"... na vrhu Hendrixovog mosta, ni to mi ne bi bilo dosta..."
Samo pet minuta
nakon što je Steph Curry primio
nagradu za MVP-a regularne sezone, i tako otišao u košarkašku besmrtnost, jedan
je čovjek počeo svoj „prljavi“ ples pod maskom…
Swish! Trica.
Swish! Poludistanca.
Swish! Floater desnom rukom.
Swish! Floater lijevom rukom.
Na Mikeu Conleyju Junioru nije se moglo
primijetiti da je imao neugodnu frakturu lica kao posljedicu bliske kolizije s
laktom C.J. McColluma, koja ga je
odvojila od ostatka utakmica prve runde protiv Portlanda (odigrao je 2 i pol).
Vratio se u drugoj utakmici serije Warriorsa i Grizzliesa a maska na licu mu je
davala poseban šmek. Bilo ga je
zabavno gledati kako dirigira igrom u i daje Memphisu potpuno novu dimenziju u
igri na oba kraja parketa, iako i sam priznaje da nije ugodno nositi to čudo na
faci zbog vrućine, znoja i nešto slabijeg pregleda parketa te da ju je nekoliko
puta morao skinuti kako bi se „provjetrio“.
Grizliji su
konačno iz vruće Oracle Arene otišli s kvalitetnim plijenom u svoju jazbinu.
Golden State inače ne gubi kod kuće. Od 41 domaće utakmice u regularnoj sezoni
pobijedili su u njih 39. Potvrda je ovo koliko su Grizzliesi neugodan matchup protivnik za bilo koga a ključni
okidač za pobjedu bio je svakako čovjek pod maskom.
Razlozi su
brojni. Povratak Conleyja u startnu postavu olakšao je život svima. Zlobnici će
reći da je to bilo i očekivano kada su mu zamjene Beno Udrih i Nick Calathes.
Obojica su upotrebljivi NBA igrači ali nedorasli playoff zadacima, a povrh toga, nije nikakva sramota ne biti u stanju
zamijeniti Conleyja. Mike je „tek“ treći najbolji strijelac Memphisa nakon Gasola i Randolpha s 15,8 koševa po utakmici, ali je i najbolji asistent
ekipe s 5,8 asistencija. Tih 5,8 izgleda nekako „mršavo“ u usporedbi s nekim
drugim igračima, ali na današnje tipove obrane i s obzirom na činjenicu da
Memphis u napadu igra kroz dva post-up
centra, tih skoro 6 asista izgleda sjajno. Nije uopće lagano kreirati napade i
skupljati asistencije kada su 4 igrača konstantno u reketu, 2 tvoja centra, 2
protivnička. Ne pomaže ti ni trener s napadačkim setovima jer Grizzliesi igraju
jako puno kroz horns akcije u kojima
dominantnu kreatorsku ulogu imaju centri. Ali ako bi Conleyju dao 4-out sistem, floor spacing i umjesto Randolpha, ne znam, Channinga Fryea, i na perimetar
mu dodao još jednog šutera umjesto Tonyja
Allena Conley bi bez problema punio asistencije kao i svaki drugi playmaker koji igra u takvom sistemu,
samo što to više ne bi bio Grit And Grind
Memphis.
Koliko on znači za
Grizlije vidjelo se u drugoj utakmici. Geometrija igre u napadu se promijenila,
a u obrani su dobili igrača za „baciti“ ga na Stepha Curryja. U prvoj Memphis
nije imao playmakera koji bi bio u
stanju zavrtjeti akciju, ili skinuti teret napada s Gasola i Randolpha, kao ni
nekoga tko može Curryja staviti na muke na oba kraja parketa. Daj Curryju
Calathesa i Udriha i dao si mu u prekrasnom celofanu umotan dar s uputama kako
zabiti 22 koša. Ali daj Curryju kao „poklon“ Mikea Conleyja i dao si mu
želučanu virozu koja uključuje samo 19 poena, 36% šuta iz igre i šut za tricu
2/11. Ovogodišnji MVP nije imao ni sekunde predaha dok je Conley igrao, ni u
obrani ni u napadu. Slično se u prvoj rundi proveo i Damian Lillard koji je u prvoj utakmici protiv Conleyja šutirao
5/21 iz igre, u drugoj 5/16 i 1/5 za tricu, a onda se play Memphisa ozlijedio. Osim toga Conley je jedan od konstantnijih
šutera za tricu u ekipi Memphisa, jedini pravi dribler u petorci, što su sve
važni segmenti za jednu momčad koja oskudijeva s igračima koje posjeduju te
vještine, a istovremeno se u drugoj rundi mora nametnuti napadački najboljoj
obrani lige.
Conley je
izvrstan obrambeni playmaker koji
protiv svakog igrača u ligi može igrati 1 na 1 i ostati ispred njega, ali za slabiju
partiju Curryja moramo pohvaliti i obrambeni koncept Memphisa koji je Curryjev pick and roll s Greenom branio hedgeanjem visokog igrača (Randolpha),
udvajajući Stepha koji se morao rješavati lopte jer nije imao prostora ni za
dribling ni za šut. Iako je Memphis tradicionalna ekipa koja gotovo nikad ne odustaje
od svog identiteta, treba pohvaliti njihovog trenera Davea Joergera jer nije tvrdoglav kao neki drugi treneri. Joerger
je znao da će primati 30 koševa od Curryja ako mu dopusti da nesmetano kreira
iz picka i šutira nakon te akcije u
momentu kada mu se za sekundu otvori prostor dok koristi blok. Joerger je
žrtvovao Randolpha koji nije najpokretniji i najbrži čovjek na svijetu ali
svoju zadaću obavlja kao da je. Trči po perimetru,
udvaja, vraća se u reket. Ovome pridodajte i Allena koji opet podsjeća na
dobrog starog Grindfathera i onda
znate zašto će Splash braća biti na
mukama do kraja serije.
U napadu Memphis
igra onako kako i treba igrati protiv Golden Statea. Polaganim tempom i uz što
manje izgubljenih lopti o čemu ću nešto više u idućim redovima, ali moram
pohvaliti još jednu mudru akciju Memphisa koji je u obje utakmice pokazao da
zna kako koristiti svaki missmatch ako
im se ponudi. U obje utakmice, premda su prvu izgubili, ubacili su u probleme s
osobnim pogreškama Draymonda Greena.
Prema očekivanju Green je dobio zadaću čuvati Marca Gasola, a ne Randolpha. Dva
su razloga za to. Prvo, Gasol je puno više uključen u kreaciju napada Memphisa,
bilo kao razigravač s lakta, bilo kao screener
i mantinela koja služi za handoff igru
svojim bekovima. U tom slučaju dobro je imati, mobilnog i jakog visokog igrača
kao što je Green koji može uspješno zatvarati rupe koje se stvaraju iz takve
igre, a istovremeno se Bogut ne mora trošiti trčeći za bekovima i Gasolom na
poludistanci već je bliže obruču što je dobro za Warriorse. Drugo, Randolph je
teži protivnik Greenu jer igra stalno u reketu, tuče se, udara, gura, fizički
je nevjerojatno snažan, dobar je skakač i snalažljiv oko obruča, i protiv
takvog krilnog centra puno lakše je upasti u probleme s osobnim pogreškama.
Problem za
Warriorse je što i Gasol zna igrati agresivno protiv nižih čuvara. Gasol je
visok 215 cm
i ima 120 kg .
Green je visok samo 200 cm
i ima 16 kg
manje od Gasola. To je ogromna prednost u startu, i zato je Marc agresivan
odmah na početku utakmice. Želi natjerati Greena na fizičku igru, na borbu pod
obručem gdje je Draymond inferioran. I uspjeli su u obje utakmice Grizzliesi
ubaciti Greena u probleme s osobnima, što je problem za Golden State jer nemaju
pravu zamjenu za njega. U drugoj utakmici u igru je ušao David Lee koji se tek oporavio od ozljede. David Lee je i dalje
odličan košarkaš, ali s njim napad Warriorsa nema dimenziju kao s Greenom . Lee
ne šutira trice što znači da nema floor
spacinga, Lee nije dobar asistent kao Green i ne igra obranu kao Green (ne
može preuzimati igrače, nije atleta). Bez Greena na parketu Warriorsi nemaju
identitet zahvaljujući kojem su razbili ostatak lige ove sezone i bez njega su
Warriorsi bezopasniji u napadu. Kerr se tu može igrati i pokušati preokrenuti stvari
u svoju korist te baciti Harrisona
Barnesa na 4, ali onda gubiš obranu, a ni Barnes ne bi mogao igrati obranu
u postu protiv grdosija Memphisa.
Moguće je da će nakon ove dvije utakmice Green u sljedećoj u startu braniti
Randolpha, ali ne očekujte da se išta u Memphisovoj strategiji promijeni. I
dalje će napadati Greena znajući da je ključan čovjek sistema Golden Statea i
kao takav nepoželjan na parketu. Z-Bo
će se poslužiti svim prljavim trikovima na domaćem parketu gdje suci imaju veći
stupanj tolerancije prema fizičkoj igri Memphisa.
Ovaj tekst ipak
nije trebao poslužiti kao oda Memphisu za sve pozitivno učinjeno u drugoj
utakmici serije i zato se selim na temu koja je krucijalna za Grizzliese ako
žele napraviti još nereda Golden Stateu koji je i dalje favorit u ovom
obračunu.
Tempo
U svom prošlom
uratku hvalio sam trenutni trend u NBA ligi a to je da velika većina ekipa
forsira u napadu igranje s barem 4 šutera na parketu i sve blagodati koje iz
toga proizlaze. Spomenuo sam i ekipe koje ne funkcioniraju po tom principu već
imaju izgrađen identitet na nekim drugim osnovama, uglavnom na igri s dva
klasična visoka igrača koja više vole stajati u reketu nego izlaziti na perimetar kada napadaju. Grizzliesi su
takva momčad, i kao što sam već rekao, u ekipi imaju dva klasična post-up igrača i cijeli napad je
podređen njima bilo da su oni egzekutori napada ili oni koji ga kreiraju. Zbog
toga Memphis nikada neće imati top 10 napad u ligi, ali će biti i nepoželjan
protivnik u doigravanju.
Nitko ne želi
igrati protiv Memphisa u playoffu
zato što su visoka, fizički snažna ekipa koja na svih 5 pozicija ima dobre
obrambene igrače, skakače i čvrste momke koji se ne boje ako treba ići i glavom
kroz zid. Pogledajmo kako je Memphis prolazio u playoffu zadnjih godina otkad su postali poznati po Grit And Grind filozofiji.
Playoff 2011. g . pobjeda nad
Spursima u 6, poraz od Thundera u 7
Playoff 2012. g . poraz od Clippersa
u 7
Playoff 2013. g . pobjeda nad
Clippersima u 7, Thunderom u 5, poraz od Spursa u 4
Playoff 2014. g . poraz od Thundera
u 7
Porazili su
dakle sve elitne ekipe iz Zapadne konferencije s kojima su igrali, ali i kada
su gubili, radili su to sa stilom i ispadali iz playoffa nakon velikih borbi. Protiv njih možeš imati povoljan matchup, individualni ili timski, ali to
ne mora ništa značiti ako nisi spreman na to da ćeš nekoliko puta u seriji
protiv njih i figurativno i realno dobiti kombinaciju aperkat-kroše koja će te
grogirati i kojoj ćeš morati znati uzvratiti istom mjerom. Ako ne vjerujete
pitajte samo Blakea Griffina kako se
proveo protiv Z-Boa u prvoj rundi 2013. g . Zapravo,
pogledajte.
Protivnički
igrači prije utakmice s Grizlijima
navodno pišu oporuke, drugi oblače pancirke, a treći se pomole za zdravlje jer
znaju da idu u rat, prsa o prsa.
Kao što sam već
napomenuo Memphis igra fizički agresivnu košarku (i u tome nema ništa loše, da
me se ne shvati krivo, i nisu Detroit Bad
Boysi ali njihova fizička dominacija je impozantna) te imaju elitne
obrambene igrače na 3 pozicije. Na tri krucijalne pozicije. Na centru – Marc
Gasol kao odličan obrambeni korektor, na krilu – Tony Allen čije su obrambene
bitke protiv najboljih scorera u ligi
opjevane nekoliko puta, i na jedinici – Mike Conley. Ovoj trojci pridodajte
ogromnog Randolpha, odličnog skakača i fajtera, te Courtneyja Leeja koji isto pristojno odrađuje svoj posao i imate
obrambeno odličnu pokrivenu petorku.
Drugi važan
razlog zašto je Memphis playoff noćna
mora za svakog protivnika je njihova kvaliteta da dirigiraju tempom. Često ćete
pred početak doigravanja moći čuti ili pročitati kako se igra mijenja, a jedna
od najvažnijih promjena je usporavanje igre. To uglavnom znači to da se sve
ekipe trude natjerati svoje protivnike da igraju na postavljene napade uz
zaustavljanje protivničke tranzicije i što manje primljenih laganih poena iz
kontre. U regularnom dijelu sezone ove godine čak 15 ekipa su igrale prosječno
na 94 posjeda. U playoffu samo 7 od
16 momčadi igra na 94 ili više posjeda, od čega su 3 već ispale u prvoj rundi.
Golden State je igrao najbržim ritmom u ligi, na 98,3 posjeda a Memphis Grizzliesi
petim najsporijim tempom u ligi, na samo 92 posjeda u 48 minuta.
Ako pogledamo
kako je to izgledalo u prvoj rundi doigravanja i za jedne i za druge onda to
izgleda ovako:
Golden State-New
Orleans Pelicans serija igrala se na 91,5 posjeda prosječno u 4 utakmice. To je
taman tempo koji je savršeno odgovarao Pelicansima koji su otprilike istim
ritmom igrali kroz regularnu sezonu, i to je četvrti najsporiji tempo u ligi
bio.
Memphis-Portland
serija igrala se na 91,4 posjeda, što je također ritam koji odgovara Memphisu
koji obožava kada se igra pretvori u blato i močvaru. Portland ipak voli igrati
brže i kroz regularnu sezonu igrali su 12. najbržim ritmom u ligi.
Warriorsi su
odnijeli pobjedu od 4:0 protiv Pelicansa u ritmu koji im nije odgovarao ali
nisu imali protiv sebe elitne obrambene igrače kakve imaju protiv Memphisa.
Serija Golden State-Memhis u prve dvije utakmice igrala se na 89,7 posjeda
prva, a druga na 94,9 što je prosjek od 92,3 posjeda što je jako sporo za na
visoki tempo naučene Warriorse i kao naručeno za trome i spore Grizlije.
Važno je za
Memphis da ova brojka ostane ovakva, da oni kontroliraju tempo i maksimalno
umrtve utakmicu. Warriorsi vole trčati, i pored najbržeg ritma u regularnoj
sezoni imali su i najbolju tranziciju u ligi iz koje su ubacivali 20,9 poena
prosječno. Četvorica igrača iz njihove petorke uvijek mogu povući tranziciju, a
često je Curry i Thompson završavaju šutom za tricu što je za njih dvojicu
jednako polaganju na obruču. U prve dvije utakmice Warriorsi su iz tranzicije
postigli 21 i 19 poena što je puno za Memphisov stil igre. Oni moraju smanjiti
broj primljenih poena iz tranzicije. Već su neke poteze i povukli, ni Marc ni
Randolph ne pomišljaju na skok u napadu već se odmah nakon šuta svoje momčadi
vraćaju u obranu, a jedini kome je dopušteno loviti odbijance je nemirni duh
Tonyja Allena.
Warriorsi ne
mogu povećati tempo utakmice jer je za tango potrebno dvoje. Za njih bi idealno
bilo kada bi Memphis ubrzao svoju igru i brže rješavao svoje napade šutom.
Razlog zašto Warriorsi ipak ne mogu ubrzati tempo utakmice su dva klasična
visoka igrača Memphisa. Ako je potrebno Grizzliesi će 20 sekundi samo držati
loptu, a onda će je baciti nekome od svojih visokih igrača da nešto napravi s
njom. To je sasvim dovoljno da „ubiju“ utakmicu i zato je nevažno kojim ti
tempom igraš svoje utakmice kada će opet biti onako kako Grizzliesi odluče.
Jedina šansa da ih malo ubrzaš je udvajanje njihovih bekova u pick and rollu i udvajanje visokih
igrača kada prime loptu. Tako bi ih natjerao da možda malo brže potežu svoje
otvorene šuteve ali pitanje je kojoj obrani je u interesu na taj način trošiti
svoje igrače i uopće dopuštati otvorene šuteve.
Grizzliesi ako
žele ostati u igri u ovoj seriji moraju kontrolirati tempo utakmice. Smanjiti
broj primljenih poena iz tranzicije kao i broj izgubljenih lopti, natjerati
Warriorse da igraju na postavljene obrane i igru odvući u blato igrajući preko
svoja dva visoka igrača u napadu koji su dominantniji od centarske linije
Warriorsa. Na postavljenim napadima Tony Allen i Mike Conley u obrani mogu zagorčati
život Curryju i Thompsonu, dok će se Randolph i Gasol pobrinuti da reket ne
curi.
Puno lakše za
reći nego odraditi. Warriorsi su i dalje favoriti u ovoj rundi zbog talenta
kojeg imaju na rosteru, ali to i
dalje ne mijenja činjenicu da sigurno nisu mirni sa spoznajom da sljedeće dvije
utakmice igraju u „brlogu“ FedEx Foruma.
Primjedbe
Objavi komentar