Preskoči na glavni sadržaj

PLAYOFF WARM-UP: BLAZERS-NUGGETS, SPURS-WARRIORS

BLAZERS-NUGGETS

Bitka za osmu poziciju obilježena je klasičnim revolveraškim obračunom u Moda centru gdje je samo bilo pitanje tko će prvi povezati par minuta dobre obrane i tako dobiti utakmicu. Portland je uspio u tome u trećoj četvrtini, tako da nije bilo Nurkića u osvetničkom pohodu i CJ McColluma koji je „kuhao“ utakmica bi bila zanimljiva samo run&gun fanovima, što i jesmo, zar ne?



Stotts za početak nije u igru ubacio Aminua uz Harklessa na krilo, ostao je vjeran Vonlehu i tu me zanimalo koga će Vonleh čuvati jer Denver igra s dva hibridna krila – Chandlerom i Gallinarijem a Noah je dobio zadatak paziti na Galla, dok je Harkless preuzeo Wilsona. Obje ekipe se trude rastegnuti obrane preko četvorki samo što to u startu bolje izgleda kod Denvera jer imaju dva dobra tricaša u spomenutim krilima dok se Portland muči to odrađivati s Vonlehom. Međutim, Blazersi imaju raspoloženog Nurkića koji posprema sve što dobije iz pick and rolla, a izrazito je aktivan i u napadačkom skoku i radi velike probleme Jokiću.

Jokić je inače konstantno na ringišpilu Blazersa, kojima fali ta četvorka dok je Vonleh u igri, ali barem imaju puno bolje kreatore bekove na perimetru i vrlo agresivnog centra. Nikola je tako u nevolji jer sam po sebi nije dovoljno brz i atletičan da zatvara rupe, a uz to ni timska obrana Nuggetsa ne funkcionira. Što znači da je suočen s par opasnosti: Lillardom i McCollumom koji nadiru, Nurkićem kao rolerom i Nurkićem kao skakačem. I puno bolji defanzivni centri teško ovo stignu pohvatati tako da Jokić stvarno nije imao izgleda u ovoj utakmici.

Dva primjera gdje Jokić nije imao šanse:

U prvoj situaciji zakasnio je doći na pomoć, dok u drugoj situaciji ne pruža nikakav otpor Nurkiću i nema noge (brzinu) da ga stigne dok ni pomoć iz kornera (Harris) ne stiže rotirati i zatvoriti.

Tako se Nurkić gostio cijelu večer. Ovdje imamo još jedan primjer koliko mu je prostora ostavljeno:

Chandler je dobro izrotirao i pomogao ali Nurkić je previsok i jak za njega, a Juka je imao i plan b, mogao je dodati loptu u lijevi korner otvorenom šuteru. Jokićevo pozicioniranje ni u ovoj akciji nije dobro jer ovo nije ni hedge ni zoniranje, ovo je nešto ni na nebu ni na zemlji što se ponavljalo iz akcije u akciju što su vrhunski pick and roll kreatori Portlanda plus Nurkić obilno kažnjavali.

Kad smo već kod pick and rolla, pogledao sam synergy brojke Denverove timske obrane i Jokićeve individualne obrane  rollera i pick and roll ball handlera, kroz cijelu sezonu.

Denver je treća najgora obrana ball handlera iz picka, dopuštaju 0,9 poena po posjedu. Iza njih su samo baš Blazersi i Sunsi. Obje ekipe su pokazale užasnu i kriminalnu obranu u ovim varijantama. Jameer Nelson (!) je zatrpao Blazerse, CJ McCollum je uz Nurkića dobio utakmicu koristeći baš prostor koji su mu visoki igrači Denvera i bekovi ostavljali, što ćemo vidjeti kasnije.

Što se tiče roll čovjeka Denver je i tu treći s 1,10 poena po posjedu, a lošiji su samo Rocketsi i Kingsi. Sada nam je jasno kako se Nurkić proslavio finiširanjem iz picka u ovoj utakmici.
Konačno, Jokić kada brani roll igrača dopušta ogromnih 1,14 poena po posjedu.

Mogao sam ovo sve pojednostaviti i reći da Denver nakon Lakersa ima najgoru obranu lige i bilo bi vam sve jasno ali neka brojki.

Da dovršim priču oko Jokića, igrao je svoju standardnu igru na visokom postu i razigravao šutere oko sebe, opet je imao kvalitetnih 17-8-8 ali stekao sam dojam da je u ovoj utakmici uzeo previše trica. Koje su više-manje sve bile otvorene, ali na kraju je realizacija bila 1/6. Ima to veze s visokim igračima Portlanda koji su bili jako aktivni i radili sve da ga zatvore. Nuggetse je inače u ovoj utakmici trica izdala (9/30), inače njihovo jako oružje, ali ništa bolje nije bilo ni kod Blazersa (8/27).

Nurkić je odradio svoj dio posla, bilo je samo pitanje tko će odraditi drugi dio, Lillard ili McCollum, a s obzirom da je Gary Harris, nešto bolji defender pazio na Lillarda, McCollum je koristio blagodati što ga je uglavnom čuvao Nelson ili neki drugi nedorasli bek poput Bartona ili Murraya.

Cijelu večer smo od CJ-a mogli gledati ovo. Whole night long!

Ili je napadao obruč iskorištavajući sporost Denverovih centara ako bi ga preuzeli ili se zaustavljao na pozicijama između linije za penale i trice da pogađa mid range skok-šuteve ako bi visoki ostajao u zoni. Nuggetsi ga nisu mogli čuvati, malo tko bi i mogao kada uđe u zonu, a tu večer je ušao doista sa stilom.

Ako bi ga udvojili razigravao je centre:

Pošto sam vrlo opsjednut postavama koje treneri koriste tijekom utakmice uočio sam par zanimljivosti. Malone je uglavnom radio sranja sa svojim visokim postavama, Stotts je na drugoj strani imao inspirativne momente. Evo nekih zanimljivih tandema i konteksta (samo iz ove utakmice naravno).

Plumlee-Faried (+4,7 net rating)
Počinjali su zajedno parne četvrtine i u prvoj su ostavili puno bolji dojam jer je Faried pohvatao nekoliko napadačkih skokova. U četvrtoj su imali dosta problema zato jer je Stotts ostavio Leonarda na klupi a u igri su bili Vonleh i Aminu.

Plumlee-Jokić (-111 net rating)
Kada su njih dvojica bili zajedno na parketu u drugoj prosuli su sve dobro što su Plumlee i Faried napravili.

Vonleh-Aminu (+46 net rating)
Krajem treće i početkom četvrte Stotts nije kao u drugoj u igru poslao Leonarda nego je spojio Aminua i Vonleha, pokretnije igrače prema perimetru i bolje defanzivce i skakače. Bez problema su pod kontrolom držali Jokića, Farieda i Masona a kada je Malone u četvrtoj vratio Jokića Stotts je ipak vratio Nurkića.

Aminu je inače X faktor u pobjedi Blazersa. 15 poena, 9 skokova i +/- + 4. Upravo zahvaljujući njemu u dobroj mjeri Portland je u odlučujućoj trećoj, ispostavilo se, napravio razliku. Aminu je donio defanzivni impuls kojim su slomili utakmicu.

U postu protiv Jokića pa udvajanje na picku:

Portlandova obrana u trećoj stvarno je fino funkcionirala i kada su se odvojili na +10 povratka za Denver više nije bilo.

Slične probleme kao Denver u obrani su imali i Blazersi, samo eto, oni su to maskirali barem jednim periodom utakmice gdje su uspjeli povezati par dobrih obrana zaredom i tako prelomiti utakmicu. Zanimljivo je da su najbolji strijelci Nuggetsa bili Nelson i Harris, što nam opet dosta govori kakvu obranu igraju Lillard i McCollum. Utakmica je mogla otići i na drugu stranu ali Denver ipak nije imao dovoljno za ponuditi u obrani, a u napadu su Nurkić i CJ bili prevelik zalogaj. Posebno kada Will Barton, također u osvetničkom pohodu samo na kontra strani od Nurkićeve, privatizira utakmicu, potroši tonu lopti a na kraju ostvari +/- -15. Tako da su i tu Blazersi s Aminuom odnijeli još jednu individualnu pobjedu.

…i trasirali si put do playoffa, izgledalo je do ozljede Nurkića koji je gotov za regularni dio sezone. Kako nemaju ni Eda Davisa Portland je sada u problemu. Ovo znači puno Meyersa Leonarda a to nije dobro. Srećom po njih ni Denver ne blista u formi i još imaju puno gostovanja, dok je obrnut slučaj kod Blazersa. Vidjet ćemo, sve je otvoreno.


SPURS-WARRIORS

Warriorsi su išamarali Southwest diviziju u zadnjih par dana. Dva puta su dobili Rocketse, jednom Spurse i Grizzliese. Pobjedom nad Spursima još su jednom pokazali da su daleko bolji od sve konkurencije koju imaju, istovremeno naglasivši sve limite izazivača.
















Matt Barnes je u startnoj petorci umjesto McCawa i odmah ima šansu paziti na Leonarda, a povremeno tu zabavu zasluži i Draymond. Na drugoj strani Kawhi je na Greenu zbog preuzimanja 1-4 picka Warriorsa. Steph pazi na Dannyja Greena a Thompson na Parkera. Kod visokih nije bilo rošada osim što Aldridge „čuva“ Barnesa a zapravo ga samo ignorira kada je ovaj u spot-upu.

Spursi kreću furiozno koristeći back to back utakmicu Warriorsa jer su ovi večer prije bili u susjedstvu u Houstonu i rade odmah 10:0 seriju preko Greena i njegove dvije trice. Uz to, imaju klasične spursijanske akcije poput ove screen za screenera:

Warriorsi izgledaju užasno, em zato jer su na back to backu em zato jer su Spursi zagrizli u obrani gdje preuzimaju na blokovima sve i drži reket pod kontrolom. Dakako da su se na ovo sve nadovezali turnoveri kojih Warriorsi u prvoj četvrtini imaju čak 6, a Spursi u napadu imaju čak 7 napadačkih skokova pa zato ne čudi što Spursi imaju 23:3.

Leonard je superagresivan s loptom, a LaMarcus koristi missmatcheve kada ga preuzmu Klay ili Barnes. Popovich je čak odlučio odustat i od svog postulata i zonske obrane picka te visoki igrači Spursa izlaze visoko na Stepha i udvajaju ga:

Spursi imaju 33:17 nakon prve. Green i Aldridge su zabili po 9, Leonard 8.

U drugoj četvrtini Kerr se na početku odlučuje za petorku Clark-Thompson-Iguodala-Barnes-McGee, dok Popovich ima Millsa, Manua, Andersona, Leeja i Gasola. Ovdje po prvi put Warriorsi dolaze do daha i preuzimaju lagano kontrolu nad utakmicom. Prvenstveno dobrom obranom. Spursi i dalje imaju +14, ali nemaju +20, i momentum s početka koji su imali je nestao.

Kada su se vratili starteri događa se par zanimljivih situacija. Prvo Klay Thompson se razigrao i ubacio 11 poena. Drugo, Warriorsi sada ne gube lopte i puno bolje kontroliraju skok. Treće, Green se pobrinuo za Aldridgea koji je četvrtinu završio s 1/ 4 realizacijom a nije puno bolji bio ni Leonard s 1/3.

Par izvrsnih reakcija Greena u obrani protiv LaMarcusa:

 DPOY!

Drugu četvrtinu su dobili Warriorsi 37:24.

U trećoj se Warriorsi odmah počinju lagano odvajati koristeći za to 2 igrača Spursa. Parkera i Dedmona. Parker je pod kontrolom Thompsona a kada ga i probije ne uspijeva završiti na obruču, ali najčešće ga ne probije, ni njega a ni missmatch protiv visokog Warriorsa. Dedmon je višak jer ako se ne možeš obraniti, a istovremeno nema više ni napadačkih skokova Dedmon je bespotreban. Popovich je prepoznao da Green, Leonard i Aldridge igraju 3 na 5 u napadu pa u igru baca umjesto ovog dvojca Millsa i Gasola.

Problem je što se razigrao Curry (13 u 3.), Warriorsi su ga stavili u akcije gdje se kreće bez lopte. Prekrasna zipper akcija i užasna komunikacija Gasola i Greena tko je trebao preuzeti:

(Gasol je trebao jer su Spursi sve na izlasku Warriorsa iz blokova preuzimali)

Gasol je napravio malo nereda Warriorsima, pa on i Leonard uz malu pomoć Aldridgea kojeg Green i dalje sjajno drži čuvaju Spurse da ne potonu u potpunosti. Ali Pau sve dobro što napravi u napadu nadoknadi u negativnom kontekstu u obrani. Warriorsi su ga uništili ciljajući ga u picku, napadajući ga u izolaciji ili stavljajući ga na weak side gdje ne stiže zatvoriti kao u onoj akciji gore za Stepha.

Dobro, ovdje nije u potpunosti sam kriv jer pomoći niotkud ali ovo su situacije gdje Cavsi imaju Tristana Thompsona, troduplo bržeg na nogama centra. Spursi imaju Gasola koji umjesto nogu ima betonske blokove. Pa sada vi vidite i izvucite zaključke, ja ih čuvam za kraj.

Popovich, naravno, ni ne pokušava s Leonardom na 4 i samo jednim visokim igračem. Zašto i bi kada se utakmica razvija kako on želi? Čemu pokušaj mijenjanja ritma? (ironičan sam, naravno)

Da stvar bude još ironičnija četvrtinu je završio opet s Gasolom, Leejem i Kyleom Andersonom, ne znaš koji je brži i atletičniji. Baš su trojac za borbu protiv Golden Statea.

Što je najluđe od svega, čak su i solidno odradili posao početkom četvrte. Na 3 i 4 Warriorsi rotiraju niže igrače poput Iguodale i Barnesa pa Gasol i Lee high-low igrom gdje je Gasol na visokom postu, Lee u reketu protiv Barnesa uglavnom. Tako uspijevaju ušićariti nešto poena.

Ali opet imaju problem Gasola:

A osim Gasola problem je odjednom i David West koji se pojavio niotkud i riješio utakmicu sa svojih 11 poena u četvrtoj. Izbombardirao je lovac na prstenje Spurse s visokog posta, koševima i asistima. Opet spore centarske noge San Antonija nisu stigle izlaziti prema njemu:

Warriorsi četvrtinu završavaju s najraspoloženijim igračima: Stephom, Klayom, Iggyjem, Westom i Greenom. Spursi četvrtinu završavaju s Aldridgem koji se nije upisao u strijelce u zadnjoj četvrtini, Leonardom koji je u zadnjoj zabio 3 poena, Millsom koji je zabio 1, Greenom koji nije uputio šut, i naravno Pauom koji nastavlja biti jedan od najgorih obrambenih igrača u ligi:

Small ball time

Spursi i Warriorsi odigrali su 3 utakmice međusobno ove sezone. U prvoj Spursi su ih razbili, u drugoj opet pobjeda Spursa ali svi glavni igrači na obje strane su odmarali, u trećoj su bolji bili Warriorsi. Za potrebe ovog poglavlja drugu zanemarimo zbog okolnosti kakve su bile.

U prvoj utakmici Spursi su small ball koristili 11 minuta gdje su na krilima imali Leonarda i Simmonsa i samo jednog visokog igrača. U ovoj zadnjoj utakmici small ball je Pop koristio ravno 40 zadnjih sekundi utakmice, a Simmons uopće nije ni igrao.

Moja je teorija sljedeća: Warriorse ne možeš dobiti visokim postavama.

Istina je, imaju problema u skoku, imaju problema s visokim igračima, ali poanta je da će na kraju oni ipak zabiti više trica nego što ćeš ti uhvatiti napadačkih skokova i zabiti nešto kroz post. Uostalom, Cavsi ih nisu dobili postavom Mozgov-Tristan Thompson ili Thompson-Love. Ne, dobili su ih postavom Thompson-Jefferson-James.

Ova utakmica na startu krenula je u smjeru „Spursi fizičkom igrom i visokim postavama gaze Warriorse“. A onda se dogodilo da Golden State dolazi do daha, Green zaključava Aldridgea i hajde zdravo.

Zavaravamo se ako mislimo da Warriorsi ne žele da se protiv njih igra s visokim postavama. Ooooo žele! Jer onda su brži od tebe i onda će te izmasakrirati s perimetra dok ti rudariš za svaki poen u postu. Istina je da imamo i primjer iz lanjskog playoffa gdje ih je Oklahoma fizičkom igrom skinula, ali Thunderi su osim twin-towersa imali i dobru dozu stretch postava s Ibakom na 5 i Durantom na 4, ili samo s Adamsom na 5, a Durantom na 4.

Spursi u ovoj utakmici nisu imali hibridne postave. Iako su s takvima dobili prvu utakmicu. Nemam pojma zašto. Najlakše je reći da Popovich skriva adute, možda i jest, ali onda se sjetim lanjskog playoffa i serije protiv Oklahome gdje se također odbijao prilagoditi i pokušati promijeniti ritam s niskim postavama. Radije je ostao u pat poziciji, vjeran postavama s dva prava visoka igrača, što se na kraju ispostavilo da je ipak bio mat. Donovan ga je matirao.

Gdje je Simmons? U prvoj utakmici sezone ušao je s klupe i zabio 20 Warriorsima, igrao u small ballu s Leonardom, a zadnju je odigrao niti minutu. Valjda Popovicheve odgojne mjere.

Uglavnom, konzultirao sam NBA Wowy da vidim kako Spursi funkcioniraju u small ballu kada je Leonard na četvorci. Stvari sam podijeli ovako: zanima me kako Leonard funkcionira s Aldridgeom kada u igru nisu Gasol, Lee, Dedmon, Joel Anthony i Davis Bertans. Zatim me zanima kako Leonard igra s Gasolom a u igri nisu Aldridge, Lee, Dedmon, Anthony ili Bertans. I tako dalje.

Rezultati su u najmanju ruku intrigantni.

Leonard-Aldridge: 87 minuta, 122 Ortg, 97 Drtg, +24 Net rating

Leonard-Gasol: 21 minuta, 130 Ortg, 100 Drg, +30,8 Net rating

Leonard-Lee: 34  minute, 131 Ortg, 88 Drtg, +43 Net rating

Leonard-Dedmon: 12 minuta, 90 Ortg, 104 Drtg, -14 Net rating

Kombinacije Anthony-Leonard i Bertans-Leonard ne uzimam u obzir.

Dakle, uzorak je malen, ali u najmanju ruku zanimljiv i može poslužiti kao putokaz da Spursi u small ballu funkcioniraju jako lijepo. Gotovo sve postave s Kawhijem na 4 i jednim centrom imaju pozitivnu koš razliku ali Popovich ih ne koristi.

Utakmica protiv Warriorsa prije tri dana bila je idealna za korištenje jer Kerr nije posezao za svojim small-ballom s Greenom na petici, minimalno je na parketu imao Iguodalu i Barnesa i gotovo svih 48 minuta je koristio postave s dva klasična visoka igrača. To je razumljiva odluka iz dva razloga: 1) igra protiv Spursa koji su u prvoj četvrtini gospodarili reketom; 2) osim u prvoj četvrtini Warriorsi su imali kontrolu nad utakmicom i nije bilo potrebe paničariti i posezati za small-ballom koji je uvijek dobro rješenje za stizanje rezultata ili lomljenje utakmice.

Ali Popovich? Pa on je imao razloga staviti Leonarda na 4, Aldridgea na 5. Njegova ekipa se mučila u napadu, njegova ekipa nije kontrolirala utakmicu ni ritam i njegova ekipa je lošija momčad gledano u globalu, njegova ekipa je protiv sebe imala Warriorse bez Kevina Duranta ili Harrisona Barnesa koji su ključni u Death Lineupu jer mogu igrati četvorke. Ovo je baš bila utakmica za napasti Kerra small-ballom da vidimo odgovor.

Gle, nećeš najbolju momčad na svijetu dobiti ako si konzervativan i nedostaje ti smisla za kreativnost. Da su se Cavsi držali postava s Thompsonom i Loveom ili Mozgovom i Loveom ili Mozgovom i Fryeom ili bio kojom drugom kombinacijom visokih, ne bi uzeli prsten. Lue je bio kreativan i „izmislio“ je Richarda Jeffersona na četvorci u small-ballu koji mu je dao obrambenu dimenziju i uz LeBrona je koncepcijski bio ključan igrač.

Ne kažem da će s niskim postavama Spursi sigurno osvojiti prsten, pa čak ni uzeti dvije utakmice u finalu konferencije Warriorsima ako Durant bude zdrav. Nije to poanta, poanta je da Popovich trenutno na raspolaganju ima oružje koje ne koristi, a neprijatelj je nadmoćniji. Možda će se to promijeniti u doigravanju, Spursi trenutno sasvim dobro gaze i bez small-ball petorki tako da za regularnu sezonu problema nema.

Uglavnom, da okončam ovo. S visokim postavama nikada nećeš proći Warriorse, to je moja teorija. Nikada nećeš uhvatiti dovoljno napadačkih skokova jer će Dubsi uvijek zabiti tricu više i tako anulirati sve dobro što ti napraviš koristeći skok u napadu, fizičku igru i igru kroz post. Čista matematika, 3 je još uvijek više od 2.

Naravno da ih nećeš dobiti ni trkom na 110 posjeda i ispucavanjem trica u tranziciji. Ni tako nemaš šanse. Ali small-ball ne znači run&gun košarku. I kada igraš s niskim postavama možeš kontrolirati ritam. Spursi su opremljeni i za to jer imaju Parkera, Millsa i Manua. Imaju šutere (Green, Simmons, Mills) koji mogu razvući obranu. Imaju prvu opciju u Leonardu koji može koristiti missmatcheve i napadati obruč, ako igra četvorku još i kvalitetnije nego kada igra nisko krilo. Imaju i visoke igrače koji mogu kažnjavati switch obranu Warriorsa (Aldridge, Gasol), i centra rollera za klasični pick and roll (Dedmon). Istina je da nitko od njihovih centara nije Tristan Thompson koji bez problema preuzima Curryja, ali Aldridge i Dedmon to mogu pristojno odraditi, a Gasola koristiš u minutama kada Stepha nema na parketu. 

Ne znam što Spursi spremaju za playoff, ali znam da je protiv Warriorsa najgore ostati pasivan. To je Popovicha koštalo lani u drugoj rundi protiv Oklahome, koštalo ga je i u zadnjoj utakmici protiv Warriorsa. Neće valjda i u (potencijalnom) finalu konferencije.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

DRAFT 2018: POBJEDNICI I GUBITNICI (HOOPSTER)

Ne volim NBA draft i procjenjivanje prospecata. Puno ih je, imaju čudna imena za koja mislim da mi nikada neće ući u uho, da nikada neću naučiti napisati nešto tipa – Shai Gilgeous-Alexander, ili zapamtiti je li Marvin Bagley treći, a Walker četvrti Johnnie ili Lonnie. Još k tome da ih procjenjujem kakvi će biti igrači i razbijam glavu svim silnim faktorima koji će utjecati na razvoj njihove karijere: od mehanike šuta, preko raspona ruku, pa sve do spoznaje pripada li Donte DiVicenzo talijanskom krim miljeu ili mu je samo prezime takvo. Đavolja je to rabota, prijatelji.


WARRIORS - SPURS

Utakmica počinje u nešto življem tempu što svakako ide više na ruku domaćinima što jako brzo dolazi do izražaja jer Spursi, potpuno nekarakteristično za njih gube lopte kao na traci. U prvoj četvrtini posijali su čak 8 lopti što je previše samo po sebi, previše na kvadrat kada igraš protiv tranzicijske nemani iz Oaklanda, previše kada na 8 turnovera vežeš samo 6 asista. Warriorsi su u prvoj imali 5 izgubljenih ali i 11 asistencija. Još jedna brojka, u prvih 6 minuta, Golden State je zbog izgubljenih lopti San Antonia zabio 12 laganih poena iz kontre i polukontre. Tako se ne može na noge prvaku.
Najznačajnija stvar za Warriorse u napadu je ta što je Green u potpunosti preuzeo playmakerske dužnosti i to s visokog posta a Curry igra bez lopte i kreće se kroz blokove nastojeći iskoristiti Parkerove obrambene mane, dobre blokove i Greenov pregled terena da ga nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu. I to funkcionira odlično. Nije razigran samo Curry kao strijelac već i Thompson koji je sve mi…