Preskoči na glavni sadržaj

WAY TOO LATE OQT REVIEW

Well done lads!

Nikad sretniji nisam bio nakon jedne totalno promašene prognoze. Ali ne možeš me kriviti. Bez nekoliko standardnih igrača, sumnjivom selekcijom i trenerom te nezgodnom tradicijom (koja kaže da nikad nismo pravi kada treba) nije se puno ni moglo očekivati. Da se opet igra, opet bi stavio Grke i Talijane za favorite. Ali to je sad nebitno, Hrvatska ide u Rio, a evo i kako smo došli tamo u prikazu dvije nokaut utakmice i završnim osvrtom. Utakmice sam opet morao pogledati u snimkama preko Youtubea jer je adrenalin bio prevelik dok se gledalo uživo da bi išta zapisivao što se događa na terenu.

GRČKA

Mogu zamisliti Petrovića kako u svlačionici prije utakmice dok daje savjete igračima urla poput Van Gundyja: „We just form a fucking waaaaal!“ To smo i napravili, zidine u našem reketu bile su poput onih nekada u Pireju. Grci su mogli samo gledati hrvatski bedem a sve što su šutnuli prema obruču dodatno ga je utvrđivalo jer su ionako bacali cigle. Odlična priprema utakmice: 1) Calathesu idi ispod picka i tako neutraliziraj njegovu najbolju vještinu i natjeraj ga na šut; 2) Giannisa pusti da šutira koliko god želi s perimetra; 3) umjesto da njih striktno pokrivaš pomozi u reketu s tijelima da ne gubiš na skoku 4) kad god imaš šansu nakon skoka trči.

Dobro, u gameplanu sigurno nije bilo da pogodiš prvih 198 šuteva koje si uputio na obruč ali veliki plus za stručni stožer koji nije komplicirao s taktikom. Jednostavno su odabrali 2 igrača gdje će preuzeti koncepcijski rizik svjesni limita naše obrane i to je to. Calathes nije idealan šuter i ne treba ga hedgeati (što bi Repeša i Peras definitivno odlučili jer je to njihov trademark), Giannis uopće nije šuter, bolji je na ulazu i razigravanju pa ga ne treba striktno pokrivati. Jednostavna i praktična strategija bez puno mudrovanja, svaka čast.

Broj 4) je došao sam od sebe, Bogdanović i Simon su odmah u startu nakrcali Grke tricama uglavnom iz tranzicije a na postavljene napade Simon vrti pick s Bilanom i to izgleda čak ok. Katsikaris nakon 12:3 zove timeout svjestan da s 3 minus šutera na parketu nema šanse (Perperoglou i Agravanis te neće dobiti sami), od kojih su dvojica Calathes i Giannis koji se nisu proslavili ni u kreaciji, a Nick je upao u probleme i s penalima. Trećeg, Koufosa, povlači iz igre i uvodi Bourousisa ne bi li malo s njegovim stretch kvalitetama i boljom igrom u postu dobio iskru u napadu. Ioannis ipak ne čini nikakvu razliku jer ga Hrvatska udvaja, logično, opet se riskira s ne-šuterima, pa Katsikaris vuče nove poteze. Calathes, Agravanis, Perperoglou su out, u igri su Thanasis, Mantzaris i Papapetrou s Giannisom i Bourousisom. To je već postava koja ima napadačkog potencijala koji se odmah ukazuje kroz Papapetrouove dvije trice, a slabiji od braće Ante hvata 2 skoka u napadu koristeći nadmoć u atleticizmu i fizikalijama u odnosu na čuvara pa se Grci stabiliziraju u igri. To im svejedno nije dovoljno jer je Šarić raspoložen na drugoj strani i Hrvatska vodi nakon prve 31:13.

U drugoj Petrović ne teren šalje petorku Stipčević, Simon, Hezonja, Šarić, Bilan, a Katsikaris se drži Thanasisa, Giannisa i Papapetroua ali vraća Koufosa i Calathesa. Calathes nastavlja s nervozom i sada već ima 3 penala skupljena i odlazi na hlađenje, a Grci su čak i u bonusu nakon dvije i pol minute što Hrvatska izvrsno koristi za odlazak na +24.

Tu se Petrović malo zaigrao. Odmara Šarića, a u igri je Šakić (zašto pak ne Arapović nejasno mi je) koji ima valjda jednostavan zadatak, skupiti 2-3 faula i vratiti se na klupu. U dvije minute ja skupio točno tako 3 prekršaja, a Giannis je preko njega i Simona zabio kad se sjetio. Grci rade 6:0, sada je timeout Hrvatske i z zadnjih 6 minuta vraćaju se starteri na parket. Međutim, iako se obrana nekako i drži na okupu, napad Hrvatske postaje bolan za gledanje. Nestalo je protočnosti, igre na extra pass, trke, dobrog čitanja obrane. Trica je stala, morala je, suludo je bilo očekivati da se ritam iz prve četvrtine može nastaviti ali to i nije problematično. Problematično je što nam se igra raspala. Ok, šut će te izdati i onda je teško imati igru, ali definitivno je problem kada se lopta počne cariniti i igrati 1 na 5 (Bogdanović, Šarić), moraš šutirati s istekom napada (Hezonja) ili se lopta odbija od tebe kao da si paraplegičar (Bilan).

E sad, isto kao što smo mi po defaultu i hrvatskoj navici morali gore tako su i Grci morali bolje, premda nisu ništa posebno napravili. Koufos je nešto zabio u reketu, Perperoglou s perimetra, napravili su manje tehničkih grešaka uz vidno agresivniju obranu i eto ih na -10. Sranje u najavi činilo se.

Treću Katsikaris počinje s all-in pretpostavkom. Treba razigrati Giannisa i zato ga stavlja na četvorku pored Bourousisa a na perimetru su najraspoloženiji šuteri iz prvog poluvremena – Papapetrou i Perperoglou, uz Calathesa. Hrvatska je sa starterima, koji opet imaju isti problem u nastavku. Trice ne ulaze, Bogdanović promašuje nekoliko otvorenih, a rutiner Perperoglou stvara probleme energijom u napadu, posprema nekoliko zicera na obruču kao da nije jednodimenzionalni korner-tricaš, a konačno se budi i Bourosusis koji pogađa tricu i jedan šut s poludistance i eto nam nove utakmice. Nakon treće Hrvatska ima samo +3.

52:49 stajalo je dobre 2 minute na semaforu u četvrtoj dok Bogdanović napokon ne zabija ulaz, a kada Hezonja na centru krade loptu Giannisu koji je „okrunio“ svoju prelošu utakmicu i Hrvatska ide na +7 to je bilo to. Grci su potrošeni od hvatanja zaostatka, nemaju dovoljno „vatrene“ moći da se opet vraćaju, a nositelji igre su im pogubljeni. U najavi sam napisao da je Giannis novi Batum, samo još uvijek nedovoljno izbrušen. Jebiga, ne možeš Ferrarija voziti po dalmatinskim kaletama. Dok ne omekša ruku teško je od njega očekivati da bude nosioc Grčke. Obrambeno, kao sekundarni play i nekakav missmatch može i sada povući, ali dok u rukama nema 20-ak poena kad se sjeti na ovakvim turnirima teško da će biti spreman preuzeti Spanoulisovu rolu. Zonske obrane, centar parkiran u reketu i dimenzije terena trenutno su dosta velika prepreka za njega i njegov ipak limitirani skillset.


Uglavnom, zadnje minute Petrović odlučuje igrati bez playa pa je zato Hezonja na terenu i upravo on presuđuje Grcima s nekoliko ulaza u kojima iznuđuje bacanja, a kada mu se priključio Šarić već se moglo početi razmišljati o Talijanima.













ITALIJA

A evo nam opet i Talijana koji su se sretno i spretno pa i uz malu pomoć sudaca provukli u prvoj utakmici, ničim pokazavši da su u punom sastavu i s Messinom za komandama izraziti favoriti turnira. Hrvatska opet radi lijepe prilagodbe. Petrović i štab promijenili su malo defanzivne matchupove u odnosu na prvu utakmicu. Ovaj put je Ukić a ne Simon ili Bogdanović na Belinelliju što je logično jer Roko je najbolji hrvatski defanzivac na lopti koja je u slučaju Talijana stalno kod Bellija. Na Hackettu je sada Bogdanović u početku, a na Gentileu Simon. Petrović i ekipa opet primjenjuju istu strategiju kao protiv Grčke: ignoriraju se dva streaky (streaky je preblag izraz za Hacketta) šutera kod Talijana da bi se zatvorio reket i ulazi Talijana kroz pick and roll i izolacije.

Nervozno na obje strane u uvodu, očekivano za ovakvu utakmicu. Hrvatska kao da se olako odlučuje za šuteve preko ruke, a Talijani ne koriste najbolje domaći parket i taj minus Hrvata pa da stvore razliku jer gube previše lopti. Ipak uspijevaju pronaći jednog raspoloženog igrača u Gentileu koji koristi visinu i snagu protiv Simona koji ga teško prati na ulazu, pa Bogdanović mora preuzeti taj zadatak. Srećom Simon sve nadoknađuje u napadu. Belinelli je nezainteresiran za obranu pa Đuks trpa s perimetra kako želi. A kad sam već kod Marca, definitivno nije bio na razini koju sam očekivao. Dobro, to je nastavak slabašnih igara iz NBA prošle sezone. Brojke i postotci su uredni, ali nedostajao je taj liderski moment da slomi utakmicu, koji je u većoj mjeri pokazao npr Hackett ili Gallinari. Razumljivo, imao je dosta zahtjevnu rolu kreacije napada i strijelca, trebalo je „nahraniti puno usta“. Nesumnjivo je i Messina upetljao svoje prste. Ako mu je cilj bio disciplinirati run&gun družinu kakvu su Talijani imali pod Pianigianijem uspio je, ali im je i oduzeo šarm i napadački štih kakvu je ekipa imala. Nejasno mi je kako je jedan od najboljih europskih šutera Datome odigrao blijed turnir, zašto je Gallinari bio tek treća-četvrta opcija.

Ali da ne skrenemo s tijeka utakmice. Još jedan detalj sumnjivog talijanskog pristupa utakmici bilo je udvajanje Roka Ukića na pick and rollu i striktno pokrivanje ovog ne-šutera od strane Belinellija kao da je Klay Thompson. Hrvatski napad se nakon nervoznih par minuta sigurno kotrlja predvođen Simonom kao primarnim playom, a Messina odlučuje za rotiranje. Kao da je jedva dočekao da Bargnani ne napravi ništa a Gallo skupi 2 prekršaja pa da može u svom stilu zaigrati s dva klasična centra – Cusinom i Mellijem. Petrović odgovara također s tri promjene i igrom bez klasičnog playa. Hezonja preuzima ulogu prevođenja lopte uz pomoć Babića, Planinić je u igri umjesto Bilana, a out su i Simon i Ukić. Talijani s dva centra i Hackettom/Aradorijem na perimetru sada imaju još većih problema zabiti i Hrvatska tu radi +5, do kraja prve +7. Grazie Ettore!

Naravno da su domaćini došli do par uvezanih poena kada su se opet vratili stretch košarci, s Mellijem na petici i Datomeu na četvorci. S minus 10 početkom druge se vraćaju na -5, tricom Datomea i dvojkom Belinellija. Problem je što sada Talijanima koncepciju jebe Darko Planinić, ni više ni manje nego ovaj vječno nezainteresirani centar skače kao lud, razgrće u napadu i fizički dominira protiv nedorasle konkurencije kao da je Bourousis. Talijani su opet u minusu od 11 koševa kada se Planiniću pridružio i Bogdanović.

A onda opet imamo seriju na drugoj strani. Gallinari je konačno odigrao u skladu sa svojom reputacijom. Izvrsno napada u izolacijama, razigrava kroz handoff i namješta zicere Melliju i Bargnaniju. Petrović je opet lucidan, baca Šarića na peticu da spriječi krvarenje i dobije na protočnosti u napadu s dodatnim šuterom na parketu pa Hrvatska ipak ima +5 na poluvremenu.

Treću Hrvatska počinje bez klasičnog playa, Hezonja starta umjesto Ukića, Aco je očito zadovoljan takvom koncepcijom premda je Roko ako ništa odradio dobar posao na Belinelliju, ali jedna Hezonjina serija trica može lako prelomiti utakmicu. Messina umjesto s Gentileom starta s Datomeom i Hrvatskoj izbija asa i taktiku ignoriranja Gentilea na šutu, a uz to razigrao se opet Gallinari. U prve 3 minute dva puta iznuđuje and-one, a do tada blijedi i nevidljivi Šarić pokušava bezuspješno pratiti s dva kriminalna šuta kakva ni Westbrook ne bi uzeo pa ga Petrović mijenja Babićem koji može barem pratiti Datomea ili Gallinarija. Gallo je odradio posao, Talijani imaju momentum na svojoj strani i +4. Nakon 2 minute Šarić je opet u igri ali odmah gubi loptu i čini se da je Hrvatska opet sama sebe ubila. I opet u trećoj.

Stvar dakako nije gotova jer Talijani kao i Hrvati nisu dovoljno dobri da sve odmah riješe i slome suparnika. Hackett i Gallinari upadaju u probleme s prekršajima (suci i više nego dobri, ako ovaj detalj s penalima nije dokaz tome ne znam što je), a Simon opet podsjeća na Stepha. Planinić opet donosi energiju s klupe umjesto zombija Bilana i idemo u sigurno jaaako dugu četvrtu gotovo poravnati rezultatski.

Petrović je odlučio odmoriti Bogdanovića a jedan od lošijih do tada na parketu u dresu Hrvatske Šarić preuzima stvari u svoje ruke. Ubija Datomea u postu, iznuđuje dva slobodna bacanja, odlično se kao roller snalazi u picku s Hezonjom i zabija ulaz. Čovjek je u 3 minute pokazao klasu a Hrvatska je preživjela 2 minute bez Bogdanovića. Sada je +5 za goste, ali aktivni Belinelli i Hackett opet ne daju da utakmica pobjegne iz egala. Petrović se zadnje dvije minut se odlučuje za igru bez centra. Planinić je „krepao“ a od Bilana nema koristi, vrlo logičan izbor onda. Ključan moment se dogodio na minut i pol do kraja. Gallinari je skupio 5 prekršaja i Talijani ostaju bez svog uvjerljivo najboljeg igrača do tad. Sada je samo pitanje mogu li Hrvati ostati dovoljno prisebni da riješe utakmicu. Ima Hrvatska +1 i 2 bacanja Simona koji promašuje prvo a u zadnjem napadu Melli iz odbojke zabija za produžetak i novu dramu. Dok ja tražim normabele po kući cura mi misli da sam na speedu koliko sam bio lud zadnju četvrtinu. Na kraju sam se samo nadrogirao košarkom i adrenalinom.

Pa krenimo. Tko je bolji strijelac, Belinelli ili Bogdanović? Ima li Simon još koji metak za kraj? Može li Šarić ponoviti početak četvrte? Hoće li Datome konačno proraditi u svom stilu?

Šarić i Simon su ipak povukli. Prvi je iskoristio missmatch protiv Hacketta u postu kao da je rutiner ala Prkačin, a Simon stavlja važnu tricu za 75:70. Talijani su zajebali prva dva napada – Belinelli je promašio tricu i izgubio loptu, tako da Talijane u igri ipak drži samo luda trica off-balance trica Aradorija (za koju i dalje mislim da je bila dvojka jer je ugazio). Aradori ipak ne ispada heroj ulice jer u idućem talijanskom napadu promašuje dvije otvorene trice, Hackett promašuje 1 penal, a Bogdanović kao pravi lider stavlja tricu za +6 a Gentile radi kadetske gluposti tipa promašivanje polaganja ili gubitak lopte ispod svog koša. Grazie Gentile, bom dia Rio!













Pristup je najbolja riječ koja opisuje ovo što smo vidjeli od Hrvatske u Torinu. Nakon što su pali bez ispaljenog metka i doslovno osramoćeni protiv Češke na Eurobasketu, ovo što je prikazano u Torinu doslovno je šok. Petrović i stručni stožer očito su s prijateljskim pristupom igračima, ne vojničkim (Repeša i Perasović su točno taj tip trenera) pogodili kemiju i od svih 12 igrača stvorili rudare, vojnike, šljakere, kako god želite, koji su u službi istog cilja. To je rijetko kad viđeno zadnjih godina u hrvatskoj košarci.

Najviše kredita za to ima dakako trener sa svojim stručnim stožerom. Aco nije bogznakakav strateg nikada bio ali je slatkorječivi šarlatan koji će te uvjeriti da su svi protiv tebe i kako za ti moraš dati sve od sebe. Čini se da je to ovoj ekipi više trebalo od „stručnjaka“ koji će daviti (krivom) taktikom. A osim popravljenih međuljudskih odnosa unutar ekipe priprema za svaku utakmicu je bila fantastična. Posebno za dvije nokaut utakmice. Mislim, nema tu ništa genijalno ili novo, ali zato je baš i dobro. Logika je – ok imamo spore, teretne centre, ne baš idealne igrače na perimetru, moramo negdje riskirati da bi zatvorili ostale rupe. Koncepcijski rizik na kraju se isplatio. Rizik protiv ne-šutera Grčke i Italije su plus, ali dozu lucidnosti stručni štab Petrović-Anzulović-Skelin pokazao je i tijekom utakmice bez uvijanja igrajući bez playa ako je to situacija nalagala, koristeći Šarića na petici, Babića u petorci da bi se lakše preuzimalo itd, promijenjeni obrambeni matchupovi protiv Talijana, itd. Prije turnira čovjek je najavio da će ova Hrvatska iznenaditi obranom. To se i dogodilo, na opći šok svih. Mislim, Acine ekipe i obrana… Ovome svemu nadodajte i to da je Hrvatska pokazala mentalnu čvrstinu u završnicama, što je još jedan novitet, i izbornik i njegovi pomoćnici zaslužuju čistu peticu. Dojam možda kvari napad koji se često svodio na hero-ball, previše 1 na 5 igre i totalnu ovisnost o trici. Tu definitivno ima prostora za napredak do Olimpijskog turnira.

Kod igrača potpuno je podbacio Bilan, a od nositelja Simon i Šarić bili su standardno dobri, Šarić zasluženo MVP, Simon je doktor košarke i šteta što ne ide u Barcelonu ili Efes koji su bili zainteresirani pa se ipak nastavlja družiti s Jaskom u Milanu. Bogdanović je trošio najviše i nije se baš dokazao u toj roli volume šutera, postotci su očajni, ali dobro netko te napade treba potrošiti, zašto ne Bogdanović? Uostalom, zabio je kad god je trebalo. Makar bi ja volio vidjeti malo veću napadačku rolu Hezonje i da ne mora protiv Italije doslovno svaku svoju kaciju završavati šutom preko ruke, i to ne zato jer on želi tako već zato je mora vaditi kestenje iz vatre. Od ostalih, Planinić je našamarao centre Italije, Babić korektan ali od njega i ne očekujemo previše, Ukić je znao pretjerati s davljenjem lopte i pokretanjem akcije na 7 sekundi do kraja, ali vrlo dobra obrana na lopti i u napadu nije puno smetao, a Petrović ga je odlično dozirao. Ostali nisu igrali dovoljno.

Dobro je, idemo u Rio, kako je Petrović najavio s ovih 12 koji su odradili Torino. Što je u neku ruku pošteno jer su skinuli nominalno dvije bolje reprezentacije, neugodne Grke i favorite Talijane na njihovom parketu. Ozračje u momčadi je nikad bolje i ovih 12 jednostavno želi nastaviti suradnju i druženje. Dok su se neki zajebavali u kampu u Zagrebu s dječicom, odmarali u Dubrovniku ili Splitu drugi su krampali po dvorani i zabitima Hrvatske i Italije. Nije fer da ja radim a drugi primi plaću. Tako da apsolutno podržavam ideju da ovih 12 ide u Rio. Da sam neutralni trener i vodim 12 u Rio definitivno bi ostavio Bilana, Šakića, Krušlina, Arapovića, možda i Planinića kod kuće, a poveo bi Tomića, Rudeža i mlađe snage s ovogodišnjeg drafta. Ali za njih ionako ima vremena, imat će i oni svoja Torina pa neka se dokažu.


Grupa je zajebana ali i mi smo. Odskaču možda tek Španjolci a nekako mi se čini i da nam Brazilci nikako neće odgovarati, ovako na prvu. O tome više u najavi pred turnir. 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

SHIPPING UP TO BOSTON

„Dobar dan, ja sam NBA – kraljica zabave – opet sam vam pripremila iznenađenje“
U zao čas kraljice zabave. Umjesto da razbijam glavu Eurobasketom (i mogu li Finci, nošeni frenetičnom atmosferom 14 hiljada ljudi u Hartwall Areni, u skupini smrti doći barem do četvrte pozicije ili će im Poljaci na leđima Przemyslawa-jedem-malu-djecu-Karnowskog pokvariti party) krajem osmog mjeseca, kada se apsolutno ništa ne bi trebalo događati u ligi, ja ipak moram nešto napisati o tradeu koji se dogodio na relaciji Boston-Cleveland.

Zanimljiv je ovo posao na više razina: 1) Povijesnoj – nikada ekipe koje su se srele u finalu lige ili finalima konferencije nisu trgovale na ljeto; 2) Košarkaškoj – glavne uloge su pripale igračima koji igraju iste pozicije, ali uključeno je (direktno i indirektno) i još nekoliko sporednih likova koji će imati svoje role u novom kontekstu. Slijedi proces taktičkog i ostalog uigravanja; 3) Uredskoj – Ainge i Altman, svatko vođen svojom idejom, upravo su krenuli bacati karte …

POINTGOD I CAR OPERATIVE

Zbog jednog ludog generalnog menadžera iz Houstona morao sam prekinuti s igranjem football managera na kratko, i to u jeku najveće euforije na ulicama radničkog dijela Buenos Airesa koji nakon punih 9 godina opet slavi titulu Cope Libertadores. Slavi se i u Teksasu, Morey je opet ispao car operative.


Da sumiramo što je jučer izveo: 1) nagovorio je Paula da ipak uzme player opciju iako je ovaj istu odbio kod Clippersa; 2) dogovorio je trade s Clippersima a da bi izjednačio plaće u tradeu osim igrača Houstona (Beverley, Lou Will, Dekker, Harrell, Wiltjer), uključio je pick prve runde (top 3 zaštićen) i lovu (661 tisuću dolara); 3) to mu nije bilo dovoljno pa je zvao kolege GM-ove po cijeloj ligi da mu u zamjenu za keš daju negarantirane ugovore da bi mogao i te igrače uključiti u deal ali i popuniti cap floor; 4) tu je dobio Ligginsa iz Dallasa, Quartermana iz Portlanda, Hilliarda iz Pistonsa, Kellyja iz Atlante, Longa iz Sixersa i možda još nekog opskurnog lika; 5) sve ovo bilo je s cil…