Preskoči na glavni sadržaj

NBA NOTES (21.2)

Pošto se posla nema, a vremena i utakmica ima i previše onda neka idu 2-3 puta tjedno na blog bilješke zapisane tijekom utakmice. 

Nedjelja 21.2.

Oklahoma-Cleveland

Poprilično neinspirativna utakmica za pisanje bilješki ali Lue je skinuo i drugu veliku ekipu u svom mandatu, a Cavsi su protiv Thundera potvrdili dobru formu. Sada su već u nizu od 5 pobjeda iako suparnici s izuzetkom Oklahome po defaultu nisu bili konkurentni.

Prva četvrtina je obilježena Oklahominom idejom da se nametnu u reketu. Westbrook i Durant su standardno napadali ulazima, a Russ je dobio priliku da se okuša i u postu protiv Irvinga što se već u prve dvije takve akcije pokazalo kao švedski stol za Westbrooka pa je prelijepi zadatak da se hrva s playom Oklahome dobio J.R. Smith. Oklahoma je našla načina da razigra i Adamsa i opet je Westbrook u glavnoj ulozi i 1-5 pick and rollu s brkatim Novozelanđaninom koji izgleda kao da je izašao s Woodstocka. Cavaliersi kao da nisu bili spremni kako braniti ove situacije. Westbrooka su ponekad udvajali što je ovaj koristio za namještanje zicera a Thompson je u picku plivao ne toliko zbog lošeg čitanja koliko zato jer mu nitko nije pokrivao leđa, a taj netko je najčešće bio LeBron.

Na drugoj strani za promjenu LeBron na početku u reduciranoj ulozi a u glavnoj Irving (manje uspješno) i Love (puno bolje). Velika pomoć došla je i od Smitha koji živi za ove velike utakmice i ulazi u posebnu red hot zonu što se šuta tiče. Oklahoma preuzima na početku puno toga u obrani, posebno kada James i Love vrte pick. Prvi veći problemi za domaćine pojavljuju se kada Kanter stupa na teren umjesto Ibake i igra zadnjeg čovjeka obrane. Love je još na parketu pa je Donovan zamislio kako će Adams bolje pratiti Kevina u pick igri a Kanteru je prepustio Mozgova ili Thompsona. Naravno da to Cavsi koriste na ulazima i kretanju bez lopte. Dvije izvrsne akcije LeBron-Dellavedova gdje James bježi Durantu ali i Kanter kasni u reakciji.

Početkom druge je jasno da se Irving zbog želučanih problema neće vraćati na parket pa Dellavedova dobiva više minuta i to funkcionira jako dobro. Oba trenera su izgleda avanturisti pa šalju zabavne petorke na parket tipa Payne/Morrow/Foye/Collison/Kanter. Ona Cavsa Delly/J.R./Jefferson/Tristan/Mozgov je ipak nešto bolja jer su Tristan i Timofey zatvorili reket a Smith i Jefferson pogađaju otvorene šuteve. Dellavedova mora na hlađenje a Lue nema ni Mo Williamsa pa James i službeno postaje playmaker i preuzima puno veću odgovornost u napadu nego što je to io slučaj u prvoj četvrtini. Love je u igri a Lue ne pomišlja na povlačenje Mozgova iz igre koji je donio čvrstinu u reketu ali i zabija svoje zicere u napadu. Inače ovo je četvrtina u kojoj smo mogli gledati festival alley-oopova koji su često bili produkt genijalno odrađenih akcija, ali i još češće potpuno pogrešnih obrambenih reakcija i slabe komunikacije.

Kada tvoja klupa nadigra protivničku i kada su starteri razigrani jasno je da si na dobrom putu. Cavsi poluvrijeme završavaju s +10. Durant i Westbrook uz pomoć Adamsa i Ibake odradili su dobar posao u napadu da pariraju gostima, ali jezičac na vagi bila je upravo klupa gostiju na kojoj su svi igrači bili +/- pozitivni, a rezerve Thundera sve +/- negativne. Primjera radi Mozgov je zabio 10, Jefferson 6 a Delly je imao 5 asista. Bench Oklahome zabio je samo 5 poena ukupno i još jednom potvrdio da Oklahoma nema širinu. Foye nije nikakvo rješenje premda Donovan kaže da se naučio na njihov sistem (sistem!?).

U trećoj je utakmica riješena kada su Cavaliersi malo modificirali obranu Westbrooka u postu koristeći zonu i slanje pomoći, a 1-5 pick Westbrook-Adams je također zatvoren boljom rotacijom u pozadini. Oklahoma je pokušala razigrati Waitersa kao dodatnu opciju (ili je on pokušao sam sebe razigrati) ali to je završilo tragično. Dion trenutno izgleda kao jedan od gorih igrača u ligi. A nekoć je s Irvingom tvorio „najbolji backourt lige“.

Nije se proslavio ni Donovan. Momčad mu se ne može ni obraniti ni napasti a njegova jedina reakcija bila je standardna rotacija kada otkuca sat: Kanter umjesto Ibake. Ni traga nekakvom small-ballu, pokušaju da se možda s dva playa stavi pritisak na obranu Cavsa ili nečem sličnom. Ne može svatko biti Brad Stevens (ni Hoiberg ni Donovan ne briljiraju).



Orlando-Indiana

Hajde da vidimo koliko će Skilesu trebati da opet razdvoji Paytona i Oladipa. S tim da bi ovaj put čupavi play mogao biti taj koji će završiti na klupi jer Oladipo igra dobro u zadnje vrijeme. Ali i brojke su na njegovoj strani. Recimo da ni jedan smjer igre ne pati s njim na parketu, dok je napad za 4 poena na 100 posjeda lošiji s Paytonom na parketu koji ni u jednom segmentu igre nije napredovao u odnosu na lani (postotak trice je bolji, ali kakav bi mu trebao biti kada šutira jednu po utakmici?).

Ali čekaj, zašto bi ih Skiles i razdvajao kada su se odricanjem Harrisa i Fryea prebacili u tank mode i valjda eksperimentiranju s postavama? Ili nisu. Ne zna se još ništa u Magicu ali kako je Skiles do sada prevrnuo svaki kamen u potrazi za idealnim rotacijama nije nemoguće da opet nešto krene kemijati.

Sve ovo je poslužio kao uvod da kažem kako pogled na brojke govori tisuću riječi. Payton i Oladipo proveli su 825 minuta zajedno na terenu u ovoj sezoni. Da nisu komplementarni i zašto ne treba opet napominjati, možda za promjenu ovaj put treba reći da tijekom 825 minuta Orlandove postave s ovim duetom postiže samo 98 poena na 100 posjeda. Od toga je gori samo napad Sixersa ove sezone. Obrana je taman prosječna. Ovaj tandem čini 10. najkorišteniji Skilesov tandem i najgori je po ofanzivnom rejtingu. Zapravo dijeli mjesto s Fournierom-Paytonom, a za mrvu bolji su Oladipo-Fournier i Payton-Harris. Zanimljivo, od 4 najgora tandema čak 3 uključuju Paytona.

U utakmici protiv Indiane i bez vođenja posebne statistike bilo je vidljivo da ovaj backcourt ne funkcionira zajedno ili da Oladipo puno bolje ide uz Jenningsa kao i Vučević. Od postava koje su protiv Pacersa bile Net pozitivne ili na nuli 3 su uključivale kombo Jennings-Oladipo, a dvije Payton-Oladipo. Nije neka pobjeda i prilog u tezi da lutrijski talenti Magica ne mogu zajedno, ali možda pomogne ako kažem da su postave s Oladipom i Paytonom bile net negativne (-5,8), one s Jenningsom i Oladipom u plusu (3,7). Dobro, jedna lasta ne čini proljeće, vidjet ćemo što će se događati u nastavku sezone.


Sama utakmica je u početku bila pravi rat u reketu gdje su Pacersi trebali dominirati s Turnerom i Mahinmijem u petorci, ali to je izostalo jer su u gosti u prvom poluvremenu izgubili valjda 20 lopti. Plus su vjerojatno imali na umu da ih sutra čeka back to back okršaj s Heatom pa utakmicu treba odraditi sa što manjom potrošnjom. Ellis i George nisu se vidjeli na startu utakmice što zbog prije navedenog razloga što zbog postave s dva klasična centra koja kradu prostor za napadanje s loptom.

Novost u igri Orlanda je Gordonova uloga point forwarda, nešto čemu od dodavanja cijepljeni Harris nije bio dorastao. Obje ekipe su se gušile u zatrpanom reketu a Orlando je gle čuda proigrao kada su u ekipu bacili tri šutera Jenningsa, Hezonju i Ilyasovu. Ova trojka s Oladipom i Vučevićem su na +7, onog trenutka kada je Oladipo preuzeo Milesa u obrani umjesto Hezonje i kada je Vučević došao do prostora uz Ilyasovu i Jenningsa koji mu je namjestio par zicera. Tako su rezerve Magica dobile bitku protiv rezervne postave gostiju. Vogel reagira i ubacuje Ellisa, a Skiles se opet zakopava i na 32:26 vraća Oladipa i Paytona. Kada su obje ekipe vratile startere rezultat je opet izjednačen 43:43.

Gnjavaža se nastavila sve do zadnje četvrtine kada su inspiracija i šut iznevjerili Fourniera, do tada najboljeg igrača Orlanda koji je u ovoj utakmici i nadigrao Georgea (kojeg je bolio kurac za obranu). Skiles ne može pronaći raspoloženog igrača jer Vučevića drže Mahinmi (izvrstan u pick and rollu kao finišer) i Turner. Na kraju je Ellis u svom stilu pogodio šuteve iz driblinga, a Turner je stavio točku na „i“ nakon lijepih akcija nacrtanih za njega. Prvo Oklahoma, sad Orlando. Dečko očito ima closerski gen.

Portland-Utah

Dvoboj u Oregonu bila je utakmica koja se morala pogledati pod „mus“. Dva jako dobra trenera, dva različita sistema igre i dvije mlade momčadi koje su predodređene da dominiraju idućih godina ligom. Stanje na tablici dalo je dodatnu draž susretu jer i jedni i drugi imaju na nišanu playoff pa je ovo jedna od tekmi koje ne mogu „birati“.

Jazz je trenutno 14. po defanzivnom rejtingu, a 10. po napadačkom. Što je paradoks za ekipu koja ima obrambeni mentalitet. Paradoks se ukida kada znamo da je Favors propustio 17 utakmica, Gobert 18. Kada su zdravi onda su najbolji obrambeni tandem u ligi uz Boguta i Greena. Snyderove rotacije igrača tijekom cijele utakmice pokazivale su kako neće dopustiti bilo kakve obrambene propuste, pa je Goberta nekoliko puta kažnjavao hlađenjem na klupi zbog loših reakcija na tom dijelu parketa. Inače jedna od lošijih Gobertovih defanzivnih predstava što sam ja gledao, čini se da još nije 100% u ritmu.

Portland je nešto bolje otvorio utakmicu. Hood je izgubio McColluma iz vida dok je ovaj bježao kroz screenove, a onda je i Vonleh pogodio tricu iz dobrog centralnog splita i akcije screen to screener. Jazz bez ideje u napadu pa Snyder odmah rotira (njegove zamjene igrača i razumijevanje matchupova su apsolutno genijalni) što donosi rezultate. Bezopasnog Neta je zamijenio Shelvin Mack, koji je barem u ovoj utakmici opravdao nadimak Mack Attack, a Goberta kojeg je Plumlee ignorirao mijenja Bookerom. E sad Jazz na parketu ima tri kreatora na vanjskim pozicijama što je uvijek fantastična opcija kad su na suprotnoj strani Dame i C.J., a pored Favorsa je Booker kojeg nije moguće ignorirati kao Goberta jer ipak zna igrati s loptom u rukama, može pogoditi šut ili se spustiti u post pa čak je i agresivniji kao skakač. Mackov ulazak pokazuje se kao pun pogodak jer odlično kontrolira ritam i surađuje s visokim igračima, ali i sam sebi kreira poene. Igra Jazz i kroz visoke na laktovima kao handoff opcije što odlično koriste Hayward i Hood. Inače, akcije Ute su uvijek na istu varijaciju a cilj je ostvariti dominaciju u reketu. Visoki u horns u formaciji, pick, handoff, short roll jednog visokog a drugi se visoki pomjera u širinu na šut s kraće distance, praktički slobodnih bacanja. U početku su to Blazersi dobro branili zbog Goberta pa je Plumlee mogao pomagati gdje je htio – na ulazu Hooda i Hayward ili Vonlehu s Favorsom. Portland dobro vrti svoj klasični pick and roll napad. Lillard i McCollum su kreatori, Plumlee ključni roller koji ne samo da finišira na obruču nego odlično traži šutere u korneru iz tih situacija.

Obrana Jazza je ipak profunkcionirala. Rotacije su urodile plodom ali i Blazersi su upali u zamku svoje klasične rotacije gdje McCollum izlazi iz igre u sedmoj minuti a ulazi Crabbe. Crabbe je odličan off ball igrač ali nije pick and roll kreator što je bitno u Stottsovim shemama. Snyder na parket baca svog obrambenog specijalca Chrisa Johnsona koji fasciniri obrambenom i napadačkom energijom, a do kraja četvrtine Uta premoćno dobiva i bitku u reketu jer Leonard i Davis ne kontroliraju Favorsa i Bookera.

Stotts pokušava s dobitnom kombinacijom u zadnje vrijeme i na parketu je Johnsonov pandan iz Blazersa – Moe Harkless. Sada su on i Davis na 4 i 5. Nisu zatvorili reket jer Harkless ne rješava te probleme ali čovjek od prve minute radi dar mar obrani Jazza kao šuter, cuter, tranzicijska opasnost i posebno energičan skakač. Utakmicu je završio sa 6 skokova u napadu i praktički je nevjerojatno kako je Utah, koja stalno igra s dva klasična centra uspjela izgubiti ovu bitku. Naravno da onda gubiš i utakmicu. Portland je na kraju imao suluda 23 ofanzivna skoka (25 obrambenih). Ako ne možeš kontrolirati skok i reket a po stilu igre si upravo takva ekipa izvjesno je da ti se ne piše dobro.

Na Harklessa koji je radio paniku Snyder opet ima odgovor, u igri je Lyles, nešto pokretljiviji, moderniji power forward, a Quin se trudi i da napad funkcionira i uvijek su 2 kreatora na parketu. Tu rotira Burke-Mack i Hayward-Hood kombinacije. Portland pokušava pumpati ritam i prolaze im dobre roll akcije s Davisom gdje je Gobert nekoliko puta ispao iz formacije pa ga Snyder odmah šalje na klupu i ubacuje Favorsa. Gobert je u kratkom vremenskom razdoblju imao tri loše reakcije: čitanje picka gdje je pustio McCollumu ulaz, loše je odradio preuzimanje McColluma koji ga je izvrtio na malom prostoru i položio na drugi obruč, i treće, Vonleh mu uzima napadački skok nakon promašenog slobodnog bacanja Portlanda. Napad Ute svejedno doro funkcionira jer Mack stiže razigrati i sebe i ekipu i to preko leđa Damiana Lillarda. Tko bi rekao. Stotts se malo gubi u rotacijama jer nikako da spoji Lillarda i McColluma u istoj petorci a Portland jedino tako funkcionira na pravi način.

U trećem kvoteru Jazz se sada nameće kroz picka and roll akciju i u trenu su opet na +13. A onda spektakl. Lillard trpa 4 trice, od čega su 3 bile curryjevske – preko ruke. Snyder nema druge nego pozvati timeout i opet posegnuti za duetom Mack-Booker. Mackov +/- na kraju bio je +15, Netov -14. Stotts se nema namjeru vraćati uigranoj rotaciji Leonard-Davis pod košem nego se opet pouzdaje u Harklessovu rolu koji nastavlja biti agresivan i lovi skokove, trpa zicere ili izlazi na penale i potvrđuje se kao apsolutni X faktor utakmice. Dečko je prvoklasna atleta koja evo pokazuje da može biti koristan na obje krilne pozicije. Gledao sam nekoliko utakmica gdje je pokazao odličnu obranu na perimetru (visina/dužina/atleticizam – ima sve), a ako doda tricu u nekim normalnim okvirima Portland (ili tko god ga potpiše, RFA je) će dobiti još jednog Aminua.


U četvrtoj se ništa spektakularno nije dogodilo. Tijesna završnica je odlučena dvobojem Hood-Hayward vs Lillard-McCollum, a drugi dvojac je ipak malo spretniji kada su revolveraški obračuni u pitanju. Jazz je veći dio utakmice bio bolji i u prednosti, ali Blazersi su ih pokopali skokom u napadu i zalaganjem, rudarenjem u napadu zbog kojeg su šutnuli čak 38 slobodnih bacanja.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

DRAFT 2018: POBJEDNICI I GUBITNICI (HOOPSTER)

Ne volim NBA draft i procjenjivanje prospecata. Puno ih je, imaju čudna imena za koja mislim da mi nikada neće ući u uho, da nikada neću naučiti napisati nešto tipa – Shai Gilgeous-Alexander, ili zapamtiti je li Marvin Bagley treći, a Walker četvrti Johnnie ili Lonnie. Još k tome da ih procjenjujem kakvi će biti igrači i razbijam glavu svim silnim faktorima koji će utjecati na razvoj njihove karijere: od mehanike šuta, preko raspona ruku, pa sve do spoznaje pripada li Donte DiVicenzo talijanskom krim miljeu ili mu je samo prezime takvo. Đavolja je to rabota, prijatelji.


WARRIORS - SPURS

Utakmica počinje u nešto življem tempu što svakako ide više na ruku domaćinima što jako brzo dolazi do izražaja jer Spursi, potpuno nekarakteristično za njih gube lopte kao na traci. U prvoj četvrtini posijali su čak 8 lopti što je previše samo po sebi, previše na kvadrat kada igraš protiv tranzicijske nemani iz Oaklanda, previše kada na 8 turnovera vežeš samo 6 asista. Warriorsi su u prvoj imali 5 izgubljenih ali i 11 asistencija. Još jedna brojka, u prvih 6 minuta, Golden State je zbog izgubljenih lopti San Antonia zabio 12 laganih poena iz kontre i polukontre. Tako se ne može na noge prvaku.
Najznačajnija stvar za Warriorse u napadu je ta što je Green u potpunosti preuzeo playmakerske dužnosti i to s visokog posta a Curry igra bez lopte i kreće se kroz blokove nastojeći iskoristiti Parkerove obrambene mane, dobre blokove i Greenov pregled terena da ga nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu. I to funkcionira odlično. Nije razigran samo Curry kao strijelac već i Thompson koji je sve mi…