Tri ekipe koje žele biti u kasti više
ali ipak nisu spremni. To svejedno ne znači da neće izazvati na dvoboj nekoga
od troje nedodirljivih na vrhu a onda ih u tom dvoboju možda i svrgnuti.
OLYMPIACOS
BEKOVI: Spanoulis, Green, Lojeski,
Mantzaris, Hackett, Athinaiou, Toliopoulos, Mouratos
KRILA: Papapetrou, Papanikolaou
VISOKI: Birch, Printezis, Young,
Milutinov, Agravanis, Maragkos
Oly nije trošio previše kao možda
najveći rival u zeleno-bijelim dresovima ili kao možda istočni susjedi Turci
ali dodali su nešto dubine na svaku poziciju a nisu izgubili važnijeg igrača od
lani a da nisu doveli boljeg. Khem Birch je vjerojatno kvalitetniji od Othella
Huntera, Erick Green od Dariusa Johnson-Odoma, a Papanikolaou je već lani na
pola sezone izbacio D.J. Strawberryja iz rotacije trenera Sfairopoulosa.
Međutim, možda najznačajnija stvar za njih je da se vraćaju dva jako važna
igrača za njihov koncept – šuter Matt Lojeski koji je propustio gotovo cijelu
lanjsku sezonu i Patric Young defanzivni specijalac.
Zanimljiva im je situacija u
backcourtu gdje jedino za Hacketta možeš reći da je play, a za Lojeskog da je
šuter. Ostala trojica koja će dijeliti minute s njima su nekakvi combo tweeneri
između 1 i 2. Spanoulis ostaje igrač s ovjerenom lovačkom iskaznicom kako i
dolikuje legendi kluba. Druga je stvar koliko je to mudro jer Billy u 34. više nije
idealan lovac, puška je malo zahrđala a ruke se tresu. Odavno nije odigrao lošiju
Euroligu nego što je to bilo lani i pomalo počinje ličiti na Navarra koji živi
od stare slave ali to ga ne sprječava da i dalje bude šerif u momčadi koja se
njemu mora podrediti. Ali dobro, zato će Olympiacos uvijek imati čovjeka koji
šuterskim serijama ili u clutchu bez problema rješava utakmice, sasvim hladno
kao da kaže „dobro jutro“. I dalje će imati dosta loptu u svojim rukama,
vrtjeti će pick i stavljati presing na obranu. Mantzaris je 3&D bek, bez
previše kreatorskih zaduženja iako i to može odraditi prema potrebi i
kontrolirati ritam. On i Hackett će odrađivati tu rolu defanzivaca i nesebičnih
igrača koji se neće previše miješati u potrošnju lopti. Tu će se miješati
Green, igrač s NBA iskustvom iz Denvera i nekadašnja velika zvijezda Virginije
Tech, još jedan combo tweener, streaky šuter i scorer uopće, bilo da uzima
skok-šut ili ide na ulaz. Ali izrazito je brz i za europske prilike atletičan
sa solidnom kontrolom lopte.
Kako će ovdje Sfairopoulos podijeliti
minute ja ne znam. Vjerojatno su Lojeski, Spanoulis i Green sigurni a za ulogu
četvrtog beka borit će se Hackett i Mantzaris. Zbilja dosta dubok backcourt,
jedan od dubljih u Europi sa zanimljivim rješenjima i odgovorom za svaku
obranu.
Pitanje za poziciju broj tri je može
li Papanikolaou oživjeti svoju karijeru prije odlaska u NBA. Gdje je imao
solidnih utakmica u dresu Rocketsa, ali slabašan šut i nedostatak atleticizma
na swingman poziciji, koji bi trebao Hardenu čuvati leđa, otežali su mu NBA
život pa je nakon kratke epizode u Denveru čekirao povratak u domovinu. Trica
je bliže pa je to zalog za optimizam, a puno je lakše na kraćem i užem terenu
sakriti nedostatak eksplozivnosti. Može li Kostas opet biti jedan od najboljih
perimetar obrambenih igrača u Europi i jako dobar sekundarni kreator sa slabe
strane? Ako da, Oly je na konju. Papapetrou nema kreatorske zadatke, njegov je
posao da ne smeta i posprema otvorene trice koje ostanu iza Spanoulisa i
Lojeskog.
Na četvorci je duša ekipe Printezis
koji skupa s Agravanisom koji će također igrati tu poziciju donosi taj stretch
element, s tim da je Printezis puno svestraniji napadač s onim svojim horozima
i floaterima, a bolji je i defanzivac.
Na petici Oly ima dosta izbora.
Vrijedi zapamtiti ime Khem Birch, gledao sam ga ovog ljeta dok je igrao za
Kanadu onaj kvalifikacijski turnir na Filipinima. Vrhunska atleta, eksplozivan,
snažan, jak bloker. Vrlo lako moguće da je Olympiacos opet našao novog
Dunstona. Moguće da su našli dvojicu, jer je Patric Young sve dok lani nije
sredio koljeno bio apsolutna obrambena sila u reketu. Imao je 2,6 blokada po
utakmici, uz 10 poena u Euroligi. Još jedna atleta kao i Birch, možda malo
siroviji čak ali Olympiacos je osiguran da će imati vrhunsku obrambenu
produkciju kroz 40 minuta na centru. Pitanje je samo koliko je ozljeda ostavila
traga na njega, a čitam da je upitan za prvo kolo zbog sinusa. Tu onda uskače
Milutinov.
Ovo je definitivno ekipa koja će
lomiti obranom. Imaju dosta visine na svakoj poziciji, ali i obrambene
specijalce u backcourtu i frontcourtu, a posebno aludiram na centre. Osim
Spanoulisa koji je na zalasku rekao sam nemaju previše napadačkih talenata. Ali
ako Spanoulis malo popravi formu od lani, Lojeski bude mogao držati šuterski
nivo kao prije ozljede, dobiju odličnu rolu od Greena, a i Papanikolaou zaigra
kako definitivno zna, onda se ni za taj dio ne trebaju misliti. Nakon lanjske
slabe sezone mislim da se ista ne može opet dogoditi ovim ludim Grcima koji
jedva čekaju nokaut fazu.
ANADOLU EFES
BEKOVI: Heurtel, Cotton, Granger,
Korkmaz, Balbay, Baykan
KRILA: Thomas, Osman, Demir
VISOKI: Dunston, Omić, Brown,
Honeycutt, Geyik
Efes sam mogao strpati s Galatom i
Dogusom ali nisam jer su malo manje mijenjali momčad, iskusnija su euroligaška
ekipa što opet ima neku svoju metafizičku vrijednost i na koncu imaju nešto
bolju momčad i bolje lidere na parketu, odnosno oni su isprofilirani a u druge
dvije spomenute turske momčadi još uvijek nisu poznati pravi nositelji.
Otišli su Ivković, Šarić, Tyus i
Diebler od igrača (i trener) koji su lani igrali važniju rolu ali je zato
dovedeno 5 novih igrača koji se uklapaju u ideje novog trenera – Velimira Perasovića.
Bekovska pozicija pojačana je Bryceom Cottonom, igračem s NBA pedigreom u kojeg
se ja kunem da će kad-tad dobiti rolu, ako ničeg drugog, onda backup playa u
NBA ligi. Krila su ojačana atletskim čudima DeShaunom Thomasom i Honeycuttom,
također nekadašnjim NBA participantima, a umjesto Tyusa na centru novi je Alen
Omić.
Perasović je najavio da se neće
striktno držati klasičnih postava od 1 do 5, nego će miksati dva playa ako mu
treba napadački poticaj, koristit će i small-ball, ali i visoke postave ako mu
treba obrane. Ne izmišljam izjave kao hrvatski novinari nego posjetim tu i tamo Eurohoops.
Kako god bilo vjerujem da će mu igra
s dva playmakera biti osnova. Tko počinje a tko završava manje je bitno,
važnije je da tandem bude kompatibilan. Vjerojatno je da ćemo gledati Cottona i
Grangera zajedno, te Heurtela i Balbaya u tandemu. Granger i Balbay su dva
defanzivna specijalista posebno ovaj prvi koji uz to može pogađati trice i
služiti kao sekundarni kreator te ga čeka 3&D rola. Balbay lani kod
Ivkovića nije imao puno minuta ali je na glasu kao fizikalac koji će odigrati
obranu. Između njega i mladog Furkana Korkmaza voditi će se bitka za tu ulogu
4. beka. Balbay ima iskustvo i obranu, Korkmaz je bolji šuter i fizički je
dominantniji.
Cotton i Heurtel imat će ključeve
momčadi u svojim rukama. Prvi je klasični gunner koji odlično sebi kreira šut,
poteže trice iz picka i dobar je dribler. Drugi je tipični floor general visokog
košarkaškog IQ-a koji savršeno dobro vidi teren, vrti pick a koristan je i u
spot-upu. Minus mu je što se nekada previše zaigra i želi atraktivno asistirati
pa gubi previše lopti (3,3 lani u Euroligi, najviše od svih). Perasović bi ih
povremeno ovisno o rezultatu mogao koristiti i zajedno ali onda je obrana na
ozbiljnim iskušenjima jer Cotton ima 185 i 75 a Heurtel jednostavno nije radnik
koji će zasukati rukave u obrani i uglavnom ga se mora sakrivati na slabijem
beku, zato tu na scenu stupa Granger koji može igrati uz obojicu.
S obzirom da nema dobrog beka šutera
u kojeg bi se mogao pouzdati (Granger je više play po svemu) visoke postave će
vjerojatno biti nužnost ako ne želiš previše ovisiti o Balbayu ili Korkmazu. Tu
Efesu nedostaje Diebler od lani. Nema veze, uskakati će Osman povremeno, koji
je dovoljno dobar all-rounder da pokrije to koliko treba, posebno dok ga sluša
šut kao lani. Ako uz njega upariš još Thomasa, a na četvorku staviš Honeycutta
ili Browna, na peticu Dunstona, uz jednog playa, dobiješ vrlo vjerojatno
najbolju obrambenu petorku Eurolige. Evo je:
Granger-Osman-Thomas-Honeycutt-Dunston. Četvorica od pet su obrambeni
specijalci, ali naravno tu je problem kako će išta zabiti pa ih sigurno nećemo
gledati puno. Ali opet da se vratim na Heurtela i Cottona. Sad mi je sinulo. Kada
iza leđa u frontcourtu imaš Thomasa (201), Honeycutta (203) i Dunstona (2x
najbolji Euro obrambeni igrač godine) definitivno si možeš priuštiti igranje s
ovim dinamičnom dvojcem jer Thomas i Honeycutt mogu pogađati tricu, a Dunston
je odličan roller, atleta koja skače do krova i zakucava alley-oopove.
Thomas je bolji šuter od Honeycutta
koji šutira samo ako mora ali zadnje dvije sezone u Khimkiju trice koje je
šutirao je i pogađao dobrim postotcima, ali je možda i najbolji obrambeni igrač
na poziciji četvorke a po potrebi spušta se i na tricu. Njih dvojica davati će
obrambeni ton na dvije krilne pozicije.
Gle čovječe, Derricka Browna koji će
uz Heurtela i Cottona biti glavni potrošač nisam ni spomenuo. Sada kada nema
Šarića dobiti će koju loptu više na trici i mid-rangeu, ali zbog fizikalija i
brzine on može dominirati protiv četvorki i kada napada s loptom u rukama.
Kompletan napadač za euro prilike. Dunston će odrađivati obrambeni posao, u
Europi i dalje vjerojatno nema boljeg obrambenog centra što znači da ćemo
Browna i njega gledati u tandemu nešto češće, a Honeycutt će igrati više s
Omićem koji voli operirati u postu jer ima dobar horog i finu paletu poteza u
postu, a Honeycutt, bivši grijač klupe Kingsa, je taj stretch element koji će mu
pored toga i pomoći zatvarati prilaze košu.1 Makar i Omić s 217 cm neće imati
problema s tim iako nije pretjerano nadaren bloker.
Sad kada sam sve ovo napisao Efes mi
se sviđa sve više i više. Imaju strašan obrambeni potencijal, ali imaju i u
svakoj liniji igrača preko kojeg mogu zavrtjeti napad. Kao što je Peras rekao
mogu igrati s dva playa, tri krila, bez centra s Brownom na petici u 5-out
sistemu, mogu boljeg krilnog šutera Thomasa koristiti kao kvalitetnu stretch
četvorku. Šteta što im nedostaje taj jedan Diebler za kojeg možeš staviti ruku
u vatru da će zabiti svaku otvorenu tricu ali možda u Efesu znaju da im Korkmaz
može pomoći u tom segmentu usprkos tome što mu je tek 19. Uglavnom, jako
zanimljiva ekipa s dobrim trenerom koji zna igrati europska takmičenja, i
definitivno su mi malo ispred Olympiacosa a malo više ispred ekipe koju ću sada
najaviti.
BARCELONA
BEKOVI: Rice, Ribas, Navarro, Koponen, Oleson
KRILA: Perperoglou, Eriksson
VISOKI: Tomić, Dorsey, Doellman, Claver, Vezenkov, Lawal
Ne bih se kladio na njih ako bi
prognozirao tko će od ovog trojca najdalje dogurati. Vrlo su iskusna
euroligaška družina, imaju dobar roster koji potencijalno može producirati prvi
napad lige ali defanzivno nisu na razini Olympiacosa i Efesa.
Slični su upravo spomenutim ekipama
po nakrcanosti backcourta. Ostali su bez Satoranskog i Arroya, ali potpisali su
Crnogorca Ricea i finskog šmekera Koponena. Ovaj drugi još uvijek neće vidjeti
parketa zbog prometne nesreće koju je doživio. Ne znam kako će Bartzokas, jedan
od boljih europskih trenera, slagati ove bekovske tandeme ali opet možemo kao
vodilju uzeti jednog „napadača“ i jednog „defanzivca“. Uz Ricea će vjerojatno
koristiti Ribasa, a ne Navarra, dok bi Navarro trebao igrati uz Olesona, ili
obrnuto, manje bitno. Važnije je da mu je dobro pokrivena i obrana i napad.
Rice je jedan od uzbudljivijih i zabavnijih pointguardova u ligi. Izuzetno brz,
dobar dribler i pick and roll kreator, ali i strijelac. U onom pohodu Maccabija
na zadnju titulu on je bio glavni igrač, nakon toga je uzeo lovu u Khimkiju.
Ribas i Oleson su prvenstveno defenderi, a onda i dobri šuteri za tricu i
sekundarni razigravači. Navarra neću posebno spominjati, već sam gore kod
Spanoulisa to napravio, a tu je još i Koponen kao još jedan odličan šuter i
pick and roll majstor, koji se savršeno snalazi u spread pick and roll sistemu.
Šteta što je opet upao u društvo koje će mu limitirati minute. Lani u Khimkiju
nije mogao doći do zraka pored Ricea, Shveda, Zorana Dragića p čak i nekih
ruskih „majstora“. Bartzokas će znati izvući najbolje iz ovog backcourta, lani
u Lokomotivu je često znao igrati s dva playa Delaney-Draper, a posljednji put
kada je Olympiacos osvoji titulu Europe Bartzokas je za komandama imao Lawa i
Spanoulisa kao startni tandem. Tako da očekujemo gomilu pick and rolla, akcija
za otvaranje Navarra, baraža trica i općenito dosta slobode za playmakere.
Na niskom krilu je siguran starter Perperoglou,
korner tricaš i igrač zadužen za čuvanje najboljih scorera protivnika na 2 i 3
ako matchup to dopušta. A pored njega tu je mladi Eriksson na kojeg Hawksi polažu
prava, on bi trebao poslužiti kao dodatni šuter na terenu dok Perperoglou
odmara, iako tu možemo očekivati i minute za Olesona ponekad.
Ili će se Bartzokas ipak usredotočiti
na više visine pa će i Claver tu dobiti minute sa svojih 208 cm. Imao je
odličnu sezonu u Kubanu upravo kod Bartzokasa koji ga je više koristio na
četvorci kao stretch opciju. Claver mu je uzvratio dobrom obranom, i solidnim
all-round brojkama: 10-6-1,6 (47/37%). Ovaj tweener tako će vjerojatno krpati obje
pozicije jer nakon Doellmana i Perperogloua Barca tu nema velikih rješenja osim
u prospectima Erikssonu i na četvorci Vezenkovu. Ali dobro, Bartzokas će znati
upraviti s Claverom zbog njegove lani prikazane svestranosti. Ako treba
raširiti reket onda je na četvorci, ako se može napasti nekakav missmatch ili
su problemi sa skokom onda je na poziciji tri.
Tomić i Doellman su uigran centarski
tandem. Prvi je, ma što god mislili o njemu, i dalje ponajbolji europski centar
koji će korektno zatvoriti prilaze obruču na račun visine i pametnog
postavljanja a u Riceu i Koponenu će sigurno pronaći dio duha nikad
neprežaljenog Marcelinha Huertasa i njegovih maestralnih rješenja u picku gdje
je Tomić kao roller najproduktivniji. Ostalo će se svoditi na proigravanja iz
posta prema perimetru ili cuterima i napadanje leđima. Samo, koji kurac se
događa s njegovim slobodnim bacanjima? U prve dvije utakmice ACB lige šutirao
ih je 3-14 (1-4 i 2-10). Loše vijesti za centra koji igra uz dosta kontakta,
puno fakea ispod obruča i kojeg se dosta faulira jer uglavnom polaže loptu oko
obruča a ne zakucava je. Doellman je stretch krilni centar koji uglavnom igra
licem prema košu i ima neograničen range, sjajan strijelac.
Tomića će mijenjati Joey Dorsey,
rudar pod košem bez posebnih košarkaških vještina, ali masa i pokretljivost mu
omogućuju da bude dobar skakač i meta za alley-oop. Doellmanova zamjena je
spomenuti Claver prvenstveno, a ako zatreba i Vezenkov, još jedan tweener
sličan Claverovom profilu.
Barcelona će igrati atraktivno i
jedna su od napadački potentnijih ekipa u ligi s kvalitetnim trenerom na klupi.
Mogu iznenaditi svakoga definitivno, ali manjak atleticizma na rosteru i pravih
defanzivnih specijalaca mogao bi biti ograničavajući faktor.
Primjedbe
Objavi komentar