MVP

Nova godina, novi izbor za MVP-a i novi stari problemi. Šest igrača legitimno konkurira za tu prestižnu titulu: Westbrook, James, Curry, Harden, Davis i Paul. Problem nikakav ne bi bio odabrati nekoga između njih za MVP-a da je liga postavila kriterije prema kojima se bira. Da bi dobili realnog MVP-a trebali bi se zapitati „koje uvjete treba ispunjavati jedan MVP?“. Koliko minuta, koševa, skokova, pobjeda, postotaka…

Međutim, košarka nije matematika i u njoj ne vrijedi uvijek da je 2+2=4. Da je tako, ovog teksta sada ne bi bilo, kao što ne bi bilo ni rasprava tjednima prije nego se dodjeljuje nagrada, niti bi se mogli zabavljati razmišljanjima tko je doista MVP u ovoj odličnoj NBA sezoni.

Dobro shvatili ste, tko je MVP ovisi o isključivo subjektivnom osjećaju, a tako se i bira. Sportski novinari u SAD-u odlučuju prema svojim vlastitim parametrima tko je „most valuable player“. Ako upravo ovu rečeničnu sintagmu ubacite u google translate dobit ćete prijevod „najkorisniji igrač“. Ovo „najkorisniji“ je poprilično neodređen pojam. Tko sve može biti najkorisniji: onaj koji zabija najviše poena, najbolji obrambeni igrač, najbolji asistent, skakač? Igrač s najviše triple-doubleova, double-doubleova? Igrač s najboljim statsima, s najboljim PER-om, najboljim win shareovima? Najbolji je onaj s kombinacijom svega ovoga? Svih parametara ili samo nekih? Koji su važniji, koji manje važni?

Kako sam rekao, liga se po pitanju ovoga ne oglašava niti nam nudi algoritme za izračunavanje, a u sustavu gdje zakoni ne vrijede ili ih nema - sve je zakon i sami ga stvaramo. Viva la revolution!

Zbog svega ovoga MVP može biti bilo tko. Za svakog spomenutog igrača od gore mogu se naći kvalitetni razlozi zašto bi baš on trebao biti MVP, kao i zašto ne bi. Ali da ne bi sve ostalo na diplomatskom laprdanju u ovom tekstu stvorit ću svoje zakone koji vrijede u mom svijetu i prema kojima ja biram svog MVP-a, a kriteriji su sljedeći.

a) Osobni učinak i uloga u momčadi

Trebamo odmah eliminirati role playere i jasno dati do znanja da sporedne opcije ne mogu biti najkorisniji igrači, to su uvijek nositelji s velikim obavezama i dužnostima u momčadi. Da bi smo procijenili njihovu ulogu pomoć će „glupi“ i „pametni“ statsi kao i eye test, odnosno gledanje utakmica kroz cijelu sezonu.

b) Kontinuitet

Ono što čini velikog igrača velikim je njegovo trajanje. Gilbert Arenas je bio sjajan pointguard u svoje vrijeme ali nije trajao i zato neće ući u Hall of Fame, dok je jedan Chauncey Billups trajao i osvajao naslove i zato će on vidjeti Kuću slavnih. Kod odabira MVP-a treba uzeti u obzir igre tijekom cijele sezone a ne samo 2-3-4 tjedna u kojima je igraču ušao Merkur u Saturn pa su odigrali odlično. Tu spadaju i ozljede. Neki su možda propustili neki period sezone zbog ozljede, nakon toga igrali lošije ali to nas ne bi trebalo previše interesirati jer su ozljede sastavni dio sporta, baš kao i sreća.

c) Timski uspjeh

Igrači koji svojim igrama drže ekipu na visokom mjestu na tablici jednostavno moraju biti nagrađeni u MVP utrci jer korisnost na neki način ima veze s uspjehom, a uspjeh je biti što bolje plasiran na ljestvici. Kontekst tu igra bitnu ulogu jer ne igraju svi u dobrim momčadima koje se mogu boriti za vrh ali zašto da ispravljamo tu nepravdu? Možda oni nisu dovoljno dobri da povedu svoju momčad do uspjeha, a možda jednostavno još uvijek nije došlo njihovo vrijeme.

Na temelju ovoga odmah možemo napraviti i poredak.

Zlato – James Harden vs Stephen Curry

Biram Hardena. Evo i zašto.

Bradonja je igrač koji jednostavno ispunjava sva 3 moja kriterija bolje nego itko drugi. Troši 30% napada svoje momčadi i u tome je efikasan, dakle legitimna prva napadačka opcija. Kreira 35% svih poena svoje momčadi kada je na parketu, ima 5,8 skokova prosječno i 2 ukradene lopte. Uloga u momčadi, posebno napadački mu je ogromna jer on radi doslovno sve: prenosi loptu na suparničku polovicu, igra dribble drive igru, vrti pick and roll, zabija poene, izlazi na liniju. Napad Rocketsa bez Hardena ne postoji. S Hardenom na parketu ekipa zabija 110 poena na 100 posjeda, bez njega samo 95. Hipotetski, da Harden može biti stalno na parketu to bi bio 5. najbolji napad lige, dok su od ovih 95 gori samo Sixersi s 94 poena na 100 posjeda.

Konstantan je u formi, nema velikih oscilacija ili perioda gdje će igrati toplo-hladno. U svakom mjesecu sezone je ubacivao više od 25 poena i imao više od 6,5 dodavanja. Odigrao je 2350 minuta (najviše u ligi) i doveo je Rocketse do pozicije da se bore za 2. mjesto Zapadne konferencije i to sve, uglavnom bez Howarda koji je propustio 33 utakmice baš kao i još jedan važan igrač – Terrence Jones koji je propustio 41 utakmicu. Howard je stup obrane Rocketsa, a Terrence Jones važan igrač u napadačkom sustavu zbog odličnog skoka u napadu i snalaženja oko obruča. Harden je i bez njih, s Motiejunasom, Dorseyjem i Tarikom Blackom na centarskim pozicijama, Arizom koji šutira 33% za 3 u odnosu na lanjskih 40%, Beverleyjem koji je također u regresu šuterskom, te s McHaleom na klupi, sjajnim nekadašnjim igračem ali upitnog trenerskog znanja, uspijevao pobjeđivati propustivši samo jednu jedinu utakmicu i to zbog suspenzije.

Uzme li Curry ovu titulu u realnosti umjesto Hardena nitko neće pustiti ni glasa, niti se trebamo pitati je li to pošteno. Curry kao i Harden igra sjajnu individualnu sezonu: 23,6 poena, 7,8 dodavanja, 4,4 skoka, 48% FG, 41% za tricu. Kao i Harden prva je napadačka opcija 28% USG/62% TS%, asistira 38% poena dok je na parketu. Momčad je na 100 posjeda bolja za čak 13 poena u napadu (115 on:102 off), kao i za 5 poena u obrani (98 on:103 off).

Kao i Harden, i Curry je imao samo jednu utakmicu pauze, ukupno odigravši 2055 minuta. U svakom mjesecu sezone je ubacivao više od 21 poen i imao više od 6,5 dodavanja, jedino mu je 12. mjesec bio nešto malo lošiji od ostalih.

Warriorsi su uvjerljivo prvi na Zapadu s omjerom 51-12, s najboljom obranom i trećim najboljim napadom.

Ono što mi Hardena uzdiže na pijedestal iznad Curryja je kontekst u kojem igraju. Curry igra u puno boljoj momčadi, ima manje zahtjevnu rolu od Hardena. Ne mora kompletno sam nositi napad, kreirati sebi i drugima kao Harden već je dosta postavljen u rolu šutera koja mu odgovara, igra često off-ball igru o čemu Harden može samo sanjati, ima sjajan trenerski trojac na klupi, i odlične suigrače. Dok je Hardenova druga „banana“ Howard, propustio pola sezone, Curryjevi  sidekickovi Thompson i Green su zdravi i igraju uz njega cijelu sezonu. Na klupi ima 5 odličnih NBA igrača koji daju dodatnu prednost u odnosu na ostale ekipe.

Svakako mi možete prigovoriti zbog onog napisanog kako možda neki igrači nisu u stanju povesti svoje momčadi do vrha. Možda Harden nije taj a Curry jest. Možda. Ali Hardenov utjecaj na igre Rocketsa je veći nego Curryjev na igre Warriorsa. Zamjeni Hardena prosječnim bekom na dvojci u istim ekipama i istom kontekstu, isto napravi i s prosječnom jedinicom na mjestu Curryja i zapitaj se koja bi momčad bila bolje plasirana. Koja petorka je bolja? Beverley-DeRozan-Ariza-Jones-Motiejunas ili Teague-Klay-Barnes-Green-Bogut?

Na kraju možemo birati i sigurno nećemo pogriješiti: Harden s boljim individualnim brojkama, igrama u lošijoj momčadi koja je pri vrhu te ogroman utjecaj na momčad i rezultate; ili Curryjev uspjeh s Golden Stateom, u boljem kontekstu i s lošijim individualnim učinkom od Hardena?

Bronca – LeBron James vs Anthony Davis

Nebitno je tko će biti treći  ali i za tu poziciju se bore dva igrača. James ostvaruje učinke od 26 poena, skoro 6 skokova i 7,3 dodavanja uz 49% šuta iz igre i 35% za tricu. USG/TS odnos mu je 33/58 što znači da i on zadovoljava uvjete za legitimnu prvu napadačku opciju.

Iza Jamesa je čudno razdoblje. Cavsi su drugi na Istoku s omjerom 42-25, drugim najboljim napadom i 19. obranom. James je propustio 11 utakmica zbog odmora, a ukupno je odigrao 2032 minute. Baš kao i Curry i Harden i on im najveći utjecaj na svoju momčad kao scorer i dodavač. Momčad s njima na parketu ubacuje 115 poena na 100 posjeda, bez njega samo 103 koša. I obrana je bolja za 5,5 koševa na 100 posjeda s Jamesom na parketu nego s njim na klupi.

Zašto James ne može biti konkurencija ovoj dvojici od gore u mom svijetu? Prvenstveno zbog toga što je propustio određeni broj utakmica, a onda i zbog toga što igra na Istoku i „tek“ je drugi. Treba uzeti kontekst u obzir i reći da su Cavsi nova momčad i da su se trebali posložiti i uigrati ali onda više sreće sljedeće godine. Konstanta tijekom svih mjeseci koliko traje sezona mu se ne može prigovoriti, ali može to što ipak igra protiv slabijih ekipa u Istočnoj konferenciji s kojima imaju score 25-13, dok je protiv Zapada taj omjer 17-12.

U ovom dvoboju odabirem Jamesa ispred Davisa jer mi se čini da Anthony iako ima zastrašujuće brojke i igra u težoj konkurenciji još uvijek nije „naučio“ kako iz večeri u večer voditi svoju momčad do pobjeda kao što to James radi. Igra na Zapadu, da, igra i s puno lošijim suigračima od Jamesa ali ako ćemo biti objektivni onda moramo nagraditi drugo mjesto Istoka kakav god on bio  odnosu na 8./9. mjesto na Zapadu.

Davisove brojke: 24 pts, 10 reb, 1,8 ast, 2,8 blk, 54% fg, 83% ft. Za razliku od spomenutog trojca ispred njega on je na granici potrošnje prve opcije, ali efikasnost je tu. Ekipa je gora za 5 poena i u obrani i u napadu na 100 posjeda dok Davis ne igra. Od 65 utakmica odigrao ih je 53, ukupno 1886 minuta.

Opet, ne bi bilo pogrešno staviti ga ispred Jamesa u ovom poretku jer igra u puno težoj konkurenciji, i momčad mu se doslovno svaki tjedan raspada pod ozljedama. Startni bek mu je trenutno Norris Cole, bekovi su uništeni ozljedama ove sezone – Gordon, Evans, a sjećate li se Holidaya? Njihov najbolja petorka Ašik-Davis-Evans-Gordon-Holiday odigrala je samo 186 minuta zajedno pa Davis ima čast predvoditi različite Pondextere, Wiliamse, Ajince, Freddette i Babbitte do playoffa.

Možemo se zapitati kako bi na Istoku završila petorka Irving-Smith-Jeff Green-Love-Mozgov a kako Evans-Gordon-Pondexter-Monroe-Ašik na Zapadu? Prvi bi se naučili nekako igrati bez Jamesa i sigurni su top 4 na Istoku, drugi bi bili lutrijska ekipa, nešto kao Denver u najboljem slučaju.

Ponavljam, uzimam Jamesa jer cijenim brojke i drugo mjesto na Istoku, ali uzeti i Davisa i nagraditi ga zato jer igra u najtežoj diviziji u američkom profesionalnom sportu i s očajnim suigračima kao i s rosterom punim rupa i poluigrača je također ispravna odluka.

Da bi ušli u konkurenciju s Hardenom i Curryjem potrebno im je malo više pobjeda.

Drvo – Russell Westbrook vs Chris Paul

O brojkama ovdje posebno neću jer vam je sigurno poznato što Westbrook radi zadnjih tjedana, kao i to da je Chris Paul i dalje majstor assist/turnover statističke kategorije.

Prvi igra bez Duranta i pokušava Oklahomu ugurati u playoff, a drugi igra bez Griffina i kao i Davis s također sumnjivim rosterom se bori za 4. poziciju na Zapadu.

Westbrook je ove sezone odigrao 49 od Oklahominih 64 utakmice, a Paul je odigrao sve utakmice za Clipperse. Westbrook ima bolji roster od Paula, ali i nesposobnog trenera budaletinu, dok je Rivers ok trener, nije top, ali je dobar. Westbrook ima bolje brojke od Paula, ali je siječanj odigrao lošije nego ostale mjesece dok je Paul bio dobar u kontiunitetu.

Clippersi su bolji na ljestvici iako je Griffin propustio 14 utakmica, dok je Durant propustio 37 u čemu možemo lako pronaći razloge neuspjeha Oklahome. Ali pogledajmo razdoblje nakon All-Stara kada su obje momčadi uglavnom igrale bez svojih važnih igrača. I jedni i drugi su na omjeru 7-4 iako su Clippersi imali nešto teži raspored i igraju u rotaciji s Riversom, Turkogluom i Glenom Davisom, a Oklahoma se pojačala s 3 dobra igrača u trade deadlineu. Također, prije 2 dana, u izravnom matchupu Paul je nadigrao Russella.

Lošiji kontekst kao i uspjeh momčadi na strani su Paula u ovom izboru, brojke su na strani Westbrooka. Na kraju ću odabrati Westbrooka jer smatram da je jednostavno u ovom momentu bolji igrač od Paula.

Možda neke iznenađuje što mi je Westbrook tek peti u izboru, a svugdje ostalo je među glavnim favoritima, ali u svakoj kategoriji koju sam odredio da bude kriterij za izbor MVP-a on ima rupu.

Osobni učinak – izgubljene lopte, šut za 3 poena

Kontinuitet – propustio je 15 utakmica i imao je periode gdje je oscilirao (prvi mjesec 2015. g.)

Timski uspjeh – Oklahoma se bori za playoff, a ne mogu se oteti dojmu da su trebali s ovim rosterom biti bolje plasirani. Makar iznad Pelicansa.

Nisam kao neki pa da će ga Westbrookove brojke previše impresionirati, jer znam u kakvom sustavu igra i što radi na utakmicama. Oklahomin sistem je čisti sistem izolacija koji Wesu i KD-u dopušta da rade što žele, šutiraju koliko i kad žele i igraju 1 na 5. Ove brojke i ovi triple-doubleovi koje one ostvaruje su sjajni, kao i njegova energija s kojom igra.

Ali isto tako treba reći da se Westbrook zalijeće na svaki skok, sudara se u obrani s Kanterom i Ibakom samo da bi skupio taj skok (gori od njega je samo Lance Stephenson u tom segmentu podle krađe skokova) i poboljšao sebi statse.  Westbrook također troši suludih 38% svih napada (šutevi, izgubljene lopte i faulovi u napadu) Oklahome dok je na parketu. Lopta je stalno u njegovim rukama pa je logično da će i imati poene i dodavanja.

Brojke izgledaju fantastično, ovi triple doubleovi su izvrsni, ali u utakmicama u kojima ih je Westbrook ostvarivao Oklahoma je ostvarila score samo 3-2, od čega su pobjede bile protiv Pacersa, Sixersa, i Toronta, izgubili su od Potlanda i Sunsa, kao što su u ovom bližem periodu iza nas izgubili od Clippersa i Bullsa.

Davis igra s duplo gorim rosterom nego što ga ima Westbrook a ostvaruju iste rezultate i zato mora biti u mom svijetu ispred Russella, dok je James ostvario dobre uspjehe s Cavsima nakon All-Stara. Za približiti se Curyju i Hardenu Russellu su osim lijepih brojki koje uspješno nabija potrebne i pobjede kao i malo normalniji trener.