Preskoči na glavni sadržaj

PLAYOFF WARM-UP: JAZZ-CLIPPERS

Clippersi su bili samo jednu pobjedu udaljeni od Jazza prije ove utakmice. Pobjedom bi se izjednačili s njima i zbog 2:1 pozitivnog omjera u slučaju istog broja pobjeda i poraza u sezoni imali bi prednost domaćeg terena u prvoj rundi playoffa. Ima još do kraja regularne sezone ali čini se da će Jazzeri zadržati tu četvrtu poziciju, Clippersi će ostati peti i veselim se ovom matchupu u prvoj rundi. Sudeći po sinoćnjoj utakmici moglo bi biti jako uzbudljivo.

















Clippersi su u Salt Lake City došli kompletni, Jazzeri su bez Favorsa ali s povratnikom Gobertom u startnu petorku. Obratio sam pozornost malo više na igru Clippersa u uvodu utakmice i oni stvarno ne igraju ništa, nemaju doslovno nikakav razrađen sustav igre. Ali zato imaju Paula koji je sustav igre sam za sebe. CP3 je od 28 poena Clippersa u prvoj četvrtini zabio čak 16 (5/7, 2/2). Jazz doslovno nije imao rješenja za njega bilo da ga je čuvao Hill, Hayward ili Hood Paul ih je uništavao u spot-upu s trice ili kao kreator iz pick and rolla. Jazz mu je ostavljao šuteve s 5 metara što je on uredno pospremao dok ga Gobert čeka u zoni. Međutim, pokazao je i klasične paulovske vještine u kontroli lopte, iniciranju kontakta te završavanju oko obruča (4/4 penali). Očekivao sam da će možda Snyder prilagoditi svoju obranu picka i izlaziti više na Paula s Gobertom ali nije se dogodilo. Imali su Jazzeri zavidnu kvotu switchanja ali Paul je i to nemilosrdno kažnjavao.

Ostala igra Clippersa svodila se na povremene izolacije za Griffina (koje su u Uti odlučili udvajati ako je Griffin u postu i igra leđima iako je Diaw odradio dobar posao 1 na 1), „trkačke rute“ za Redicka i povemene pokušaje high-low igre Griffina i Jordana. Jazz igra svoju metodičnu sporu košarku gdje cijede vrijeme što više mogu, uglavnom su zastupljeni horns setovi s Diawom i Gobertom kao mantinelama i puno kretanja bez lopte Hooda i Haywarda. Druga varijanta je s Haywardom i Hillom kao primarnim kreatorima u kojima posebno ovaj prvi vrti pick s Gobertom i uzima mid-range šuteve koje Clippersi baš kao i Jazz ostavljaju otvorenima.

Prva četvrtina je tako pripala Clippersima čisto na račun Paulove genijalnosti i naštimane nišanske optike.


U drugom periodu klupa Clippersa je napravila odličan posao, posebno Rivers koji je zabio 9 i nije mogao promašiti sve što je uzeo a Clippersi su specijalno ciljali Diawa kojeg je Rivers probijao na svakom preuzimanju i tako koristio missmatch.


Kod Jazza loptu previše u rukama imaju Joe Johnson i Ingles. Mislim, ovaj drugi je napravio dobar posao i sa svojih 10 poena u drugom kvoteru držao je Jazz u priključku ali kada već igraš small ball s Whiteyjem/Gobertom na petici, Inglesom i Johnsonom na 3 i 4, i dva beka Hood/Burks i Exum onda daj loptu bekovima, raširi u kornere Johnsona i Inglesa i vrti pick. Ingles je jako dobar s tricom ove sezone, šteta je ne koristiti taj talent, a može poslužiti kao i sekundarni kreator. Međutim, ne želiš mu povjeriti ključeve cijelog napada a tako je izgledalo sinoć, kao da je Ingles uz Haywarda ključni igrač njihovog napada. Ok, Burks, Exum i kompanija ne ulijevaju ništa više povjerenja ali barem je prirodnije da bek vrti napad a bolji šuter koji trice ove sezone šutira 44% je u korneru. Ovako staviš Burksa ili Exuma na stranu bez lopte i ne dobiješ baš puno. Kako to izgleda kada ima previše Inglesa i Diawa:


Clippsi tako rade odličan posao koristeći missmatcheve po parketu preko raspoloženog Riversa i nemaju problema s puštanjem Iso Joe u izolacijama. 



Snyder mora vratiti Haywarda, Hilla i Goberta ali i nakon toga poteza Utah ne dobiva impuls što je već problem jer nema ni Paula ni Griffina u igri. Njihov napad je bezidejan usprkos svim šablonskim setovima i previše ovisi o Haywardu, Diawu ili čak Inglesu i Johnsonu dok je George Hill zakočen od Paula. Snyderu ne prolaze ni visoke ni niske postave iako miksa kao lud, Jazz se muči u oba smjera. Doc je ipak za završnih 5 minuta vratio startere ali zadržao Riversa u igri umjesto Mbah a Moutea i tako zadržao +7 na poluvremenu.

U drugom poluvremenu napad Jazza izgleda puno fluidnije. Naslutili smo to već po prvoj akciji Ute koja je stvarno dobra bila a ovakvih akcija je bilo puno više i u nastavku:


Dogodilo se to da su bekovi uzeli malo više loptu u svoje ruke, za početak Hill koji je u trećoj zabio 12 uz 5/5 realizaciju. I Hayward je bio puno agresivniji u kreaciji, dok je standardno dobar bio Ingles, barem na tom dijelu parketa. Primjećujete možda da ne spominjem previše Rodneyja Hooda koji je igrao sinoć ali kroz cijelu utakmicu se mučio s osobnim pogreškama. Uglavnom, Utah je stalno tu, na 2 posjeda od Clippersa a sve što ih sprječava da potpuno preokrenu momentum je Paulova "klinika",opet je zabio 10 poena. Clippersi očekivano padaju kada iz igre izlaze Paul i Jordan, indisponirani i zatvoreni Griffin nema šanse sam izgurati napad što daje Jazzu dovoljno vremena da prijeđu u vodstvo. Blake Griffin u trećoj je ostao bez poena.

U četvrtoj je Utah na +8 u jednom momentu, a naravno da Rivers nema ni Griffina ni Paula s klupom (kako je igrao Blake možda i bolje).  Konačno je i obrana Clippersa na perimetru u ovoj četvrtini popustila. Crawford i Felton napravili su ozbiljne greške što su Jazzeri kaznili:


Ovo je praktički prelomilo utakmicu. Prvo pogledajte kako Crawford „puši“ fintu i ide u krivu stranu, pomoć dolazi ali to ostavlja Exumu dovoljno prostora za otvoren šut. U drugoj situaciji Hayward stavlja tricu iz picka koju je specijalizirao ove sezone – Felton i Jordan ne nude nikakav otpor.

Međutim, Jazz ne bi bio Jazz da skoro +13 iz četvrte nisu prokockali u clutchu kada se njihov napad vratio starim navikama (lani su uz Sunse i Sixerse bili najgora clutch ekipa). Za početak su u obrani napravili nekoliko gluposti i dopustili Jordanu par laganih poena, nešto je zabio Griffin, a u napadu su opet zaigrali statično. Snyder drži u igri Johnsona na četvorci i uglavnom kroz njega i Haywarda vrte igru kroz izolacije. Clippersi ih tu dobro zatvaraju. Jazz se ipak spašava kada su se vratili fluidnijim akcijama. Centralni 1-5, 3-5 pick and roll s Iso Joeom koji vreba uz baseline i Inglesom u korneru. S takvom akcijom je prvo Johnson zabio za +6, a onda je u svom stilu zabio sulud šut iz desnog kornera kojim je riješio utakmicu.

TAKEAWAYS

Stats

Utakmica je odigrana na 87 posjeda što je brutalno brutalno sporo čak i za Jazz koji je posljednji po paceu i svoje utakmice igra na 90 posjeda. Clippersi igraju brže, na 96, ali i to je ispodprosječno. Ovo je stil koji odgovara Jazzu koji rekao sam igra sporo, metodično, kroz visoke igrače pouzdavajući se u svoj obrambeni identitet.
Usprkos sporom tempu obje ekipe su bile suludo efikasne. Ofanzivni rejting Jazza bio je čak 131, onaj od Clippersa 124. Prvi su iz igre šutirali 52%, za tricu 66%, a drugi 50 i 40%. Jazz je bio nešto bolji u skoku, poenima iz reketa i second chance poenima, Clippersi su imali malu prednost u tranziciji.

Gdje je Blake?

Bacio sam pogled na Griffinove utakmice protiv Jazza tijekom sezone. U prvoj je zabio 18 uz 10 skokova (7/14 realizacija), u drugoj prije mjesec dana imao je 26-10-6 brojke uz realizaciju 11/18. Tu zadnju nisam gledao (što ću svakako napraviti pred playoff pa usporediti što se sinoć dogodilo i u čemu je razlika) ali sinoć sam uočio tri stvari: 1) Clippersi su općenito igrali premalo kroz njega. Imao je nešto izolacija, ali nedovoljno recimo 2 na 2 igre s Jordanom ili pick and popa s Paulom; 2) Utah ga je sjajno branila, bilo preuzimanjima bilo udvajanjima, a dobar posao i 1 na 1 su odradili Diaw, Johnson i ostali 3) Clippersi su zbog Jazzovog stila igre ostali bez laganih poena, a znamo kako je Blake jak u kreiranju takvih poena i finiširanju iz tranzicije

Jingles paradox

Obožavam ovog igrača još otkad je u Europi igrao i ove sezone je jedan od najboljih „ljepila“ u ligi. Odigrao je sjajnu scorersku utakmicu, zabio 18 uz sjajnu realizaciju, 4 skoka, 2 asista. Svatko tko nije pozorno gledao utakmicu neće vidjeti problem u njegovoj partiji sinoć. Ja vidim dva: 1) Redick ga je ubio i Ingles definitvno nema noge da prati najboljeg off-ball šutera u ligi. Pojma nemam zašto mu je Snyder uopće nametao tu rolu. Hayward bi bio bolja opcija ako već znamo da J.J. igra sa starterima. Njegov +/- sinoć bio je negativan, čak -12; 


2) Jazzova igra jako puno ovisi o Inglesu kao šuteru, sekundarnom ili primarnom kreatoru. O tome sam već pisao gore, nisam siguran da Jazz može napraviti ozbiljniji rezultat s ovakvom podjelom rola. Ali trenutno je situacija takva, Snyder očito nema bolje rješenje i vidjet ćemo može li se Inglesova renesansa prenijeti i u doigravanje.

Exum, Gobert, Hayward

Ohrabrujuće je ono što gledam od Exuma u zadnje vrijeme iako baš i nema previše vremena igrati s loptom u rukama. Protiv Oklahome je bio odličan, baš dobar. Vidjelo se da ima eksplozivan prvi korak, da je vrhunska atleta a ima nade da bi i šut mogao popraviti. U 7 utakmica ožujka realizacija trice je 7/19.

Gobert i Hayward su stupovi ove ekipe. O Rudyjevim obrambenim performansama ne treba trošiti riječi, ono što me veseli je i sposobnost razigravanja s visokog posta koji dobiva. Nakon par sezona pod Snyderom i shematiziranih akcija u koje je uključen jednostavno je stekao automatizam i dobru intuiciju u razigravanju, bilo cutera bilo šutera na perimetru.

Hayward je također priča za sebe. Strahovit napredak kao šuter, kreator, defanzivac, lider (preporuka za odličan O`Connorov tekst). Volim ga gledati u pick and rollu kada je agresivan jer ne vidi samo koš nego ima bezbroj rješenja: podvaliti loptu centru, dignuti se s mid rangea, uzeti tricu, pronaći šutera na weak sideu… Kompletan igrač. Sljedeće što me zanima kod njega je kako će se ponašati u playoffu gdje nema iskustva.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

REAKCIJA NA REAKCIJU - SUBJEKTIVNO/OBJEKTIVNO

Jučer sam napisao najavu za finale Istočne konferencije Atlanta-Cleveland. Tekst je bio namijenjen za NBACro portal, i premda sam navijač Hawksa, i to uopće ne krijem, namjera mi je bila kao u svakom tekstu trezveno i hladne glave prokopati seriju koja se treba odigrati. Kada sam je napisao nisam ni sumnjao da će u facebook komentarima izazvati toliko buke. I to jednosmjerne buke koja se očitovala u ignorantskim komentarima muške populacije koji su valjda pogledali 2 utakmice Atlante ove sezone i očekivali da će Hawksi skinuti gaće i naguziti se pred njihovim ljubimcem Jamesom uz čiju sliku rade ne smijem ni pomisliti što. Budući da jako mrzim kada netko sere i piša po meni na taj način, po mojim tekstovima i trudu koji uložim (oni koji su u životu napisali samo jednu priču od dvije kartice teksta znaju što govorim kada kažem „trud) odlučio sam se ovdje na blogu osvrnuti na te komentare i jednostavno pokazati njihovu besmislenost. Da se raspravljam tamo na NBACro facebook stranici...

OQT (TORINO) - GRČKA, ITALIJA, HRVATSKA

Od podcasta nažalost ništa. Sudbina kleta je umiješala svoje prste i nizom nes(p)retnih događaja poslala jasnu poruku: "Neš snimat!". Zato je najava turnira u Torinu kompletirana. GRČKA Novi turnir, isto pravilo – tamo gdje su Grci uvijek je tvrdo. Ekipa im se dosta promijenila u odnosu na Eurobasket u Francuskoj. Prvenstveno su ostali bez veterana i nositelja. Nema više Spanoulisa, Kaimakogloua i Zisisa od veterana. Nema ni Papanikolaoua, zbog ozljeda su out Printezis i Sloukas. Dosta veliki udarci. Okosnicu ekipe čini ostatak družine iz Francuske: Antetokounmpo (u nastavku Giannis), Koufos, Perperoglou, Calathes, Mantzaris, Bourousis. Što znači da i dalje imaju materijala za borbu, a umjesto umirovljenih senatora i ozlijeđenih uskočili su mahom članovi nove generacije grčke košarke: Agravanis, Papapetrou, Thanasis Antetokounmpo, Bogris, Athinaiou i Charalampopoulos. Zanimljivo, Katsikaris se nakon što su odigrali sve pripremne utakmice odrekao tamnoputog Amerikanc...

MVP

Nova godina, novi izbor za MVP-a i novi stari problemi. Šest igrača legitimno konkurira za tu prestižnu titulu: Westbrook, James, Curry, Harden, Davis i Paul. Problem nikakav ne bi bio odabrati nekoga između njih za MVP-a da je liga postavila kriterije prema kojima se bira. Da bi dobili realnog MVP-a trebali bi se zapitati „koje uvjete treba ispunjavati jedan MVP?“. Koliko minuta, koševa, skokova, pobjeda, postotaka… Međutim, košarka nije matematika i u njoj ne vrijedi uvijek da je 2+2=4. Da je tako, ovog teksta sada ne bi bilo, kao što ne bi bilo ni rasprava tjednima prije nego se dodjeljuje nagrada, niti bi se mogli zabavljati razmišljanjima tko je doista MVP u ovoj odličnoj NBA sezoni. Dobro shvatili ste, tko je MVP ovisi o isključivo subjektivnom osjećaju, a tako se i bira. Sportski novinari u SAD-u odlučuju prema svojim vlastitim parametrima tko je „most valuable player“. Ako upravo ovu rečeničnu sintagmu ubacite u google translate dobit ćete prijevod „najkorisniji igrač“...