PELICANS-BLAZERS
Pelicansi nakon tradea za Cousinsa
nemaju previše izbora nego istraživati načine kako najbolje uklopiti centarski
dvojac. Pick više nemaju pa tankiranje ne dolazi u obzir pa je najbolje
zadržati privid kompetitivnosti iako još samo u teoriji imaju šanse doći do
doigravanja. Fun fact je da su tri pobjede od dolaska Cousinsa (ne računam ovu protiv Portlanda) ostvarili dok je
on bio suspendiran (1); u problemima s penalima (2); ili ga je Gentry zbog „taktičkih“
razloga ostavio na klupi (3). Na drugoj strani Portland se dignuo u formi i
nakon All-Stara imaju jedan od najboljih napada lige, Nurkić je donio dobar
scoring balans između unutarnje i vanjske linije ali sinoćnji poraz još ih je
dodatno udalji od osme pozicije.
Pošto utakmica nije bila osobito
interesantna s taktičke strane idemo se samo dotaknuti nekih detalja.
Stats
Za početak kao i uvijek brojke. Ono
što je cijelu večer za Portland bio ogroman problem su izgubljene lopte.
Posijali su čak 16 lopti. Problem ne bi bio da su to bili faulovi u napadu ili
bacanje lopte u aut nego su to bile žive lopte uhvaćene od strane Pelikana koji
su na taj način generirali 22 poena. Na suprotnoj strani usporedbe radi
domaćini su izgubili samo 5 lopti iz čega su Blazersi zabili 3 poena.
Kroz cijelu utakmicu Blazersi su
izgledali kao da igraju back-to-back utakmicu. Čak sam morao otići i pogledati
jesu li na drugoj utakmici u 2 dana iako sam znao da nisu. Em su gubili lopte,
em nisu mogli zabiti ništa, tricu su šutirali 11/32 od čega su Leonardove 3, 2
Napierove, 1 Connaughtona. Četiri je zabio Lillard i to u trećoj četvrtini kada
su Blazersi smanjili vodstvo Pelicansa s 21 na 11 razike. McCollum, Harkless i
Aminu ostali su bez pogođene trice. Lillard je tako ostao bez pratnje, jer osim
McColluma ništa nije mogao zabiti i Nurkić.
Stilovi
Portland je očekivano vrtio svoj pick
and roll kojemu je glavna meta bio Cousins za kojeg su što više htjeli da radi
u obrani picka. Drugi način kako su vrtjeli svoje akcije bilo je kroz Nurkića
na visokom postu. S tim su imali dosta uspjeha u zadnje vrijeme ali sinoć to
nije funkcioniralo jer su se u New Orleansu spremili očito na cutere i handoff
pokušaje, a činilo mi se da Nurkić želi „previše“ i on je bacio par lopti u
bunar (4). Blazeri su tako sinoć naišli na Pelicanse kada se ovim igrala obrana
i kada su imali povoljan matchup jer je Davis bio na Vonlehu kojeg je potpuno
ignorirao. AD je tako imao dovoljno prostora i vremena da zaigra korektora
odnosno čuva leđa Cousinsu i pomaže gdje stigne. Bila je ovo jedna od boljih
njegovih obrambenih predstava koje sam gledao. Obojica su u reketu
predstavljala barijere i kombinirano su skupili 5 blokada i Portland im je iz
reketa zabio samo 18 poena. Ovom pridodajte stvarno kvalitetne defanzivne
perimetar predstave Holidaya, Hilla i Cunninghama protiv Lillarda i McColluma
pa je jasno zašto je defanzivni rejting Pelicansa bio 82.
U napadu i dalje teško dišu. Trude se
igrati konstantno u 4-out formaciji tako da kada se 2 na 2 igra s Davisom
Cousins je na trici ili obrnuto. Ostalo se svodi na izolacije za DMC-a u postu
ili Davisa na laktu.
Gentry je posložio rotaciju?
Sinoć, osim u garbage timeu, nije
koristio Motiejunasa kao člana uže rotacije. Ajinca je dobio par minuta pred
kraj druge četvrtine da bi odmorio Cousinsa. Ni to se ne bi dogodilo da Davis
nije izvrnuo gležanj i naravno odmah završio u svlačionici na tretmanu i
pregledu. Nasreću Portland je sinoć bio toliko loš napadački da minute bez AD-a
ili DMC-a nisu bile kobne za Pelicanse. Gentry tako po 48 minuta na petici
rotira svoja dva All-Stara koja startaju zajedno, Cousins izlazi prvi pa onda
počinje drugi dio kada Davis odmara. Sredinom druge ide opet kratki odmor za
DeMarcusa da bi drugu četvrtinu zajedno završili. Za to vrijeme na četvrtoci se
izmjenjuju Hill i najviše Cunningham.
Protiv Blazersa svidjelo mi se kako
je Gentry Cousinsa okružio bekovima šuterima i kreatorima. Drugu četvrtinu je
počeo s Cousinsom kao jedinim pravim visokim igračem, a oko njega su bili
Crawford, Moore, Fraizer i Dante. Drugu četvrtinu su Blazersi dobili 7 razlike
za što najveće zasluge ima Cousins koji je odlično koristio i spacing ali i
činjenicu da je protiv sebe imao lagan matchup protiv Leonarda.
Inače, Jordan Crawford is back. Kome
treba šuter na fantasyju? Da bacimo oko na statse: 4 utakmice, trica i field
goal su na 52%. Čovjek poteže skoro 6 trica po utakmici pa računajte koliko
pogađa. Sve skupa je to 15 poena i 3 asista po utakmici. Neodrživo naravno na
duge staze ali i protiv Blazersa je imao svojih svijetlih gunnerskih momenata
kada bi ubacio tricu preko ruke ili neki „oh mama“ ulaz.
Lutanje Stottsa
Sinoć nije imao šansu dobiti utakmicu
kada mu ekipa nije bila u stanju ni tricu niti išta iz reketa. Ali imao je on i
svojih „bisera“ poput ovog da Leonarda koristi početkom druge četvrtine protiv
Cousinsa. Za što se opet može pronaći opravdanje jer je ovaj stretch igrač koji
u teoriji ne odgovara Cousinsu i doista je sinoć zabio 3 trice iz 5 pokušaja
ali zatrpao je i Cousins njega (u toj drugoj četvrtini Leonard je ubacio jednu
tricu). Drugi Stottsov flop se proteže kroz cijelu sezonu, a to je da se ne zna
kako Portland brani pick. U nekim utakmicama blitzaju ball handlera i nekima
igraju zonski, u nekima switchaju. Nemam nikakav problem s tim, i dapače,
poželjno je da ekipe imaju više varijanti i da su fleksibilnije. Međutim kada
ti obrana nije forte želiš maksimalno pojednostaviti stvari. Kao što to radi
Stottsov mentor u Dallasu Carlisle. Carlisle ima jebote Dirka na centru ali
opet su kadri odigrati odličnu obranu. Kako? Pa tako što su razvili automatizam
i svatko zna svoju rolu. Identitet je ključan kao i uvijek. Ne može svatko biti
Warriorsi s 3-4 NBA All-Defense čovjeka koji mogu igrati kako žele jer
defanzivnim IQ-om i atleticizmom pokrivaju svaku opciju protivnika. Dakle,
umjesto da se Stotts odluči što želi igrati u obrani picka on i dalje
filozofira i igrači ne stječu rutinu i automatizam u obrani a još su k tome
dodatno lijeni ili jednostavno nesposobni je igrati.
Primjer bespotrebnog blitzanja picka:
Primjeri Nurkićeve „obrane“ sinoć:
Da ne bude sve tako crno imao je
Stotts dva dobra poteza. Davao je višak minuta Crabbeu na boku uz Lillarda i
McColluma kako bi dobio šuterski poticaj jer zna da Pelicansi na malo žešće
granatiranje ne mogu uzvratiti svojim plotunima jer ih nemaju. Nažalost po
Portland Crabbe je tekmu završio s 1/8 realizacijom, 1/6 za tricu.
Drugi dobar potez ali malo prekasno
bilo je uparivanje Leonarda s Nurkićem u trećoj četvrtini. Dobro se sjetio da
mu Vonleh u ovakvoj konstelaciji snaga nije potreban jer ne može čuvati Davisa
a ne može ni zabiti ništa. Treći kvoter je period u kojem Lillard zabija 11
poena za 5 minuta i vraća Portland na spomenutih -10 što opet s prvim rotacijama
odlazi na +20 za New Orleans pa četvrtu četvrtinu nije ni trebalo gledati.
CELTICS-WOLVES
Nakon nezgodne turneje Zapadom Boston
se vratio na Istok i starim navikama – pobjeđivanju s nadom da mogu do prvog
mjesta iako im Cavsi bježe jednu pobjedu i imaju 3 utakmice manje. Wolvesi su u
zadnje vrijeme skinuli Wizardse, Warriorse, Clipperse i Jazz. Bolju pozivnicu
da pogledam ovaj meč i zapišem nešto dobio bi jedino da su mi se na vratima
pojavili Towns i Thomas s ulaznicom za prvi red u Gardenu, potpisanim
dresovima, Thomasovim tenisicama za basket i Stevensovim playbookom.
Utakmica odlična, šteta što se nije
produžila do završnice nego je Boston riješio stvar početkom četvrte. Uzeli su
pobjedu a Minnesota uz Pelicanse biva prekrižena s moje strane od daljnjeg
nastupanja u „playoff warm-upu“ jer je sasvim izgledno da neće u playoff. Ali
nekako mi se čini da ćemo se njima baviti naveliko dogodine.
Evo dojmova.
Matchupovi
Bez LaVinea u postavi Stevens je
dobio idealno mjesto gdje sakriti Thomasa – na Rushu, naravno koji napade
Wolvesa uglavnom provodi u korneru čekajući loptu. Svog najboljeg igrača na
loptu Bradleyja Stevens je „zalijepio“ logično na Stepha Cu…, ups lapsus,
Rickyja Rubija, a najboljeg wing defendera Crowdera na najboljeg(?) perimetar
strijelca Sote Wigginsa. Logično, Horford čuva svog sunarodnjaka Townsa, a Amir
igra protiv Dienga. Ovim je obrana Bostona na konju i nemaju razloga za brigu
jer im matchup ide na ruku. Wolvesi nigdje ne mogu, barem teoretski, iskreirati
missmatch: Amir Johnson će odraditi svoj posao kao zadnji čovjek, Horford je
dovoljno mobilan da izlazi prema perimetru, brani pick i Townsa u izolaciji,
Bradley će otežati Rubiju, a Crowder će zaustaviti Wigginsa. Thomas je na
odmoru gdje se od njega traži samo da digne ruku kada Rush šutira. S klupe
imaju dobra rezervna defanzivna rješenja u Smartu i Brownu.
Malo manje idealan kontekst je kod
Wolvesa jer Rush kroz blokove mora pratiti Bradleyja, Rubio i Towns su
uključeni svaki napad u obranu ubojitog Thomas-Horford pick and rolla i nemaju
idealna rješenja na weak sideu a ni u reketu jer su Rush i Wiggins užasni u
čitanju igre, pomaganju i rotiranju, dok Dieng nije klasični rim protector. Uz
to, iceanje picka protiv Bostona je na kušnji, zbog ovakvih stvari:
Ni hedgeanje picka nije opcija zbog
Horforda što ćemo vidjeti kasnije.
Na drugoj strani Bradley radi ogroman
pritisak na Rubija kada ovaj prenese loptu na polovicu Bostona a u drugim
situacijama kada je lopta kod Townsa ili Wigginsa ignoriraju Rickyja kako bi
poslali što više pomoći protiv spomenute dvojice i udvojili Townsa ili
zatovrili ulaz Wigginsu.
Preuzimanja je bilo na obje strane,
to je sad već standard u ligi.
Što se tiče napadačkih momenata
Boston je klasika s 2 na 2 Thomas-Horford akcijom, handoffovima, kretanjem
lopte i igrača, zipperima za Bradleyja. Minnesota trči kad god ima šansu što je
dobar znak jer je šteta ne koristiti Rubija na otvorenom terenu, dizajnirane
šablonske akcije za Wigginsa i oslobađanje Townsa u postu te njihovo napadanje
missmatcheva. I dalje dosta ovise o napadačkom skoku i dakako improvizaciji
Rubija. A kad smo već kod Španjolca…
Spaniard
Odličan je. Ne znam što se dogodilo s
njim i njegovim šutom preko noći ali izostanak LaVinea i njemu i cijeloj ekipi
očito je sjeo. Rubio sada može više igrati s loptom i biti agresivan, veći dio
kolača dobili su Wiggins i Towns, dok su u Rushu dobili kompatibilan dio jer je
šuter koji može biti koristan samo da stoji u kutu a LaVine ipak traži loptu.
Ricky je sada gazda tamo i njegove brojke su sjajne u ožujku. uzorak je nikakav
(7 utakmica) ali primjetnija je agresivnost u njegovoj igri, da se ne libi
uzeti šut s trice ili poludistance, otići do kraja na polaganje i slično. U
ožujku čovjek ima 17 poena, 11 asista, 5 skokova i skoro 2 ukradene lopte. Iz
igre šutira 49%, za tricu 43% na 3 pokušaja. Porastao mu je i broj slobodnih
bacanja a na 11 asista ima samo 2,6 izgubljenih. Net rating mu je +8,8.
Sinoć je utakmicu završio s 23 poena
i 7 dodavanja te tricom 3/5 i opet je pokazao agresivnost s loptom u rukama i vrhunsku sposobnost
kreacije. Boston je dosta riskirao protiv njega na šutu i nije im se isplatilo,
posebno u prvoj četvrtini kada im je uvalio 10 poena od čega dvije trice.
Stvarno ga je gušt gledati čak i kada nema šuta, a sad kada ga napokon ide to
je poseban doživljaj za sve koji vole pass first pointguardove.
Rotacije visokih
Ovdje imam 2 prigovora. Prvo
Stevensu. Olynyk i Jerebko stvarno ne moraju dobivati minute zajedno. U
playoffu ako će njih dvojica imati po 3-4 minute zajedno krajem prve četvrtine
svaka ekipa s malo ozbiljnijim centrom strijelcem ili skakačem će im raditi dar
mar. Razumijem da donose neke benefite u napadu i da s njima možeš igrati five
out, vrtjeti pick and pop i razigravati s visokog posta ali Towns i Bjelica
(dok je igrao) u tandemu su ih sinoć unakazili u prvoj četvrtini. Krajem treće
se to nije osjetilo jer su Wolvesi pali a Towns nije igrao nego Dieng ali u
prvoj je bilo primjetno da njih dvojica protiv atletičnih centara i krila
Minnesote nemaju baš previše šanse. Inače, to je Stevensov period kada igra bez
Thomasa i Horforda, što je još jedan moment kada Boston zna upasti u rupu.
Digresija: ovaj Boston me neodoljivo
podsjeća na Hawkse od prije dvije godine kada su imali sjajnu timsku kemiju, odličan
sustav igre i trenera godine koji se nije libio posezati za 11. igračem
rotacije kako bi dobio na širini. Sve je to divno i krasno dok ne dođe playoff.
Tu su se Hawksi mučili s Netsima prvo, onda ozlijeđenim Wizardsima, da bi ih na
kraju Cavsi pomeli. Ono čega se sjećam je da su uvijek upadali u rupe čim bi
Bud forsirao kombinaciju Schroder-Bazemore-Antić. Combo Rozier-Jerebko-Olynyk
bi mogao u doigravanju biti na tom tragu.
Što se Thibsa tiče on je slučajno u
prvoj četvrtini otkrio kombinaciju Towns-Bjelica protiv Jerebka i Olynyka zato
jer je Dieng skupio 3 penala. Inače Thibodeau rotira visoke na način da prvo
Towns ide na klupu, Bjelica ulazi, a onda se opet Towns umjesto Dienga vraća na
početku druge četvrtine. Njih dvojica su bili nerješiva zagonetka za obranu
Bostona ne samo u prvoj četvrtini nego i u drugoj kada Stevens odmah vraća
Horforda (ako ništa drugo Stevens je pravovremeno reagirao što je plus iako je
i to standardna izmjena ali i da nije ne trebamo oko ovih stvari sumnjati u
Brada) ali Beli i KAT definiraju 5-out Wolvesa (koji je krajnje upitan sa
Shabazzom, Jonesom i Dunnom na perimetru ali okej) i tricama rade prednost od
+8 za Boston, pa Stevens mora i dalje tražiti postave u kojima ima sve više
startera – sada su Thomas i Crowder natrag.
Prava je šteta što je Bjelica izvrnuo
gležanj i morao u svlačionicu te se više nije vraćao u igru. On i Towns stvarno
fino izgledaju zajedno. Nemanja nije odigrao ne znam kako dobro statistički
sinoć (1/4 šut, 1/ 2 trica), 4 skoka, 1 asist i turnover, ali koncepcijski je
bitan igrač jer može preuzimati u obrani, dobar je skakač, stretch element i
povremeno pokazuje svoj kreativni gen iako onaj njegov ulaz i finiširanje na
obruču sa zadrškom teško prolaze u ligi gdje atlete ako i padnu na fintu ostaju
dovoljno dugo u zraku da mu smetaju. S njim u postavi Towns može igrati rolu
libera. Bjelica je sinoć za 11 minuta bio +11.
Startna postava s Bjelicom umjesto
Dienga i Rushom umjesto LaVinea ima net rating +8,3. Two man lineup
Bjelica-Towns ima ipak negativan net rating ali samo -0,8.
S ozljedom Bjelice Thibodeau drži
Shabazza nominalno na četvorci što također nije loše izgledalo s obzirom da je
on također nezgodan matchup za svakoga jer je ogroman i ima specifičan stil
igre, ali to je još jedna Thibsova slučajna ideja. Da je Dieng bio bez penala
sigurno bi odmah s njim zamijenio Nemanju.
Stats
Prije nego prijeđem na vrhunac
utakmice samo da se osvrnem na neke zanimljive brojke. Ponajbolja „skok-u-napadu“
ekipa lige Minnesota logično je ostvarila dobre rezultate u toj oblasti protiv
najgore „skok-u-obrani“ ekipe lige. Boston je dopustio čak 15 skokova u napadu
i 20 second chance poena. Ali je zato Boston bio bolji u tranziciji i poenima
iz reketa te očekivano trici. Minnesota od svih momčadi u ligi uz Bullse uzima
najmanje pokušaja za tricu po utakmici (21,7), a 21. su u realizaciji (35%).
Boston prati trendove i nakon Cavsa i Rocketsa uzimaju najviše trica u ligi (33)
i 13. su u realizaciji (36,6%). Trice su i sinoć prelomile utakmicu. U prvom
poluvremenu obje ekipe su ih zabile po 5 uz podjednaku efikasnost. U drugom
Boston je zabio 8 od 19, Minnesota 3/15.
Horford – Mr. Third Quarter
Treću četvrtinu su Celticsi dobili
27:17 nakon što su u prvoj i drugoj primili kombinirano 60 poena. Obrana je
funkcionirala a u napadu su pogađali trice. Horford je odigrao ključnu rolu jer
je Townsu dozvolio samo 2 poena u ovoj četvrtini, a on je ubacio 8 uz 2 asista
i 4 skoka te pojačanu agresivnost u napadu. Opet je njegova ključna
playmakerska rola u Celticsima došla do izražaja:
Wolvesi ne mogu pratiti ovu kanonadu
trica i razigranog Horforda, posebno ne kada još Rubio na 5 minuta do kraja
mora na odmor zbog 4 osobne pogreške, a onda i Towns mora predahnuti. Bez
Bjelice i s neraspoloženim Wigginsom kojeg su Crowder, Brown i posebno Smart
odlično držali pod kontrolom Vukovima nije preostalo ništa drugo nego ispustiti plijen.
Primjedbe
Objavi komentar