Preskoči na glavni sadržaj

OQT (TORINO) - TUNIS, 12 GUERREROS, IRAN

Hladno zapostavljam free agency ludilo za koje će biti vremena preko ljeta i prebacujem se na "kvale" za Olimpijske igre. Idem pogledom samo prema Torinu gdje je Hrvatska, ostale grupe će biti usput spomenute u podcastu koji bi se trebao snimiti u nedjelju popodne ali ne mogu obećati da će i biti snimljen. Ljeto je, ljudi su raskalašeni i ne mare za društvene dogovore i konvencije.


TUNIS

Tunižani su objektivno gledano najlošija ekipa u Torinu, čak da na turnir i dolazi Salah Mejri, a neće ga biti zbog ozljede i operacije koljena. Ekipu im mahom sačinjavaju igrači iz domaćeg prvenstva ili egipatskog a u izostanku Mejrija ključeve momčadi dobio je iskusni Amerikanac s UCLA-a, igrač s bogatim europskim iskustvom – Michael Roll. Imaju istog trenera još od 2004. godine (kontinuitet rekli bi Spursi), izvjesnog Adela Tlatlija.

Proučavao sam malo njihove igre s posljednjeg AfroBasketa iz kolovoza 2015. godine kojem su bili domaćini i na kraju izborili treće mjesto, a u borbi za broncu skinuli su, za Hrvatsku uvijek neugodni, Senegal. Uvaljali su im 82 poena, i to im je bio rekord po postignutim koševima. Igraju jako sporo, ne ispaljuju previše trica, kontroliraju skok, tempo i grizu u obrani. U svim napadačkim statističkim kategorijama bili su pri dnu na tom natjecanju ili prosječni u najboljem slučaju. Možda će stvari biti jasnije ako kažem da su tada igrali s ultravisokom postavom. Mejri (217 cm) je bio na centru, krila su igrali Hadidane (207) i njihov ponajbolji igrač na turniru i najbolji strijelac uz Rolla - Ben Romdhane (204). Bekovi su bili spomenuti Roll i Omar Abada. Šesti igrač bio je El Mabrouk, kao bek, tricu je na turniru šutirao 26%.

U izostanku Mejrija bit će zanimljivo vidjeti s kakvom strategijom će Tlatli izaći na megdan prvo Talijanima pa Hrvatskoj. Ja očekujem da ostane vjeran ovoj ultravisokoj formaciji i pokuša usporiti igru maksimalno jer napadačkog talenta za nadmetanje nemaju. Talijani su klasična revolveraška družina koju bi Messina ipak trebao malo disciplinirati, a Aco bi od Hrvatske trebao izvući maksimum iz tog napada, to je zapravo minimum koji se očekuje od njega. E sad, da je Mejri tu reket bi definitivno bio dobro pokriven s njim parkiranim ispod koša i dvojicom iznadprosječno visokih krila za poziciju, ali bez njega ostaju na dvojici igrača (čija vam imena ništa neće značiti) Ghayaziju i Braau koji su visoki oko 204 cm i definitivno nisu klase kao što je Mejri. Obrana definitivno neće biti ista bez njega jer sada nema tko istjerati protivničke bekove iz reketa, pokupiti skokove i odigrati obranu u postu, a patit će i napad. Mejri i Roll činili su jako dobar pick and roll tandem, a sada Tlatliju preostaje smisliti nešto novo. Pripremne utakmice pokazuju da su najveći dio posjeda prepustili Rollu i Ben Romdhaneu. U porazu od Latvije Romdhane je ubacio 18, u porazu od Čeha zabio je 14. Protiv Čeha Roll je isporučio 18, a ukazao se i čovjek koji će vjerojatno zamijeniti Mejrija u petorici Braa s 21 poenom.

Roll je inače, kao što sam rekao produkt UCLA sveučilišta, a nakon što ga 2010. nitko nije odabrao na draftu otisnuo se u Europu. Počeo je u Turskoj, igrao u Belgiji, pa malo Zaragoze, zatim opet 3 sezone turske lige a prošlu sezonu je zaključio u Laboral Baskoniji. Dakle, čovjek definitivno zna košarke, a iako je primarno bek šuter u Tunisu je playmaker. Vrlo dobar šuter, dobar pregled terena, dobar pick and roll igrač, odlična visina za beka (198) posebno playa. Zaustaviti Rolla sigurno će biti primarna misija i Petroviću i Messini jer od njega sve počinje u Tunisu. Romdhane ili neki sporedni igrač također mogu stvoriti probleme ali Roll je mozak ekipe, najbolji šuter i kreator.











Da je Mejri tu protiv Talijana i dalje ne bi imali šanse, ali bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi Hrvatska reagirala na atipičnu košarku koju igraju. Igrača za Rolla nemamo, Ukić je i dalje najbolja opcija na lopti pa će ga vjerojatno on i čuvati, uz pomoć Bogdanovića. Mejri bi nas unakazio na skoku pored Bilana kao startnog centra i zaključao bi reket, a ne znam ni kako bi branili pick Roll-Mejri. Prvi je dobar šuter i dodavač, drugi je brz na nogama, visok i atleta. Plus, Hrvatska će na turniru igrati s dosta preuzimanja sudeći prema pripremnim utakmicama a onda bi bilo interesantno vidjeti kako bi Tunižani koristili missmatcheve. Ali dobro, srećom za Hrvatsku Mejrija nema pa će stvari biti lakše. Tunižani s obzirom da su bez centra Dallasa previše oslabljeni, vjerojatno će upisati 2 poraza.

MEKSIKO

12 Guerreros, kako ih zovu u Meksiku, nakon drugog mjesta kojeg su osvojili na prvenstvu Centralne Amerike spremni su za nove pohode. Skupina s Iranom i Grčkom daje im realne šanse da uzmu drugo mjesto i nadaju se da Hrvatska može uhvatiti Italiju na back to backu na krivoj nozi (Italija igra 04.07. protiv Tunisa, dan nakon protiv HEPovaca) i onda u polufinalu potući se s Hrvatskom.

Najvažnije stvar za njih je ta da bi Gustavo Ayon trebao igrati. Mislim, još nigdje nije potvrđeno da će meksički glavni igrač nastupiti (uvijek iste drame pred početak FIBA natjecanja, rostere saznaš nakon 3 odigrana kola) ali istražujući ekipu pred početak pisanja najave saznao sam da bi se Ayon ipak trebao pojaviti. Centrobasket je propustio zbog obaveza u Realu, prvenstvo Španjolske je još trajalo, ali za Torino bi trebao biti spreman pa ćemo se držati te pretpostavke. Inače, pored Ayona (upravo potpisao novi trogodišnji ugovor s Realom) koji je okusio NBA-a u Hornetsima, Magicu, Hawksima i Bucksima, Meksikanci imaju još jednog NBA igrača, vječitog petog beka Jorgea Gutierreza koji je prošao bespuća NBDL-a, a nalazio se i na rosterima Netsa, Bucksa i Charlotte. Uz dvojicu glavnih zvijezda tu su još neki zanimljivi internacionalci. Prvo, minijaturni combo-bek Paul Stoll, Amerikanac koji nakon što nije izabran na draftu 2008 kruh zarađuje igrajući u Meksiku do 2012. godine, a onda skuplja i europska iskustva u Turskoj, Rusiji, i Izraelu. Francisco Cruz, zanimljiv šuter je u VEF Rigi. Njihov najbolji strijelac sa zadnjeg Centrobasketa, visoko krilo Hector Hernandez igra u Venezueli, a tu je i legenda ove reprezentacije i njena duša – centar Lorenzo Mata, zaštitni znak ekipe, on i njegov headband preko ušiju zbog kojeg podsjeća na prosječnog latino dilera s ulica Miamija. Inače, Mata nikada nije igrao van Meksika, ali školovao se na UCLA-u kao i Tunižanin Roll.
EDIT: (Ayon ipak neće igrati za Mehiko)



Prvenstvo Centralne Amerike završilo je prije 5 dana pa Meksikanci dolaze u jako dobroj natjecateljskoj formi i maksimalno su uigrani. Uzeli su drugo mjesto u finalu tijesno izgubili od Portorika s Bareom i Balkmanom 84:83. Do finala su izgubili samo jednu utakmicu, od Dominikanske Republike, iako nisu bili pretjerano uvjerljivi. Tijesne pobjede protiv Paname i Bahama, pobjeda izborena u produžetku protiv Djevičanskog otočja. Jedino su Kostariku uvjerljivo pregazili 30 razlike. Najbolji igrači, barem po brojkama bili su im Cruz, Hernandez i Gutierrez.

Za razliku od Tunisa Meksiko će imati svog Mejrija. Ayon je dokazana klasa preko kojeg možeš vrtjeti napad kroz post, a možeš ga koristiti i na laktu jer ima dobar osjećaj za asist. Zato ga je najvažnije okružiti dobrim šuterima prema brojkama Hernandez, Cruz, Stoll i Juan Anderson to i jesu, makar tek treba vidjeti kako će ovi igrači reagirati na puno kvalitetnije obrane koje ih čekaju u par utakmica na turniru. Ali dobro, bazu imaju. Dva solidna combo beka koji mogu zavrtjeti pick s Ayonom, kvalitetno ga hraniti loptama i odigrati slash and kick akcije za šutere, Cruz je potentan šuter, Hernandez (205 cm i mekana ruka) stretch četvorka koja može raširiti reket za Ayona. Ayon je prva opcija u napadu koja će trošiti posjede, dok je Mata energy guy i fajter. Za razliku od Tunisa Meksikanci vole šibati trice, ispalili su ih više od Portorika na prvenstvu Srednje Amerike, ali i šutirali lošije za 6% (37>31%). Ostaje za vidjeti mogu li Hernandez i Juan Anderson prenijeti dobru formu i u Europu. Nakon završenog turnira u Panami odmah su doputovali u Europu i odigrali prijateljsku protiv Češke, izgubili su uvjerljivih 30 razlike.


Meksiko bi vjerojatno trebao završiti kao drugi u svojoj skupini, iza Grčke. Individualno su talentiraniji od Irana, bogatiji su opcijama, njihov trener Sergio Valdeolmilos može se igrati s postavama. Igrati s dva playa Gutierrezom i Stollom ili ipak koristiti višeg igrača tipa Juan Anderson. Vidjet ćemo i koliko će Mata i Ayon igrati zajedno, a koliko solo u paru s Hernandezom koji je očito vrlo raspoložen u napadu. Definitivno mogu igrati različitim stilovima, s dva beka ubrzati igru, s dva centra usporiti tempo i kontrolirati utakmicu. Imaju doista zanimljivih rješenja u napadu bilo preko bekova, bilo kroz post i Ayona. Ako Gustavo bude pravi, trice počnu upadati a bekovi ne posiju tonu lopti Meksiko bi mogao biti zajeban protivnik svakome.

IRAN

Haddadi
Sahakian
Kazemi
Yakchali
Jamshidi
Zangeneh
Mashayekhi
Doraghi
Sedighi
Kardoust
Hassanzadeh
Aslani

Kvragu, nema mi trećeg  igrača Irana kojeg sam znao s nekih ranijih natjecanja – legendarni play i veteran Mehdi Kamrani. Spala knjiga na dva slova, Haddadi ostaje temelj ove ekipe, a druga zvijezda je Arsalan Kazemi, rođen u Iranu ali odrastao u SAD-u, bio na Oregonu a na draftu 2013 godine pickali su ga Wizardsi kao 54. Inače, čovjek je fanovima sveučilišne košarke poznat kao najmoćniji skakač svoje generacije koji je utakmice vrlo često završavao s 15+ skokova. Wizardsi su pick uskoro proslijedili Sixersima, naravno, Kazemi je odigrao dvije ljetne lige za njih, a onda je tehnički bio igrač Hawksa i Rocketsa, ali NBA košarke nikada nije zaigrao.












Kazemi i Haddadi tako ostaju glavna osovina ove ekipe s tim da je Haddadi dakako napadački puno kvalitetniji, dok je Kazemi uglavnom osuđen na smetlarenje. On će sigurno trošiti 30-ak posjeda Irana, ako ne i više. Fizički je superdominantan ali ima i mekanu ruku, i sasvim je izgledno da će zadati dosta posla Koufosu, Bourousisu, Ayonu i Mati. Na svakom svjetskom natjecanju gdje se do sad pojavio Haddadi je unosio paniku u redove protivnika, tako će biti i ovaj put. Uz njih dvojicu, možda još mogu ukazati na Jamshidija koji igra na Filipinima. Kazemi, Haddadi i ostatak rostera igraju Iransku ligu, jedino eto nisko krilo Jamshidi zarađuje van Irana. Ostatak rostera doista nisam mogao entuzijastično istraživati kao onaj Meksika i Tunisa. Eh, da, trener je Dirk Bauermann, legendarni trener Njemačke koji se nakon debakla s Poljskom prebacio u Iran, a paralelno vodi i Krasny Oktyabr u Rusiji. Vidjet ćemo što on može izvući iz ove grupe mahom anonimusa.

Usprkos solidnom frontcourtu Iran ostaje autsajder u skupini s Meksikom i Grčkom. Grke ne treba objašnjavati, dok će Meksiku pružiti sigurno dobar otpor ali Meksikanci su ipak nešto bolji gledajući samo roster. Dvoboj Ayon-Haddadi definitivno je dobra pozivnica da upalite stream za ovu utakmicu.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

DRAFT 2018: POBJEDNICI I GUBITNICI (HOOPSTER)

Ne volim NBA draft i procjenjivanje prospecata. Puno ih je, imaju čudna imena za koja mislim da mi nikada neće ući u uho, da nikada neću naučiti napisati nešto tipa – Shai Gilgeous-Alexander, ili zapamtiti je li Marvin Bagley treći, a Walker četvrti Johnnie ili Lonnie. Još k tome da ih procjenjujem kakvi će biti igrači i razbijam glavu svim silnim faktorima koji će utjecati na razvoj njihove karijere: od mehanike šuta, preko raspona ruku, pa sve do spoznaje pripada li Donte DiVicenzo talijanskom krim miljeu ili mu je samo prezime takvo. Đavolja je to rabota, prijatelji.


WARRIORS - SPURS

Utakmica počinje u nešto življem tempu što svakako ide više na ruku domaćinima što jako brzo dolazi do izražaja jer Spursi, potpuno nekarakteristično za njih gube lopte kao na traci. U prvoj četvrtini posijali su čak 8 lopti što je previše samo po sebi, previše na kvadrat kada igraš protiv tranzicijske nemani iz Oaklanda, previše kada na 8 turnovera vežeš samo 6 asista. Warriorsi su u prvoj imali 5 izgubljenih ali i 11 asistencija. Još jedna brojka, u prvih 6 minuta, Golden State je zbog izgubljenih lopti San Antonia zabio 12 laganih poena iz kontre i polukontre. Tako se ne može na noge prvaku.
Najznačajnija stvar za Warriorse u napadu je ta što je Green u potpunosti preuzeo playmakerske dužnosti i to s visokog posta a Curry igra bez lopte i kreće se kroz blokove nastojeći iskoristiti Parkerove obrambene mane, dobre blokove i Greenov pregled terena da ga nađe u pravo vrijeme na pravom mjestu. I to funkcionira odlično. Nije razigran samo Curry kao strijelac već i Thompson koji je sve mi…