Bio sam malo
razočaran što su i Heat i Jazz igrali bez dvojice važnih igrača koji su
standardni članovi rotacije – Wade i Gobert. Dakako, tu nedostaju još Gerald
Green i Exum ali bez njih bi još i „preživio“ gledanje utakmice. Međutim,
pronašao sam si nova pitanja u glavi koja su me zanimala u ovoj utakmici.
1. Kako će izgledati obrana Jazza bez Rudyja?
2. Kako će u napadu reagirati Hayward, Burks i Favors
s obzirom da će Favors igrati centra najveći dio minuta, a četvorka će
uglavnom biti pokrivena kvazi-stretch opcijama Lyles-Booker i small ballom
s Inglesom i Haywardom?
3. Može li se konačno u Miamiju osjetiti da Dragić
stvara razliku, barem u ovoj utakmici kada nema Wadea?
Do promjena je
došlo u startnim petorkama. Spoelstra se našao pred izazovom koga postaviti kao
startera jer je ostao i bez Wadea i Chalmersa, a da ne dira raspoloženu klupu
koju predvode Winslow i Johnson, šansu je dao mladom Joshu Richardsonu, beku
šuteru s Tennesseeja, a Goberta u Jazzu mijenja Trey Lyles, još jedan rookie,
bivše krilo Kentuckyja.
Na Heatovom
napadau u startu utakmice ne osjeća se da su ostali bez kreatora iz petorke.
Dapače, lopta je brža u side to side kretnji, a osnova napada su 1-4 pick and
roll Dragić-Bosh ili horns formacija. Dragić izgleda vrlo dobro s više lopte u
svojim rukama, a u početnih 9:0 Miamija nakon čega je Snyder primoran pozvati
timeout ugradio je 4 poena, 2 iz tranzicije, 2 na ulazu. Rookie Richardson vrlo
dopadljiv u prvih nekoliko minuta što je proveo sa starterima, učinio je Hooda
nevidljivim, a u napadu u prvoj četvrtini zabio 8 poena. Miami je po ulasku s
klupe razigrao i Johnsona i njihov napad se kotrlja premda je Dragić i dalje
neuvjerljiv kada je u skok-šut ulozi.
Jazz bez Goberta
je dobio šansu konačno zaigrati s boljim spacingom. Pod navodnike „spacingom“
jer je Lyles u 8 utakmica šutnuo samo 3 , a Booker 4 u 7 utakmica, ali sama činjenica
da su u napadima Jazza smješteni negdje na trici i da za sobom odvlače svoje
čuvare, te da nisu usidreni negdje uz baseline blizu obruča poput Goberta
otvorilo je nešto prostora. Jazz je cijelu prvu četvrtinu vrtio jedan te isti
set Hayward-Favors pick and pop. Što je sasvim razumljivo: Hayward je na
rosteru Jazza daleko najbolji ball handler i 2 na 2 kreator, a Favorsovi
screenovi su vrlo čvrsti i daju prednost Haywardu da pobjegne čuvaru. Swingman
Jazza odlično koristi blokove i pogađa pull-upove s kraće distance i to preko
Whitesidea koji nema zadatak izlaziti preduboko na njega, a svoju kvotu lopti
dobio je i kao pop opcija Favors, također koristeći činjenicu da je Hassan
usidren u reketu. Čudno da se Spoelstra nije odlučio prebaciti Whitesidea na
bezopasnog Lylesa ma gdje god stajao, a na Favorsa baciti Bosha, poznatog
hedžera u picku koji bi vjerojatno malo bolje branio Haywarda (ok, nije još playoff).
Druga četvrtina
već uobičajeno donosi sa sobom dvoboj klupa u koji Heat kreće s Udrihom,
Johnsonom, Richardsonom, Boshom i McRobertsom, a Snyder na parket šalje Lylesa
na centru, Inglesa kao krilnog centra a na perimetru su Burke, Hood i Burks.
Dobro zapamtite ove postave jer je ovo vjerojatno prvi i zadnji put da ih
vidimo zajedno. Posebno kod Jazza jer je Lyles vrlo brzo upoznao gadni NBA
svijet u koji ga je uveo Bosh tako što je šutirao preko njega kako je htio,
dizao ga na pump fakeove i završavao oko obruča
nakon toga jako dobro koristeći missmatch, a kada mu se priključio
Johnson s pogođenim šutevima i ulazima eto Heata na +12 (40:28). Snyder vidi da
ovako neće ići pa vraća Favorsa i Haywarda, a Spoelstra šalje Bosha na hlađenje
vraća se Whiteside. Bez Bosha Heat je izgubio napadački ritam jer bespotrebno
guraju lopte Whitesideu i Dengu u post kako bi ovi iskoristili kvazi-missmatch
koji imaju jer su viši od čuvara, a obojica su posijala lopte. Čim se vratio
Hayward preuzeo je od Burkea i Burksa u svoje ruke pa napad Jazza dobiva na
smislu, posebno zato jer sada Burks može napadati kao sekundarni play,
driblingom sa slabe strane kada se obrana zarotira, pa su tako on i Favors
imali jako lijepu 2 na 2 akciju kada su izigrali Richardsona i Whitesidea, a
Favors snažno završio na obruču. Jazz nastavlja agresivno napadati Whitesidea
koji iz prve četvrtine ima dva penala i on skuplja treći kod Burksovog ulaza.
Završnica nam je
donijela small ball akciju na obje strane. Bosh i Favors su jedini pravi visoki
igrači, krila glume Hayward-Burks i Winslow-Deng kombinacije, a bekovi su
Hood-Burke i Johnson-Dragić tandemi. Jazz je ovdje demonstrirao što znači imati 4 prvoklasne atlete na parketu koje se mogu braniti u prostoru, igrati presing
i sve switchati u obrani, dok u napadu svi osim Favorsa opasni su kao šuteri i
ball handleri koji mogu napasti ulazom. Boshov povratak nije pomogao Heatu jer
protiv Favorsa ne može koristiti missmatch kao protiv Lylesa. Miami se nije
snašao na presing igru Jazza što Utah koristi, postiže lagane poene iz
tranzicije, izlaze na penale i s -12 na poluvremenu dolaze na samo -2.
Za treću
četvrtinu nemam bogznašto za prijaviti. Jazz odmah prelazi u vodstvo, tricom
Burksa. Inače, Jazz je u prvom poluvremenu trice šutirao 0/10 i to je jedan
segment igre koji će morati obavezno popraviti. Njihov postotak za tricu je
dobar, ali ih šutiraju premalo. Razumljivo za jednu obrambenu ekipu koja 48 min
igra s stilom košarke koja je primjerenija devedesetima, ali ne bi bilo zgorega
potpisati nekoga na jedinici i četvorci tko može donijeti šuterski element u
igru Jazza.
Igra se u trećoj
četvrtini svela na igru 1 na 5 uglavnom, dosta izolacija i kilavljenje lopte.
Dragić i Bosh u napadu predvode Heat, a Jazz je na pogon Burksa i Hooda koji se
probudio s 5 poena. I dalje traje bitka centara (teške 90-e). Favors je opet
centralna točka napada bilo da ga traže kao cutera, bilo da šutira s distance
ili hvata napadačke skokove. Whiteside također aktivan, uglavnom kao skakač,
ali obojica vrlo kvalitetno paze na ulaze i reket i nešto više su na pomoći,
posebno Favors koji pazi na leđa Lylesu. Od nekih specifičnosti možda mogu
izdvojiti klasične stvari: Jazz bez playa i trojkom Burks-Hood-Hayward, a Heat
u small ballu s Dengom ili Winslowom na 4.
Četvrta
četvrtina puno bolja. Prvo Heat izlazi s 5 ljevaka:
Udrih-Johnson-Winslow-Bosh-McRoberts, a Snyder ne ponavlja grešku iz druge
četvrtine pa nema Lylesa na centru nego je tu Favors. Međutim stvar se nije bitno
promijenila. Bosh ovoga puta uspješno našada Favorsa ulazom, a onda zabija i
preko Burksa uz and-one jer je Favors izašao duboko na pomoć u picku. Boshu se
priključuju u oba pravca vrlo agresivni Johnson i Winslow koji melju Jazz
energijom kako u obrani tako i u napadu. Već je 79:70 i 6 minuta do kraja a
Snyder se opet sjetio small balla s kraja druge četvrtine koja ih je vratila u
igru. Prekasno?
Small ball odmah
donosi rezultat. Opet. Favors je zabio and one iz otpatka, hvata nekoliko
skokova u napadu i Spoelstra baca Whitesidea na parket umjesto nemoćnog
McRobertsa. Favorsu se priključio Burks s pogođena 2 jumpera i 5 poena i Jazz
opet živi sa 79:75. To im svejedno nije bilo dovoljno jer su popustili
obrambeno. Whitesidea sad nema tko čuvati pa zakucava dvije lopte čisto na
račun visine, a Johnson i Bosh i dalje nemilosrdno trpaju kada god treba, te
Heat mirno privodi utakmicu kraju.
Mogu se na kraju
vratiti na pitanja od gore.
1. Obrana Jazza
je izgledala ok bez Goberta, Favors nije imao problema s čuvanjem obruča, a ni
Whiteisdea, ali da je Jazz imao na 48 min ili Favorsa ili Goberta na parketu
obrana bi sigurno bila puno bolja nego što je s rookiejem Lylesom ili borbenim
ali limitiranim Bookerom.
2. Gore
spomenuti trojac je odigrao dobre do vrlo dobre utakmice. Baš njih sam spomenuo
jer imaju najviše napadačkog talenta na ovom rosteru. Hayward jako dobar kao
primarni play, ali se u drugom poluvremenu potpuno ugasio i kao strijelac i kao
kreator. Još uvijek nije spreman za neku ala Paul George rolu. Burks je bio
izvrstan u drugom poluvremenu u miksanju šuta i ulaza, vrlo dobar šesti igrač,
a Favors je koristio sve blagodati što je igrao bez Goberta što je čest slučaj, to da i jedan i drugi profitiraju napadački i u brojkama kada jedan izostane iz
igre (ali onda nema ni pobjeda čini se). Što želim reći? Volio bih vidjeti više
small balla Jazza koji je sinoć funkcionirao, s Gobertom ili Favorsom na
petici, a trojkama na četvorkama, u tom smjeru ide današnja košarka. S atletama
na perimetru koje mogu switchati i sve pratiti nogama i dominantnom figurom
centra u pozadini kao korektorom Jazz bi dobio puno bolji balans obrana-napad
nego što je ima kada igra s najklasičnijim postavama koje uključuju 2 klasična
teretna centra, a to su one Favors-Gobert i Booker uz jednog od njih. Haywardu
je u stretch ili small ballu lakše kreirati, Burks ima više prostora za
napadati slash igrom, a Favors ima spacing da operira u reketu ili 2 na 2 igri
u čemu je sinoć pokazao kvalitetu i tu bi ga se trebalo više koristiti nego na
distanci jer onakvog pokretnog teškaša u 2 na 2 igri nije lako paziti
kada se rola prema obruču. Isto vrijedi i za Goberta koji je alley-oop
kombinacija ali i izvrstan pass visoki koji može tražiti šutere uokolo na
perimetru. Kažem, obrana bi malo popustila jer više ne bi bili sila kao kada
imaju Favorsa i Goberta zajedno, ali ne znam koliko je mudro slijediti put
Memphisa.
3. Dragić je
odigrao još jednu bezveznu utakmicu. Njemu košarka na poen manje i posjed manje
što Heat trenutno igra jednostavno ne odgovara, a Wade u petorci svakako ne
pomaže. Srećom pa je Miami izmislio Tylera Johnsona koji je trenutno važniji
igrač za Spoelstru nego Goran. Ali dobro, dajmo mu kredita jer nije najlakši zadatak na svijetu napadati obranu Jazza a posebno ne riješiti ice obranu picka.
Primjedbe
Objavi komentar