Preskoči na glavni sadržaj

OQT (TORINO) - GRČKA, ITALIJA, HRVATSKA

Od podcasta nažalost ništa. Sudbina kleta je umiješala svoje prste i nizom nes(p)retnih događaja poslala jasnu poruku: "Neš snimat!". Zato je najava turnira u Torinu kompletirana.

GRČKA

Novi turnir, isto pravilo – tamo gdje su Grci uvijek je tvrdo.

Ekipa im se dosta promijenila u odnosu na Eurobasket u Francuskoj. Prvenstveno su ostali bez veterana i nositelja. Nema više Spanoulisa, Kaimakogloua i Zisisa od veterana. Nema ni Papanikolaoua, zbog ozljeda su out Printezis i Sloukas. Dosta veliki udarci. Okosnicu ekipe čini ostatak družine iz Francuske: Antetokounmpo (u nastavku Giannis), Koufos, Perperoglou, Calathes, Mantzaris, Bourousis. Što znači da i dalje imaju materijala za borbu, a umjesto umirovljenih senatora i ozlijeđenih uskočili su mahom članovi nove generacije grčke košarke: Agravanis, Papapetrou, Thanasis Antetokounmpo, Bogris, Athinaiou i Charalampopoulos. Zanimljivo, Katsikaris se nakon što su odigrali sve pripremne utakmice odrekao tamnoputog Amerikanca, čija majka vuče grčke korijene, Tylera Dorseyja combo beka s Oregona, i Vasilisa Kavvadasa, čovjeka kojeg je lakše zaobići nego preskočiti, centra koji stilom igre podsjeća na bivšeg asa grčke košarke Sofoklisa Schortsanitisa.

Grci su odigrali 3 pripremne utakmice, dvije s Turskom i obe dobili i zadnju sa Srbijom u Beogradu koju su izgubili, a koju sam imao čast pogledati u snimci.

Jedno je sigurno u vezi ove momčadi: utakmice će dobivati obranom. To je nastavak grčke tradicije i identitet koji je pod Katsikarisom uspostavljen na zadnjem turniru u Francuskoj. Glavnu osovinu činit će trojac Calathes-Giannis-Koufos. Idealna kombinacija. Calathes izgleda kao zakržljali gamer koji po cijeli dan sjedi u mračnoj prostoriji i „pegla“ WoW, muči ga zbog toga nedostatak pigmenta i od prevelikog zračenja gubi kosu, ali čovjek definitivno može odigrati jako kvalitetnu obranu na jedinici protiv bilo kojeg beka, ali i protiv većine europskih dvojki. Giannis je as Bucksa kojeg će Grci uglavnom koristiti na trojci i kao primarnog defendera na većini najboljih protivničkih perimetar scorera. Njegova visina i dužina ne samo da će stvarati probleme protivničkim strijelcima u 1 na 1 situacijama nego će Giannis služiti i kao korektor iz pozadine kada na rotaciji bude trebalo zatvoriti reket. Konačno, tu je Koufos za kojeg me iznenadilo da je na ovakvom turniru, ali to mi je i znak da Grci misle ozbiljno. Kostas, inače američki Grk iz Ohioa nije pretjerano „domoljuban“ i ako nije baš nužno radije će ljetovati na Bahamima nego se zbog zastave trošiti u dvoranama. Dokazani obrambeni majstor iz NBA lige. Odličan u postu, odličan u obrani picka i skoku te zaštitnik reketa. Top obrambeni centar i za NBA prilike.

Definitivno je jasno kako je ovoj ekipi obrana forte i kako su upravo Grci uvjerljivo najbolja obrambena ekipa na turniru. Meksiko, Iran i Tunis po defaultu to ne mogu biti, a Hrvatska niti ima silu na perimetru, niti u reketu za takvo nešto. Naš najbolji šljaker je Šarić koji je limitiran atleticizmom i rasponom ruku, na perimetru najbolje što imamo je Bogdanović, jedan od lošijih NBA startnih defendera na poziciji. O čemu pričamo? Isto vrijedi i za Talijane koji su satkani od finog materijala i igrači su im uglavnom španeri koji „znaju košarke“ ali nemoj da moraju zasukati rukave i odraditi prljavog posla. Belinelli, Gallo, Datome, Bargnani… Dobro, imaju rudare u Cusinu, Melliju, Hackettu pa čak i Gentileu ali oni će svi osim Gentilea igrati sporedne role u odnosu na prije nabrojane.

E sad, iako je obrana zagarantirano najbolja na turniru (u Francuskoj su samo domaćini primali manje poena od Grka) i to je jako dobar temelj za odigrati turnir, kada se u jedan aspekt svoje igre možeš pouzdati, napad neće biti tako idealan s ovom trojkom lidera: Calathes-Giannis-Koufos. Sva trojica su na neki način limitrani.

Calathes nije pretjerano dobar šuter iako otvorene trice pogađa bez problema i sjajno vrti pick, ali dribler ili slasher nije niti će sebi kreirati situacije za koš.

Giannisa sam pomno promatrao protiv Srbije i on je čini mi se novi Batum. Igrač kojemu puno više leži tempo i stil NBA lige nego europska košarka. Daj mu otvoreni teren i dobar tempo i čovjek je nezaustavljiv, ali sabij ga u ekipu s lošijim floor spacingom i natjeraj ga da šutira i u problemu je. Vidjelo se dosta frustracije na njemu protiv Srbije kada bi skupio skok u napadu i povukao tranziciju a onda bi ga se odmah fauliralo na centru. Tih „europskih“ faula nema previše u NBA ligi, ako i da, mahom ih naprave Europljani i Giannisu na kraćem i užem terenu definitivno neće biti lako igrati, mada kraći teren znači i da će lakše obavljati svoje zadatke u obrani posebno kao helper. I dalje je vrhunski all-round majstor koji protiv ostatka svijeta na turniru može dominirati samo na račun visine, raspona ruku i atleticizma ali je i dalje korisniji kao švicarski nožić a ne isključivo strijelac.

Koufos je solidan pick napadač i smetlar. Sigurno ćemo gledati dosta pick igre njega i Calathesa a s Giannisom će činiti vrlo neugodnu skok kombinaciju. Jedan te napad iz reketa, drugi ti skuplja skokove iz dotrčavanja s perimetra jer je bolji atleta od ikoga na parketu. Koufos će svakako donositi obrambenu prevagu, ali ako napad stane Katsikarisu će sigurno on biti prvi na listi za hlađenje jer na klupi čeka Bourousis koji je upravo u Europi odigrao sezonu života, u istoj ovoj roli šestog igrača. Stavljanje defanzivno klimavog igrača na klupu da bi iskoristio njegove sposobnosti trpanja kroz post ali i maskirao obrambene minuse novi je trend i u NBA ligi (Jefferson, Monroe, Kanter…). Da sam GM neke NBA momčadi ne bih puno dvojio koga potpisati kao backup centra. Ioannis je klasa, iako zna pretjerati i zaglumiti Anthonyja Davisa i kratkog je fitilja ali on ti s klupe donosi sigurnih 10-ak poena što nije mala stvar u situaciji kada si ostao bez Zisisa, Papanikolaoua i prvenstveno Spanoulisa koji su bili nositelji u napadu. Bourousis je odličan u postu, odličan na laktu kao dodavač, pogađa i trice. Ni Hrvatska ni Italija ne briljiraju s rješenjima na petici. I Koufos i Bourousis bi bili starteri kod obje momčadi, tako da ovdje Grci imaju veliku prednost u odnosu na glavne konkurente.












Startnu petorku zaokružuju Perperoglou koji će s Giannisom dijeliti obrambene dužnosti na perimetru, solidan šuter iako često i vrlo nekonzistentan. Peti igrač je Dimitrios Agravanis, stretch četvorka iz Olympiacosa, samo 21 godina, a prava na njega polažu Hawksi. Koncepcijski bitan igrač jer ako njegove i Perperoglouove trice budu upadale Giannis će imati dosta prostora za napadati reket, kao i Bourousis, kao i pick and roll kombinacija Nick-Kostas. Ono što odmah treba upasti u oko je visina svakog grčkog igrača od 1 do 5: 198-203-211-208-213. Iznadprosječna visina na svakoj poziciji i još jedan dokaz da će Grci na turniru igrati vrhunsku obranu.

Užu rotaciju od 8 igrača koji će iznijeti teret protiv Hrvatske i Italije popunjavaju iskusni play iz Olympiacosa Mantzaris, solidan defender i spot-up šuter, do nedavno čak dovođen i u kontekst odlaska u NBA, i to Grizzliese kao nasljednik Calathesa. Tu je još jedan visoki igrač koji zna igrati u tandemu s Giannisom na perimetru Ioannis Papapetrou, naravno, i on je iz Olyja, ali školovan na Teksas Longhornsima, još jedan zanimljiv spot-up šuter.

Očito je da Grci imaju zanimljivih šuterskih rješenja, iako ne baš pretjerano uvjerljivih, tu ih Talijani, pa čak i Hrvatska prestižu, ali kronično im nedostaje driblera. Igrača koji bi lomili suparnike i tjerali obrane na rotacije. Grci kao Grci neće forsirati tempo zbog toga iako bi Giannisu sjajno odgovaralo. Kao i protiv Srbije što sam gledao uglavnom će se vući kroz post ako Giannis ima missmatch ili je Bourousis na parketu, u ostalim situacijama ovisiti će o Calathesovoj inspiraciji na picku, i Antetokounmpovoj individualnoj kvaliteti. U pojedinim situacijama nije isključeno da će Katsikaris i ubrzati malo tempo da bi napad prodisao. Tada očekujte Giannisa na četvorci (uglavnom će biti trojka), Bourousisa na petici, dva beka Calathes-Mantzaris i peti je vjerojatno Papapetrou ili Perperouglou.


Dobra je ovo ekipa, fizički izuzetno moćna što Hrvatskoj i italiji definitivno ne paše. Napadački nisu top, imaju limite ali to su puno manji problemi nego što će ih imati talijanska i hrvatska obrana. Nimalo me neće iznenaditi ako uzmu turnir. Znamo kako to rade Grci u klupskim natjecanjima na jednu utakmicu. Ono što me ipak čini opreznim su ovi silni izostanci. Još jedan bek i dobar šuter tipa Zisis ili Sloukas bi im dobro došli. Spanoulisovo iskustvo, premda više nije „onaj“ Spanoulis, vrijedilo bi u završnicama utakmica pa makar do tada imao šut 2/13. Njemu bi uvijek dao zadnju loptu. Printezis je duša ove momčadi, vrlo kvalitetan obrambeni igrač, visoki košarkaški IQ, stretch četvorka, dobar skakač. Agravanis, Papapetrou i ostatak ekipe su dobar zalog za budućnost ali nisu klase kao ovi kojih nema u Torinu. Ali opet kažem, Grci kao Grci, ako pogode kemiju i ne raspadnu se unutar sebe mogu do kraja. Kvartet Calathes-Giannis-Koufos-Bourousis tu je negdje s talijanskim španerima i bolje od svega što Hrvatska nudi. Da se igra u Nizozemskoj npr. a ne Italiji bez problema bi ih postavio kao favorite turnira.


ITALIJA

Redenici i šaržeri su napunjeni, cijevi očišćene, Messina na raspolaganju ima najbolja oružja. "Napad je najbolja obrana" mantra je koja vrijedi i dalje.

Nakon Eurobasketa u Francuskoj gdje ih je vodio Pianigiani Talijani opet na raspolaganju imaju najjaču ekipu. Krcati su NBA igračima i europskim vedetama, na svakoj poziciji imaju po 2-3 dobra rješenja a s klupe ih vodi jedan od najboljih europskih trenera ikad Ettore Messina.

Pogled na roster i podjela po pozicijama izgleda ovako:

Bekovi: Poeta, Hackett, Belinelli, Aradori
Krila: Gentile, Datome, Gallinari, Tonut
Centri: Cusin, Bargnani, Melli, Cervi

Ako će Grci protivnike lomiti obranom e onda će Talijani, dijametralno suprotno od svoje nogometne reprezentacije, suparnike bacati u očaj šuterskim dionicama i kvalitetnom napadačkom izvedbom. Kao i kod Grka, to je nastavak priče s Eurobasketa lani gdje su u prosjeku ubacivali suludih 86 poena po utakmici. 87 Turskoj, 105 Španjolskoj, 89 Njemačkoj, 82 Srbiji, 82 Izraelu, 85 Litvi i Češkoj. Spektakularne brojke i napadački učinak ali uzeo je njihov revolveraški stil košarke i gunnerski, haklerski mentalitet najboljih igrača danak. Talijani se nisu mogli sastati s obranom, završili su kao 22. ekipa po primljenim koševima po utakmici. Pianigiani je dobio otkaz a nema boljeg trenera za disciplinirati hrpu zvjezdica i natjerati ih da proliju znoja u obrani od Messine. Talijani se nadaju da bi njegov autoritet i iskustvo s velikih natjecanja gdje se naosvajao trofeja trebali biti presudni za odlazak u Rio.

Ono što je zanimljivo s tim izborom je stil košarke koji preferira Messina. On je poznat kao trener koji voli igrati kontroliranu košarku, diktirati spori tempo, paziti na izgubljene lopte i možda najvažnije napadati kroz post. Sve njegove ekipe koje je do sad trenirao imale su dobre low post opcije. Sam kaže da njegova ekipa tijekom 48 minuta mora minimalno uzeti 20 šuteva iz posta. Otkad je upravo Messina asistent Gregga Popovicha u Spursima ekipa iz San Antonija je promijenila malo svoj motion napad, usporila igru i zaigrala puno više kroz post, niski ili visoki, a postave su im postale poprilično konzervativne – s dva prava centra. Struktura talijanskog rostera zato mi budi strašnu znatiželju kako će Talijani pod Messinom igrati svoj napad, jer tu nema pravih post opcija, izuzev možda Bargnanija (što i nije neka opcija) i Gallinarija kada ima missmatch. Dobro ajde, čak se i Gentile zna spustiti niže kada igra dvojku i čuva ga slabiji igrač, a nešto slično vrijedi i za Datomea. Par opcija ipak imaju, ali to su ipak igrači šuteri, sva četvorica više okrenuti zabijanju s perimetra ili barem distance. Od centara Cusin je samo rudar pod košem, jedan od rijetkih na rosteru koji obavlja prljavi posao, Melli je stretch opcija ne post igrač, a Cervijeve kvalitete nisu mi poznate. Zakazao sam s praćenjem Pallacanestra ove sezone.

Uglavnom, sve i da Messina prebaci dobar dio napada kroz post ova Italija će svoje akcije rješavati dobrim dijelom šutevima preko ruke, haklerskim potezima i kanonadom trica. To je jednostavno zapisano u DNA ove momčadi. Nevjerojatan je broj igrača koji ovdje sebi mogu iskreirati šut, napasti iz picka s loptom i pogoditi tricu. Pick and roll akcija i uvijek minimalno 4 šutera na terenu zato bi trebali ostati osnova. Talijani pick mogu vrtjeti kako god žele: Belinelli-Bargnani, Hackett-Gallinari, Gallinari-Datome, Belinelli-Gallinari, Gentile-Melli… Dakle 1-4, 1-5, 2-4, 3-4 i uvijek su okruženi šuterima što picku daje dodatnu ubojitost jer se otvara gomila prostora i za ball hadnlera i za screenera. Pick and popa bi trebali gledati više nego rolla, Bargnani je šuter, isto kao i Datome i Gallinari. Ali cilj će biti tražiti missmatcheve jer Talijani imaju nekolicinu igrača koji nemaju definirane pozicije: Gentile, Gallinari, Datome. Sva trojica mogu napasti 1 na 1, i ako ih staviš u pick igru možeš tražiti situacije gdje Datomea ili Gallinarija preuzimaju centar ili bek. Imao sam priliku nedavno čitati intervju s Messinom koji objašnjava svoje napadačke postulate a dvije stvari su mi upale u oko: a) napadati protivničkog centra koliko god je moguće, uvaliti ga u probleme s osobnima, jer centar je ključ obrane za Messinu; b) najboljeg protivničkog strijelca natjerati da radi u obrani kako bi trošio energiju potrebnu da nosi napad. Definitivno možemo očekivati protiv Grčke i Hrvatske puno pick akcije usmjerene protiv centara i recimo Bogdanovića, Šarića, Antetokounmpoa.











Primarni kreatori ili mozgovi talijanske igre biti će svakako Belinelli i Hackett. Beli je ideolog ove ekipe često i primarni play koji pokreće akciju i razigrava ekipu ali na startu utakmice sigurno ćemo ga gledati u tandemu s Hackettom koji bi ga trebao staviti u rolu spot-up strijelca koja mu leži. Gentile bi trebao startati pored njih na trojci, jedan od meni dražih europskih igrača. Fizički izuzetno moćan igrač, dobra atleta, dobar šuter, ekstra jak na ulazu i završavanju na obruču. Uz Hacketta najbolje što talijanska obrana nudi na perimetru. Četvorka bi po nekoj hijerarhiji trebao biti Gallinari, ujedno i sekundarni kreator i još jedan igrač koji može sebi kreirati šut ali i koji ne igra obranu, usprkos pristojnoj visini cijepljen je od obavljanja rudarskog posla a kako nije bogomdana atleta i ozljede su ga dodatno usporile svaki izlazak prema perimetru ja avantura. Ne znam s kim Messina planira startati na petici, Cusinom ili Bargnanijem, možda ipak Cusinom koji je komplementarniji s Galloom.

Na klupi Talijanima ostaje još rješenja: Aradori je nezgodni bek niskog težišta, ali dobar handler i šuter, Datome je jedan od najboljih europskih strijelaca koji ima iste probleme ako Gallinari i zato će njih dvojica dijeliti minute na četvorci gdje ih je najlakše sakriti. Tu je Melli iz Brosea koji može odigrati obje centarske pozicije a ima domet u šutu, Bargnani kao ipak glavni potrošač s klupe i konačno Cervi koji ima visinu i trebao bi igrati istu rolu kao Cusin.

Napad će Messina posložiti, na ovaj ili onaj način. Uostalom, nema se tu što puno filozofirati pored ovakvih ekstraklasa, najvažnije je podijeliti uloge i minute kako bi svi bili zadovoljni i dobili svoju kvotu šuteva. Od ovoliko strijelaca i potentnih napadačkih individua nema šanse da Talijani neće po večeri pronaći barem dvojicu koji će ih bez problema nositi. Ali zato će Messina morati razmisliti kako obranu pokrpati. Nisam pogledao niti jednu njihovu pripremnu utakmicu iako sam ih tražio, uspio sam samo sažetke nekih igrača vidjeti i čini se da se Messina odlučio za malo konzervativniju obranu picka, s centrom u zoni umjesto agresivnog izlaska što je ok taktika kada nemaš previše atleta ili ti igrači jednostavno ne znaju/ne mogu igrati na puno obrambenih rotacija i trke unutra-van pa opet nazad. Slično kao i kod napadačkih dužnosti i kod obrambenih će Messina morati raspodijeliti minute i u utakmicama protiv ova dva ozbiljna suparnika obratiti pažnju na postave koje koristi. Talijani imaju previše španera i tehničara, premalo rudara. Zato bi minute za Cusina, Mellija, Cervija i Gentilea trebale biti važne kako bi se postigao dobar balans između obrane i napada, posebno u utakmicama koje uđu u egal, ako uđu. Što želim reći, ako na parketu imaš Belinellija i Galla, ne treba ti i Bargnani. Ali ne dvojim uopće da će Messina znati kako to posložiti, poznat je kao autoritet kojemu je važnija dobivena utakmica nego ime na dresu i hranjenje ega zvjezdicama.

Nadam se da će se Talijani i Grci susresti na turniru, sukob dva košarkaška stila uvijek je zabavan za gledanje.

HRVATSKA

Nikad tanji.

Opet ću se vratiti na Eurobasket lani gdje smo bili domaćini i usporediti roster onda i sada. Nemamo Rudeža, koji nije bogznakako odigrao turnir što nije samo njegova krivica nego i trenerova. Nema Tomića, koliko god nervirao pojavom i mlitavošću čovjek je i dalje uz Bogdanovića i Šarića uvjerljivo najbolji igrač Hrvatske. Nema Drapera koji je također odigrao slabašan turnir ali bi ga i dalje trpio na 20-ak minuta, radije nego bilo koga tko je sad na raspolaganju Petroviću. Nema Tomasa koji ionako nije igrao i nema Žorića što je dobra vijest.

Nova/stara lica su tu: Stipčević, Babić, Krušlin, Šakić, Arapović, Darko Planinić. Za Šakića sam morao provjeriti koju poziciju igra. Da su svi zdravi i da su se svi odazvali većina ovih lica ne bi bila ovdje, neki od njih su tek peti ili šesti izbor na poziciji u nacionalnoj vrsti. To je odmah minus jer znači da fali talenta. To može biti i plus jer ako ništa drugo siguran sam da će ovi igrači proliti znoja da se dokažu ali u susretima s puno talentiranijim momčadima njihov manjak košarkaškog talenta u odnosu na suparnika doći će do izražaja. To je neminovno. Naravno da je pitanje koliko će tko uopće od njih igrati, Krušlin i Šakić vjerojatno i neće dobiti minute, ili možda i hoće jer je jedan već u Ciboni, a drugi je upravo potpisao za Cibonu. Hmm, zanimljiva situacija i možebitna paralela s nogometnom reprezentacijom. Čudno mi je kako Pilepić nije u ekipi a Krušlin jest. Volio bih znati u čemu je točno Kruškin sin bolji.

Tražiti bilo kakve logičke zakonitosti u hrvatskoj košarci suludo je, pa hajde onda da i ja prekršim nekakve zakonitosti piskaranja i odmah prijeđem na zaključak prije nego sam i razradio temu. Ne vidim načina kako Hrvatska može dobiti ovaj turnir. Talijani imaju domaći parket, najboljeg trenera na turniru, gomilu individualno kvalitetnih igrača i sigurno će dobiti elitnu produkciju iz svog napada. Grci imaju obrambeni identitet, individualno bolje igrače od Hrvatske i tradicionalno nam ne leže. Okej, u jednoj utakmici je sve moguće, jedna ozljeda na strani suparnika može sve drastično promijeniti, ali ako se ne uzdamo u sudbinu i slučaj, treba biti realan i reći da smo tek treća ekipa po kvaliteti u Torinu.

Usporedimo 4 nositelja reprezentacije na svakoj strani:
Belinelli-Gentile-Gallinari-Datome
Calathes-Giannis-Koufos-Bourousis
Simon-Bogdanović-Šarić-Bilan(?)

Malo košarkaškog znanja je dovoljno da se zaključi kako je individualna kvaliteta na strani Grka i Talijana. Opet kažem, stvari se mogu posložiti i drugačije na jednoj utakmici, ne igraju imena na dresu da, ali polazna premisa je svakako da smo tanki u odnosu na konkurenciju. Dajmo sada i potvrdu ovom napisanom.

Krenimo do bekova. Ukić već godinama nije igrač za reprezentaciju. Možda u nekoj limitiranoj backup ulozi ali čovjek i dalje ima previše minuta i previše ovlasti a učinak nikakav. U mlađim danima Roko je bio ok dribler, mogao je nešto završiti na obruču, odigrati vrlo dobru obranu, ali danas ne može  ništa od toga. Sa šutom je nikad gori i na njemu će sve iole pametnije obrane riskirati i ostavljati ga samog na trici da prangija. Opasnost da te Ukić zakopa tricama minimalna je. To je već problem za naš napad, činjenica da u startu imamo igrača manje u njemu premda je odigrao solidnu polusezonu u Italiji za Cantu i Varese (20-ak utakmica ukupno što je premalen uzorak za velike zaključke). Ako mu talijanski zrak godi i ako uspije ne biti minus kad god je na parketu dobro je. Stipčević je drugi u prehrambenom lancu na playu. Klasični revolveraš koji ne može kreirati mapu na Counter-Strikeu. Mislim, čovjek je igrao za Sassari prošle sezone, klasičnoj revolveraškoj run and gun bandi koja igra na 100 posjeda i gdje bez greške za 20-ak minuta možeš napumpati napadačkih brojki, i kao play je uspio skupiti samo 2,1 asistencije prosječno u svim natjecanjima ali i 1,3 izgubljenu. Ako pogodi poneki otvoreni šut za tri na konju smo, od njega ne treba ništa očekivati.

Kao najbolje rješenje na playu onda se jednostavno nameće Kruno Simon. Đuks je prekaljeni hakler koji zna basketa i bolji je s loptom od bilo kojeg drugog našeg igrača. Zna odigrati pick, dobar je šuter, ima i nekakav floater. Idealan šesti igrač, idealan sekundarni play. Uopće me ne čudi da interes za njim pokazuju Efes i Barca dok slažu rostere za novu sezonu. Simona bi kao šestog igrača, da sam trener, volio imati uvijek. Problem sa Simonom je baš u tome što je šesti igrač i najbolji u toj roli. Fizički nikada nije bio na zavidnoj razini da može igrati u visokom tempu startnih 30-ak minuta. Obrambeno neće pomoći, ali njegovo postojanje barem će napad držati podmazanim. Ovo je jedno od pitanja koje me zanima. Koliko će Simon minuta odigrati na playu? Jer potpuno mi je nerazumljivo zašto moramo imati nominalnog playa ako nam napad ionako vrte Bogdanović i Šarić i lopta je kod njih ili kod Hezonje? Dakle, ako je lopta kod njih zar nije logično da onda na kontra strani terena imaš šutera a ne beskorisnog minijaturnog bacača cigli? Peras i Repeša nisu bili skloni igranju bez klasičnog playa, da vidimo je li Aco avangarda ili ćemo opet zdvajati nad sudbinom kako nemamo playa i kako ga nema na vidiku. Što je laž. Izvori bliski Run&Gunu (sources are saying!) kažu da KK Split ima jednog koji se odaziva na Mate Kalajžić, 98. godište, i navodno je Miškov štićenik. Da vidimo i to čudo…

Uglavnom, definitivno lobiram da se Simonu da glavnina minuta na playu jer je bolji u toj roli od pravih playmakera. Problem je što onda moramo krpiti pozicije 2 i 3 bez njega, a s Babićem, ili će Bogdanović morati odigrati gomilu minuta. Računam da su Bogdanović i Hezonja starteri i to je zanimljiv tandem, uz Šarića najtalentiraniji igrači Hrvatske. Bogdanović je hrvatska prva opcija i igrač koji može izmislit poen kako hoće. Šutom preko ruke, igrom u postu, ulazom ili kao spot-up prijetnja. Za njega se ne bojim, on će svoje isporučiti, a na Petroviću je „samo“ da mu olakša. Nacrta nekoliko akcija, uključi ga u handoff ili pick and roll sa Šarićem itd. Zbog ozljeda nije briljirao na zadnjem natjecanju ali sada je spreman i sigurno će biti naš ponajbolji igrač. Od Hezonje ne treba previše očekivati, još uvijek se uči igrati košarku iako je sigurno bolji igrač nego na zadnjem Eurobasketu i valjda će imati više kredita kod trenera. Godina dana u NBA-u, treninzi i utakmice svakako su pomogli. Još uvijek nije kreator, puno bolji je u spot-up i catch and shoot varijantama ali i ako to dobijemo od njega to je sjajno, jer u obrani neće puno pomoći. Njegova šuterska inspiracija i ritam mogli bi biti presudni u borbi s Grcima i Talijanima.












Šarić je na četvorci i on će opet, kao i u Efesu, biti glavni šljaker ove ekipe koji će se maksimalno trošiti u obrani na skoku i zatvaranju perimetra, u napadu će postaviti i po 5 screenova u jednom napadu ako treba, gurat će se u postu i pogađati trice. Šteta da tako finog igrača moramo trošiti za ovakve zadatke umjesto da mu damo veću napadačku rolu i veće ovlasti. U ovakvoj Hrvatskoj, bez Tomića, Šarić bi morao dobiti koju loptu više da potroši, uz standardni repertoar lopti koje će dobiti na laktu odakle bi trebao razigravati. Valjda. Jer za takvo nešto treba imati pokretni napad i trenera koji će mu to omogućiti a koliko sam ja vidio, napad je bio dosta statičan, igralo se dosta kroz post. Nije valjda da je Aco Trica promijenio napadačku ideologiju.

Startna petica bi trebao biti Bilan koji ima fine scorerske brojke i u ABA i u Euroligi ali meni nikako ne ulijeva povjerenje onako cijeli neatletičan, spor, trom. Slabašan skakač s niti 7 skokova po utakmici ove sezone u svim natjecanjima, i čovjek koji nema niti 1, niti pola blokade, nego 0,45 blokadu po utakmici kada se u obzir uzmu sva natjecanja koja je lani igrao. Svaka čast njemu na igri u postu i svim fancy potezima ali zbog njega će nam patiti obrana jer je prespor i eksploatirati će ga protivnici na picku. Koufos će ga ubiti na skoku, Bourousis mu dolazi na megdan s reputacijom najboljeg europskog centra trenutno. A kada mu Messina postavi Mellija ili Bargnanija na peticu kako će izlaziti na perimetar? Još ako ga budemo koristili kao mudri Repeše, Mršići i Perasi na način da visoko izlazi i udvaja igrača s loptom gotovi smo. On nema noge za povratnu trku u reket. Zapravo, što ja pričam? Najebali smo svakako u obrani picka. Bekovi su nam prespori da probijaju blok i hvataju protivničkog beka ako je naš visoki u zoni. Centri su nam prespori da udvajamo pick. Centri su nam prespori i užasne atlete da bi blokirali beka ako ih napadne ulazom nakon picka. Tu pomoći nema. Ili ima? Aco se dosjetio. Za kojeg vraga bi se on mučio oko slaganja obrane, uigravanja rotacija i situacija ako se sve može lagano riješiti tako da preuzimamo SVE. Switch baby, switch! Gledao sam pripremnu utakmicu protiv Kanade u Italiji. Switch je dominantan obrambena strategija bila. Bolje obrane od switcha u teoriji nema. Preuzimaš sve živo i blokiraš suparničke pokušaje da stvaraju viškove ili missmatch. Samo što se dvije stvari zaboravljaju. Da bi blokirao stvaranje missmatcha (a to je u osnovi protivnički viši igrač ili brži protiv tvog nižeg ili sporijeg) trebaš na skoro svakoj poziciji imati visinu, dužinu i atleticizam. To imaju Oklahoma City Thunderi i Golden State Warriorsi. Možda i Milwaukee Bucksi. Hrvatska to nema jer su nam igrači sporiji, teži, kratki i slabe atlete. Uglavnom znaju s loptom ali nedostaje im ta fizičko-atletska komponenta koju imaju npr. Grci. Ne želim zamišljati horor u kojemu protiv Grčke Katsikaris prepoznaje situaciju na terenu i na switch odgovara s Giannisom kao ball handlerom kojeg čuva Hezonja recimo i Bourousisom kao screenerom i rollerom. Bilan ostaje na Giannisu, Hezonja preuzima Ioannisa. Od čega želiš umrijeti? Giannisovog ulaza ili Ioannisovog zakucavanja preko Hezonje. Isto će nam biti i s Talijanima protiv kojih switch ne pali zato jer su jednostavno kvalitetni kreatori i svi znaju igrati s loptom u rukama i napasti 1 na 1. Protiv takve družine switch je ravan samoubojstvu.

Ako se baš zapinje za taj switch onda bi možda mogli ići u smjeru da snizimo petorku i pokušamo biti brži i šuterski opasniji od protivnika. Šarić (Green) na peticu, Hezonja (Barnes) i Bogdanović (Klay) na krila, Luka Babić (Iguodala) u petorku i Simon (Steph) kao jedini koji kaska. Malo se zajebavam s ovim aludiranjem na Dubse, ali bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi ovo izgledalo, posebno protiv Grka. Jer Grke nećeš dobiti njihovom igrom, razbit će nas na snagu. Ako stvari ne krenu kako bi trebale za nas nema druge nego napraviti sve kako bi okrenuo matchup u svoju korist. Ako su oni viši i jači od tebe ti budi brži i bolji šuter od njih a onda tko bude bolji u izvedbi svog plana pobjeđuje. Ovdje bi switch donekle mogao funkcionirati jer su Šarić, Hezonja, Babo i Babić dovoljno snažni, i brzi da odigraju obranu u postu ili na perimetru, a istovremeno je i napad i više nego solidan s ovom petorkom. Istina, fali visine, opet fali atleticizma za dobru obranu i za ovo kvalitetno sprovesti u djelo, ali kada si limitiran talentom sve je dopušteno i opravdano pokušati (sve je bolje od tapkanja u mjestu i nadanja da će Bilan ili Darko Planina nekoga blokirati na pokušaju polaganja). Protivnici bi nas vjerojatno gazili na skoku, ali par promašenih skokova u napadu, naša tranzicija i par laganih poena i već je suparnički trener na potezu. Uostalom, ova petorka može trčati i zaigrati brže. Šarić nakon uhvaćenog skoka može povući kontru odmah, Babić zna igrati s loptom u rukama, ostala trojica također, uz to svi su vrlo dobri šuteri za tricu što je važno za razvući obrane.

Kad sam se već uhvatio tog switcha i obrane rezervna je varijanta da zaigramo sa Šarićem i Arapovićem u tandemu jer oni su mi nešto najbolje što možemo pronaći ako već to igramo. S klasičnim centrima nema šanse da to ne završi tragikomično.


Nekakvu rotaciju imamo od koje možemo očekivati produkciju, ali nema teorije da skrpimo poštenu petorku bez velikih felera i za koju možemo reći: „Da, to je ta petorka koja će odraditi posao“. I to je problem. Grci i Talijani imaju takve postave. Nama se ostaje nadati da ćemo iz napada izvući maksimum- Već sam rekao da je to minimum koji se očekuje od trenera tipa Petrović koji na raspolaganju ima ovakav roster. Od obrane sigurno nećemo puno dobiti jer pravog stopera na perimetru nemamo, nemamo ni centra koji brani reket, a nemamo ni trenera koji previše mari za takvim „sitnicama“. Switch baby, switch! Ali hej, Toni Kukoč je bio na pripremama reprezentacije, možda nam to pomogne. Ne znam jesu bili Dino Rađa i Stojko Vranković, prosvjetitelji i spasitelji hrvatske košarke. Voltaire i Rousseau. Tada bi trust mozgova bio kompletiran. Možda bi svi zajedno pokazali malo više ozbiljnosti i profesionalnosti, malo manje šarlatanstva. Možda bi imali pravog trenera a ne čovjeka koji godinama nikoga nije trenirao, možda bi se Rudež i Tomić odazvali, možda bi pogodili s Amerikancem na playu. Možda bi i otišli na Olimpijadu.

Primjedbe

  1. Previše nba premalo eurolige, praviš reggieja od bellinellija i od koufusa shaqa, grci nisu po puno toga bolji od nas osim obrane ali sklonost divljanju i sterilan napad u kojem očekuješ od Giannsa i bourousisa da nose je kurac. Talijani su supertalentirani mogu sad u jednoj utakmici dobiti sad a ispuse sljedeću protiv zelenortskih otoka koji od 95. Imaju problema s kontrolom ega i osjećaja da su bogovi a zajedno nemaju osim bellinellija 2 naslova relevantnija.

    OdgovoriIzbriši
  2. Nejasno mi je uvijek kod nas to nepozivanje mladih deckiju.npr Nik Slavica fizicki najpotentniji bek kojeg imamo ne igra.
    Zizic,Bender???kakvi debili od ljudi koji vode kosarku !!!vodimo stipcevica,kruslina??wtf?
    Zizic i zubac mogu branit svakog centra i ljepit banane a mi zovemo mekusce bilana i tomica.

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

DRAFT 2018: POBJEDNICI I GUBITNICI (HOOPSTER)

Ne volim NBA draft i procjenjivanje prospecata. Puno ih je, imaju čudna imena za koja mislim da mi nikada neće ući u uho, da nikada neću naučiti napisati nešto tipa – Shai Gilgeous-Alexander, ili zapamtiti je li Marvin Bagley treći, a Walker četvrti Johnnie ili Lonnie. Još k tome da ih procjenjujem kakvi će biti igrači i razbijam glavu svim silnim faktorima koji će utjecati na razvoj njihove karijere: od mehanike šuta, preko raspona ruku, pa sve do spoznaje pripada li Donte DiVicenzo talijanskom krim miljeu ili mu je samo prezime takvo. Đavolja je to rabota, prijatelji.


WARRIORS - SPURS

Utakmica počinje u nešto življem tempu što svakako ide više na ruku domaćinima što jako brzo dolazi do izražaja jer Spursi, potpuno nekarakteristično za njih gube lopte kao na traci. U prvoj četvrtini posijali su čak 8 lopti što je previše samo po sebi, previše na kvadrat kada igraš protiv tranzicijske nemani iz Oaklanda, previše kada na 8 turnovera vežeš samo 6 asista. Warriorsi su u prvoj imali 5 izgubljenih ali i 11 asistencija. Još jedna brojka, u prvih 6 minuta, Golden State je zbog izgubljenih lopti San Antonia zabio 12 laganih poena iz kontre i polukontre. Tako se ne može na noge prvaku.
Najznačajnija stvar za Warriorse u napadu je ta što je Green u potpunosti preuzeo playmakerske dužnosti i to s visokog posta a Curry igra bez lopte i kreće se kroz blokove nastojeći iskoristiti Parkerove obrambene mane, dobre blokove i Greenov pregled terena da ga nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu. I to funkcionira odlično. Nije razigran samo Curry kao strijelac već i Thompson koji je sve mi…