Srijeda večer bila je čista
poslastica za sve NBA sladokuSce. Toliko zanimljiva da nisam mogao odlučiti na
koje utakmice da se koncentriram, pa sam u 1.00 počeo sa Spursima i Wizardsima,
u 2.00 nastavio s Hawksima i Netsima, povremeno iz fantasy razloga ćirio u
Sixerse i Buckse, a večer oko 5.00 završio sa završnicom Orlanda i Rocketsa.
Jutro je bilo u znaku Jazza i Portlanda i na kraju sam u jednom gutljaju popio
Clipperse i Warriorse kao svojevrsni vrhunac NBA ekstaze koja me oprala. Blago
nezaposlenima.
Kao što sam sinoć u porno terminu na
facebook stranici najavio, u vezi zadnje utakmice se i zapisalo dosta toga dok
se gledalo pa idemo pokušati to pretočiti u nešto suvislo.
U vezi spomenute najave, napisao sam
nekoliko natuknica prije utakmice u kojima sam pokušao pretpostaviti gdje će se
odvijati ključni dvoboji. Za one koji nisu čitali evo screenshota zadanih
premisa:
Od četiri točke dvije su se pokazale
presudnima u sinoćnjoj utakmici a to su 1. i 4., dok je Griffin (2.) prema
najavama puno više vremena provodio na distanci nego u reketu pokušavajući
otvoriti malo prostora za cutere, Jordana u reketu, i igru 2 na 2 Paul-Jordan,
ili igrati handoff igru uglavnom s Redickom.
Warriorsi su se odlučili za klasična
obrambena zaduženja, Curry je bio na Paulu, Klay na Redicku i tako do kraja.
Isto je važilo za Clipperse. Tu me osim ovih klasičnih duela Paul-Curry i
Griffin-Green najviše zanimao onaj Klaya i Redicka. Obojica su pakleni šuteri
kada se otvaraju iz bloka ili šutiraju skok šuteve iz mjesta, ali Klay je daleko
bolji kreator, Redick ne i tu sam vidio potencijalni problem za Clipperse jer
je Redick čak 8 cm niži od Thompsona koji može bez problema šutirati preko
njega iz svih situacija ili ga napadati u postu.
U startu utakmice Warriorsi u svom
stilu pokušavaju gurati u leđa, i odmah čim prijeđu centar traže situacije za
Thompsona i Curryja, a da bi njih zatvorili Clippersi ostavljaju malo više prostora za
Greena koji je na otvaranju promašio dvije otvorene trice. I to je ok taktika
Clippersa. Kada igraš protiv bolesno efikasnog napada onda negdje nešto moraš
odmah predati. Ostavljati tricu Greenu kao pop opciji, ili Iguodali spot up
šuteve na weak sideu nisu loše opcije. Lani je Green bio na taman prihvatljivih
33,7% trice, ove sezone uz otprilike istu potrošnju s perimetra tricu realizira
sa 50% uspjeha. Što je izvrstan start, ali u početku utakmice treba ga
testirati, jer je sinoć utakmicu skončao na samo jednoj pogođenoj iz 6
pokušaja. Priča o Greenu kao stretch opciji me podsjeća na Peru stretch four
Antića od kojega su Pacersi u playoffu prije dvije godine strahovali kao da je
Pat Garrity a ne Pero Antić, igrač koji je u seriji imao 17% šuta za tri. Ali
činjenica da ipak ima domet u ruci izluđivala je do opsesivne razine Vogela a
Hibberta učinila dodavačem ručnika. Slično je i s Greenom, trebaš mu poštovati
šut, ali ne i bojati ga se. Ako frajer stavi 5 od 8 trica tu večer, svaka čast,
samo se pobrini ako već tu preuzimaš rizik da drugu, opasniju opciju
neutraliziraš.
Clippersi su vrtjeli svoje standardne
akcije: flare screenovi za Redicka, Paulovi jumperi na distanci, i dakako
osnova svega 2 na 2 igra Paul-Griffin. Odmah se vidjelo da će Blake kao i u
prvim ovosezonskim utakmicama biti prva opcija u napadu bez obzira što ga čuva
Green, Clippersi boljih opcija nemaju. Sve što je u startu utakmice Griffin
zabio, zabio je s poludistance na asistirane lopte. Očekivao sam da će biti agresivniji
kao dribler protiv Greena i da će nešto pokušati u postu kroz kontakt igru ne
bi li opteretio Greena penalima, ali Doc je valjda procijenio da protiv Greena
to neće ići tako lako. Uz to, takav stil igre više iscrpljuje igrača, remeti
ritam napada, ali Clipperse (odnosno Blakea u postu) je i lakše braniti jer
imaju dva ne-šutera na parketu u Lanceu i DeAndreu pa se pomoć može slati s
nekog od ove dvojice i džaba ti što je Blake genijalan passing visoki.
Kad sam već kod Jordana, Clippersi su
i njega pokušali u startu razigrati protiv Ezelija, koliko god čudno zvučalo da
netko crta akcije za njega. U startu napada postavili bi ga uz desni baseline,
a onda ga s vrha trice tražili po sredini gdje je on pokušavao doći u deep post
poziciju ispred Ezelija i „boljom“ rukom finiširati. Čak je i bilo uspješnih
situacija. Jordan je ipak većinu koševa postigao zakucavanjem zicera i alley-oopova
koje su mu namještali uglavnom Paul i Griffin (nekoliko dobre 2 na 2 akcije
visokih Clippersa).
Moram priznati da mi se dopao Ezeli.
Fantastičan backup centar.
Ne odigrava handoff igru kao Bogut, ne postavlja ni
screenove kao Australac i nije igrač za tražiti cutere s visokog posta ali je
strahovito aktivan obrambeno (highlight blokada u uvodu utakmice), istrčava
tranziciju i posprema zicere.
Warriorsi činilo se prvi upadaju u
probleme kada je Curry nakon nekoliko minuta igre morao na hlađenje zbog penala.
Jasno, Warriorsi bez njega više nisu toliko opasni i geometrija igre se
mijenja. Curryjeve trice i izvrstan pregled igre uz dakako spacing zamijenili
su post upovi Livingstona a jedini dribler na parketu je ostao Thompson. Koji osim
što je morao kreirati drugima morao i uzeti koju loptu viška, a u takvim
uvjetima Klay nije više oličenje efikasnosti. Walton radi dobar potez i na
parket šalje Iguodalu kao još jednog playa, Livingston, Barbosa i Speights su
nešto zabili i eto Warriorsa na kraju prvog dijela s prednošću 31:25 koristeći
dobar obrambeni potencijal klupe s dugajlijama poput Barnesa, Iguodale,
Livingstona i Barbose i neuigranost klupe Clippersa koju Doc voli u komadu
slati na parket, bez pomoći Griffina ili Paula.
Curry se odmorio i spektakl može
početi u drugoj četvrtini. Klupa s njim za komandama umjesto Livingstona
nemilice rešeta klupu Clippersa, a Docu ne pomaže ni vraćanje Jordana koji ne
uspijeva stabilizirati obranu. Clippersi su u prve 4 minute druge četvrtina
upali u totalni kaos. Koji se očitovao time da je Jamal Crawford bio to što
jest cijele karijere, ali ona lošija verzija (ostarjelog) haklera koji mora
početi živjeti s onom „nekoć bilo, sad se spominjalo“. Uzeo je previše loših
šuteva koje nije pogodio, a utakmicu je završio sa 4/15 šutom. Brojke su mu se
grozno srozale ove sezone: 37% iz igre i samo 18% za tricu (3/16), uz mizeran
prosjek asistiranih lopti s obzirom koliko igra s njom u rukama.
Još gora stvar koja je izašla u
drugoj četvrtini na vidjelo bila je obrana 2 na 2 igre kod Clippersa. Sve što
bi zapravo trebali znati o tome je da im je Curry ubacio 9 poena u 4 minute
druge četvrtine, koristeći sekundu prostora kada koristi screen od visokog
rollera ili u handoffu. Dvije trice od 3 je zabio na taj način u tom periodu i
to, zanimljivo, baš „preko“ Jordana. Ovo „preko“ sam stavio u navodnike zato
jer Jordan nije ni pokušao izaći mu na ruku dok se bek Clippersa koprca i
pokušava probiti screen. Dakle sada se vraćamo na premisu broj jedan od gore.
Već sam rekao da je Doc ove sezone modificirao obranu picka u koju je Jordan
uključen na način da više ne udvajaju agresivno ball handlere nego visoki ostaje
u zoni i pazi na reket. To je prednost ne samo za visoke igrače, nego olakšava
posao i cijeloj obrani koja ne mora rotirati unutra-van i općenito se ne gubi u
rotacijama. Dakle, legitimna obrana, ali… Protiv Curryja je to neučinkovito jer
će on zabiti hrpu trica koristeći sekundu prostora koju mu daje screener. I ako
sam precizno brojao, Steph je sinoć zabio 5 trica upravo na taj način,
koristeći blokove visokog igrača i koristeći nezainteresiranost Doca Riversa da
korigira obranu. Stephena Curryja u zonskoj obrani picka mogu braniti valjda
samo dvije momčadi. Prva su Spursi s Leonardom koji ga može ganjati kao
posavski gonič, a druga su moooooožda Thunderi i Westbrook. Ali ne ovaj obrambeno
nonšalantni Westbrook, nego Westbrook koji će par dana prije utakmice protiv
Warriorsa provesti u tibetanskim planinama meditirajući kako bi bio psihički
spreman i koncentriran iskoristiti snagu, brzinu, eksplozivnost i dužinu protiv
Curryja.
Domaćini tako zahvaljujući nedostatku
plana Clippersa odlaze na opipljiviju razliku 46:29, čak i onda kada je Rivers
vratio startere na parket. I dalje gledamo previše solo akcija a premalo Griffina
u bilo kakvoj akciji. Ekipa iz LA-a ipak nije umrla, upravo je Blake
stabilizirao igru i s nekoliko poena u nizu smanjio prednost, namjestio
nekoliko zicera Jordanu, a onda su mu se pridružili Paul u vrlo kvalitetnom
šuterskom izdanju dobro koristeći Jordanove screenove i činjenicu da Ezeli ostaje u zoni i ne izlazi duboko na ruku, a pojavio se i
Redick s dvije trice i eto Clippersa na samo 5 razlike.
Prvo poluvrijeme obilježeno je ratom
Curryja i Paula. Prvi je ubacio 16, a drugi je imao čak 20 poena, uz 6 asista.
I onda se dogodio još jedan paradoks. Baš kao što su Warriorsi ili njihova kupa
zaigrali bolje kada je Curry izašao iz igre i kada su stvrili malo veću
prednost tako su reagirali i Clippersi bez Paula koji isto upada u nevolje s
penalima i mora na klupu. Teret napada je sada potpunosti na Griffinu, ali nije
problem, Blake uz pomoć Redicka trpa, a na drugoj strani dobar je Thompson koji
u nekoliko navrata koristi čisto prednost u visini da zabije uglavnom kada
poželi preko Redicka, a Green je imao nekoliko dobrih proigravanja, uglavnom
prema Ezeliju koji posprema zicere. To je ipak nedvoljno za raspoložene
Clipperse koji su dobili nešto i od Crawforda, Smitha i Lancea i treći kvoter
pobjeđuju 27:19.
Može i gore za domaćine. I jedni i
drugi otvaraju završnicu bez glavnih napadačkih poluga i s klupama u glavnim
rolama, a prvi Rivers poseže za promjenom i baca Paula u vatru koji organizira
napade iz kojih Josh Smith i Wes Johnson pogađaju trice i Clippersi su na
velikih +10, 87:97.
A onda se moja četvrta premisa
pokazala u punom sjaju. Kad im ne ide Dubsi posežu za oružjem protiv kojeg liga
još nije pronašla obranu. Teški small
ball – Green na centru, krila su Harry Barnes i Iggy, Klay i Steph su bekovi. Dubsi
sada imaju 5 igrača na parketu koji mogu potegnuti tricu ili napasti prostor, s
loptom ili bez nje, a uz to su svi dovoljno visoki i dugački da odigraju
kvalitetnu obranu. Rezultat toga bio je čisti blitzkrieg Warriorsa i to od do
tada samozatajnog Barnesa koji pogađa poludistancu, dvije trice i istrčava
kontru, i sve to u samo minutu igre. Clippersima je sada već voda u ušima,
publika je na nogama a moral petorke Warriorsa u nebu. Clippersi su opet upali
u kaos, pa se može postaviti npr. pitanje zašto Griffin nije dobio nijednu
loptu u izolaciju protiv Barnesa kada je sve stalo?
Clippersi nastavljaju iz pogreške u
pogrešku. Opet nitko ne izlazi na Stepha u handoff/pick igri a on hladno
stavlja dvije trice, stavlja i treću nakon briljantne akcije kojom su ga
oslobodili i doveli u korner poziciju. U četvrtoj četvrtini Barnes i Curry su
zabili 23 od 30 poena Dubsa. Kalvarija Clippersa se nastavila, Paul pri
rezultatu 103:101 promašuje oba penala, Jordan također udara air-ball sa
slobodnog, Griffin zamalo gubi loptu u samoj završnici, a onda Paul 20 sekundi
prije kraja i 10-ak prije isteka napada ničim izazvan poteže tricu preko ruke.
Kraj.
Warriorsi su u tipičnom svom stilu
došli do pobjede, šuterskim inspiracijama i small ballom, dok obrana nije bila
na nivou. Samo da se na trenutak zadržim na small ballu. Vrijeme je da
Clippersi toj nekonvencionalnoj postavi daju više minuta. Sinoć je ta postava
dobila 8 minuta, ostvarila bolestan net rating i napravila dar-mar Clippersima
prelomivši utakmicu. U 5 utakmica ove sezone ta je postava dobila svega 20
minuta i čini se da je vrijeme da postane standard u igri Warriorsa a ne samo
tajno oružje kada zagusti. Ali što će onda ostatak lige kada su Warriorsi
dominantni i bez nje kao prevladavajuće postave?
Clippersi kao Clippersi, još uvijek
nisu naučili završiti utakmicu, ali pokazali su solidnu igru, i uz neke
modifikacije, posebno obrambene, mogu biti konkurentni Warriorsima i u
playoffu.
Primjedbe
Objavi komentar