Preskoči na glavni sadržaj

MIAMI HEAT vs UTAH JAZZ

Bio sam malo razočaran što su i Heat i Jazz igrali bez dvojice važnih igrača koji su standardni članovi rotacije – Wade i Gobert. Dakako, tu nedostaju još Gerald Green i Exum ali bez njih bi još i „preživio“ gledanje utakmice. Međutim, pronašao sam si nova pitanja u glavi koja su me zanimala u ovoj utakmici.

1. Kako će izgledati obrana Jazza bez Rudyja?
2. Kako će u napadu reagirati Hayward, Burks i Favors s obzirom da će Favors igrati centra najveći dio minuta, a četvorka će uglavnom biti pokrivena kvazi-stretch opcijama Lyles-Booker i small ballom s Inglesom i Haywardom?
3. Može li se konačno u Miamiju osjetiti da Dragić stvara razliku, barem u ovoj utakmici kada nema Wadea?

Do promjena je došlo u startnim petorkama. Spoelstra se našao pred izazovom koga postaviti kao startera jer je ostao i bez Wadea i Chalmersa, a da ne dira raspoloženu klupu koju predvode Winslow i Johnson, šansu je dao mladom Joshu Richardsonu, beku šuteru s Tennesseeja, a Goberta u Jazzu mijenja Trey Lyles, još jedan rookie, bivše krilo Kentuckyja.

Na Heatovom napadau u startu utakmice ne osjeća se da su ostali bez kreatora iz petorke. Dapače, lopta je brža u side to side kretnji, a osnova napada su 1-4 pick and roll Dragić-Bosh ili horns formacija. Dragić izgleda vrlo dobro s više lopte u svojim rukama, a u početnih 9:0 Miamija nakon čega je Snyder primoran pozvati timeout ugradio je 4 poena, 2 iz tranzicije, 2 na ulazu. Rookie Richardson vrlo dopadljiv u prvih nekoliko minuta što je proveo sa starterima, učinio je Hooda nevidljivim, a u napadu u prvoj četvrtini zabio 8 poena. Miami je po ulasku s klupe razigrao i Johnsona i njihov napad se kotrlja premda je Dragić i dalje neuvjerljiv kada je u skok-šut ulozi.

Jazz bez Goberta je dobio šansu konačno zaigrati s boljim spacingom. Pod navodnike „spacingom“ jer je Lyles u 8 utakmica šutnuo samo 3, a Booker 4 u 7 utakmica, ali sama činjenica da su u napadima Jazza smješteni negdje na trici i da za sobom odvlače svoje čuvare, te da nisu usidreni negdje uz baseline blizu obruča poput Goberta otvorilo je nešto prostora. Jazz je cijelu prvu četvrtinu vrtio jedan te isti set Hayward-Favors pick and pop. Što je sasvim razumljivo: Hayward je na rosteru Jazza daleko najbolji ball handler i 2 na 2 kreator, a Favorsovi screenovi su vrlo čvrsti i daju prednost Haywardu da pobjegne čuvaru. Swingman Jazza odlično koristi blokove i pogađa pull-upove s kraće distance i to preko Whitesidea koji nema zadatak izlaziti preduboko na njega, a svoju kvotu lopti dobio je i kao pop opcija Favors, također koristeći činjenicu da je Hassan usidren u reketu. Čudno da se Spoelstra nije odlučio prebaciti Whitesidea na bezopasnog Lylesa ma gdje god stajao, a na Favorsa baciti Bosha, poznatog hedžera u picku koji bi vjerojatno malo bolje branio Haywarda (ok, nije još playoff).


Druga četvrtina već uobičajeno donosi sa sobom dvoboj klupa u koji Heat kreće s Udrihom, Johnsonom, Richardsonom, Boshom i McRobertsom, a Snyder na parket šalje Lylesa na centru, Inglesa kao krilnog centra a na perimetru su Burke, Hood i Burks. Dobro zapamtite ove postave jer je ovo vjerojatno prvi i zadnji put da ih vidimo zajedno. Posebno kod Jazza jer je Lyles vrlo brzo upoznao gadni NBA svijet u koji ga je uveo Bosh tako što je šutirao preko njega kako je htio, dizao ga na pump fakeove i završavao oko obruča  nakon toga jako dobro koristeći missmatch, a kada mu se priključio Johnson s pogođenim šutevima i ulazima eto Heata na +12 (40:28). Snyder vidi da ovako neće ići pa vraća Favorsa i Haywarda, a Spoelstra šalje Bosha na hlađenje vraća se Whiteside. Bez Bosha Heat je izgubio napadački ritam jer bespotrebno guraju lopte Whitesideu i Dengu u post kako bi ovi iskoristili kvazi-missmatch koji imaju jer su viši od čuvara, a obojica su posijala lopte. Čim se vratio Hayward preuzeo je od Burkea i Burksa u svoje ruke pa napad Jazza dobiva na smislu, posebno zato jer sada Burks može napadati kao sekundarni play, driblingom sa slabe strane kada se obrana zarotira, pa su tako on i Favors imali jako lijepu 2 na 2 akciju kada su izigrali Richardsona i Whitesidea, a Favors snažno završio na obruču. Jazz nastavlja agresivno napadati Whitesidea koji iz prve četvrtine ima dva penala i on skuplja treći kod Burksovog ulaza.

Završnica nam je donijela small ball akciju na obje strane. Bosh i Favors su jedini pravi visoki igrači, krila glume Hayward-Burks i Winslow-Deng kombinacije, a bekovi su Hood-Burke i Johnson-Dragić tandemi. Jazz je ovdje demonstrirao što znači imati 4 prvoklasne atlete na parketu koje se mogu braniti u prostoru, igrati presing i sve switchati u obrani, dok u napadu svi osim Favorsa opasni su kao šuteri i ball handleri koji mogu napasti ulazom. Boshov povratak nije pomogao Heatu jer protiv Favorsa ne može koristiti missmatch kao protiv Lylesa. Miami se nije snašao na presing igru Jazza što Utah koristi, postiže lagane poene iz tranzicije, izlaze na penale i s -12 na poluvremenu dolaze na samo -2.


Za treću četvrtinu nemam bogznašto za prijaviti. Jazz odmah prelazi u vodstvo, tricom Burksa. Inače, Jazz je u prvom poluvremenu trice šutirao 0/10 i to je jedan segment igre koji će morati obavezno popraviti. Njihov postotak za tricu je dobar, ali ih šutiraju premalo. Razumljivo za jednu obrambenu ekipu koja 48 min igra s stilom košarke koja je primjerenija devedesetima, ali ne bi bilo zgorega potpisati nekoga na jedinici i četvorci tko može donijeti šuterski element u igru Jazza.

Igra se u trećoj četvrtini svela na igru 1 na 5 uglavnom, dosta izolacija i kilavljenje lopte. Dragić i Bosh u napadu predvode Heat, a Jazz je na pogon Burksa i Hooda koji se probudio s 5 poena. I dalje traje bitka centara (teške 90-e). Favors je opet centralna točka napada bilo da ga traže kao cutera, bilo da šutira s distance ili hvata napadačke skokove. Whiteside također aktivan, uglavnom kao skakač, ali obojica vrlo kvalitetno paze na ulaze i reket i nešto više su na pomoći, posebno Favors koji pazi na leđa Lylesu. Od nekih specifičnosti možda mogu izdvojiti klasične stvari: Jazz bez playa i trojkom Burks-Hood-Hayward, a Heat u small ballu s Dengom ili Winslowom na 4.

Četvrta četvrtina puno bolja. Prvo Heat izlazi s 5 ljevaka: Udrih-Johnson-Winslow-Bosh-McRoberts, a Snyder ne ponavlja grešku iz druge četvrtine pa nema Lylesa na centru nego je tu Favors. Međutim stvar se nije bitno promijenila. Bosh ovoga puta uspješno našada Favorsa ulazom, a onda zabija i preko Burksa uz and-one jer je Favors izašao duboko na pomoć u picku. Boshu se priključuju u oba pravca vrlo agresivni Johnson i Winslow koji melju Jazz energijom kako u obrani tako i u napadu. Već je 79:70 i 6 minuta do kraja a Snyder se opet sjetio small balla s kraja druge četvrtine koja ih je vratila u igru. Prekasno?


Small ball odmah donosi rezultat. Opet. Favors je zabio and one iz otpatka, hvata nekoliko skokova u napadu i Spoelstra baca Whitesidea na parket umjesto nemoćnog McRobertsa. Favorsu se priključio Burks s pogođena 2 jumpera i 5 poena i Jazz opet živi sa 79:75. To im svejedno nije bilo dovoljno jer su popustili obrambeno. Whitesidea sad nema tko čuvati pa zakucava dvije lopte čisto na račun visine, a Johnson i Bosh i dalje nemilosrdno trpaju kada god treba, te Heat mirno privodi utakmicu kraju.

Mogu se na kraju vratiti na pitanja od gore.

1. Obrana Jazza je izgledala ok bez Goberta, Favors nije imao problema s čuvanjem obruča, a ni Whiteisdea, ali da je Jazz imao na 48 min ili Favorsa ili Goberta na parketu obrana bi sigurno bila puno bolja nego što je s rookiejem Lylesom ili borbenim ali limitiranim Bookerom.

2. Gore spomenuti trojac je odigrao dobre do vrlo dobre utakmice. Baš njih sam spomenuo jer imaju najviše napadačkog talenta na ovom rosteru. Hayward jako dobar kao primarni play, ali se u drugom poluvremenu potpuno ugasio i kao strijelac i kao kreator. Još uvijek nije spreman za neku ala Paul George rolu. Burks je bio izvrstan u drugom poluvremenu u miksanju šuta i ulaza, vrlo dobar šesti igrač, a Favors je koristio sve blagodati što je igrao bez Goberta što je čest slučaj, to da i jedan i drugi profitiraju napadački i u brojkama kada jedan izostane iz igre (ali onda nema ni pobjeda čini se). Što želim reći? Volio bih vidjeti više small balla Jazza koji je sinoć funkcionirao, s Gobertom ili Favorsom na petici, a trojkama na četvorkama, u tom smjeru ide današnja košarka. S atletama na perimetru koje mogu switchati i sve pratiti nogama i dominantnom figurom centra u pozadini kao korektorom Jazz bi dobio puno bolji balans obrana-napad nego što je ima kada igra s najklasičnijim postavama koje uključuju 2 klasična teretna centra, a to su one Favors-Gobert i Booker uz jednog od njih. Haywardu je u stretch ili small ballu lakše kreirati, Burks ima više prostora za napadati slash igrom, a Favors ima spacing da operira u reketu ili 2 na 2 igri u čemu je sinoć pokazao kvalitetu i tu bi ga se trebalo više koristiti nego na distanci jer onakvog pokretnog teškaša u 2 na 2 igri nije lako paziti kada se rola prema obruču. Isto vrijedi i za Goberta koji je alley-oop kombinacija ali i izvrstan pass visoki koji može tražiti šutere uokolo na perimetru. Kažem, obrana bi malo popustila jer više ne bi bili sila kao kada imaju Favorsa i Goberta zajedno, ali ne znam koliko je mudro slijediti put Memphisa.


3. Dragić je odigrao još jednu bezveznu utakmicu. Njemu košarka na poen manje i posjed manje što Heat trenutno igra jednostavno ne odgovara, a Wade u petorci svakako ne pomaže. Srećom pa je Miami izmislio Tylera Johnsona koji je trenutno važniji igrač za Spoelstru nego Goran. Ali dobro, dajmo mu kredita jer nije najlakši zadatak na svijetu napadati obranu Jazza a posebno ne riješiti ice obranu picka.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

RUN AND GUN PODCAST - NBA FREE AGENCY 2015

Ugledni, moćni i prestižni Run&Gun blog dobio je svoj prvi podcast. Kako se "prvi put" pamti junf su odlučili skinuti eminentni NBA prodavači magle, Toni Lazarušić - Laza i Milan Dakić - Dakara. Četiri sata "drobljenja" o NBA ljetnim zbivanjima, uz otvoren prozor i brujanje V8 mašina po vrelom asfaltu. LINK

PIKENROLANJE DO SMRTI (NBACro)

Taktički detalj s jučerašnje utakmice Rocketsa i Thundera. Pikenrolanje do smrt i

NBA READY - EUROLEAGUE

Idemo baciti pogled tko je od sudionika ovogodišnje Eurolige spreman za okušati se u NBA ligi. Da bi si skratio muke ograničio sam se samo na Euroligu, a u obzir nisam uzimao samo Europljane, imamo ponekog Amera i naturaliziranog Amera na popisu. Važno je samo da nikada ranije nije odigrao neke minute preko bare. Iz istih razloga otpali su igrači poput Ayona, De Coloa ili brata Pere Antića. Neki su otpali zato jer ih živo boli genitalni dio za dokazivanjem u najjačoj ligi na svijetu (Teodosić), a neki zato jer ih jednostavno ne podnosim (Llull). Blogerski izbor kažu. BOGDAN BOGDANOVIĆ (SG - Fenerbahče) 23 g 198 cm 93 kg 210 cm wingspan Prava: Phoenix Suns Za Bogdanovića se oduvijek govorilo da je u pitanju veliki talent, pitanje je bilo samo koliko veliki. U mojim očima je narastao u sezoni 2013/14, njegovoj posljednjoj u Partizanu i pod Vujoševićevom paskom, kada je zbog mora ozljeda Partizanovih playmakera morao preuzeti i tu dodavačku ulogu, pored one već standa