersku večer gostiju. Koliko je realno da Steph opet odšutira 1/12 za tricu? Da Parker i Green ponove onakvu obranu? Da Aldridgeovih 26 poena na 25 lopti budu dovoljni za pobjedu?


Ne znam, jedva čekam novi derbi, možda iskoče neki novi narativi ili se samo potvrde stari. Nakon ove utakmice nisam puno „pametniji“ niti mislim da su Spursi spremni srušiti Golden State i da ovako nešto mogu ponavljati iz večeri u večer i dobiti 4 utakmice. Jer čak i ovakvi kljasti, umorni i neraspoloženi Warriorsi su im bili na repu cijelu utakmicu i držali ih u egalu do zadnje minute (i vodili u četvrtoj). Ako svi budu zdravi u obje ekipe mislim da Golden State ovo rješava u 5 utakmica, maksimalno 6, respektirajući koliko su Spursi moćni na domaćem parketu.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

POINTGOD I CAR OPERATIVE

Zbog jednog ludog generalnog menadžera iz Houstona morao sam prekinuti s igranjem football managera na kratko, i to u jeku najveće euforije na ulicama radničkog dijela Buenos Airesa koji nakon punih 9 godina opet slavi titulu Cope Libertadores. Slavi se i u Teksasu, Morey je opet ispao car operative.


Da sumiramo što je jučer izveo: 1) nagovorio je Paula da ipak uzme player opciju iako je ovaj istu odbio kod Clippersa; 2) dogovorio je trade s Clippersima a da bi izjednačio plaće u tradeu osim igrača Houstona (Beverley, Lou Will, Dekker, Harrell, Wiltjer), uključio je pick prve runde (top 3 zaštićen) i lovu (661 tisuću dolara); 3) to mu nije bilo dovoljno pa je zvao kolege GM-ove po cijeloj ligi da mu u zamjenu za keš daju negarantirane ugovore da bi mogao i te igrače uključiti u deal ali i popuniti cap floor; 4) tu je dobio Ligginsa iz Dallasa, Quartermana iz Portlanda, Hilliarda iz Pistonsa, Kellyja iz Atlante, Longa iz Sixersa i možda još nekog opskurnog lika; 5) sve ovo bilo je s cil…

SHIPPING UP TO BOSTON

„Dobar dan, ja sam NBA – kraljica zabave – opet sam vam pripremila iznenađenje“
U zao čas kraljice zabave. Umjesto da razbijam glavu Eurobasketom (i mogu li Finci, nošeni frenetičnom atmosferom 14 hiljada ljudi u Hartwall Areni, u skupini smrti doći barem do četvrte pozicije ili će im Poljaci na leđima Przemyslawa-jedem-malu-djecu-Karnowskog pokvariti party) krajem osmog mjeseca, kada se apsolutno ništa ne bi trebalo događati u ligi, ja ipak moram nešto napisati o tradeu koji se dogodio na relaciji Boston-Cleveland.

Zanimljiv je ovo posao na više razina: 1) Povijesnoj – nikada ekipe koje su se srele u finalu lige ili finalima konferencije nisu trgovale na ljeto; 2) Košarkaškoj – glavne uloge su pripale igračima koji igraju iste pozicije, ali uključeno je (direktno i indirektno) i još nekoliko sporednih likova koji će imati svoje role u novom kontekstu. Slijedi proces taktičkog i ostalog uigravanja; 3) Uredskoj – Ainge i Altman, svatko vođen svojom idejom, upravo su krenuli bacati karte …