Nakupilo se bilješki unazad 10 dana
koje treba početi rješavati. Ako vam kažem da je tekst
objavljen za vrijeme četvrte četvrtine utakmice Rocketsa i Warriorsa bit će vam jasno koliko stignem u normalan sat išta pisati. Ali što
je tu je, nema vremena za žalopojke, treba vidjeti što su ekipe radile zadnjih
dana. Danas su na rasporedu 4 utakmice od čega se 3 tiču Bostona. Jebi ga,
nisam ja kriv nego onaj tko je krojio raspored. Četvrta je o sudaru fizikalaca
i s njom počinjemo.
GRIZZLIES-SPURS (18.03.)
Jako je bitno da znate za ovu
utakmicu da je nakon 6 minuta prve četvrtine bilo 10:8 za Memphis. Pripremite
se, oboružajte strpljenjom ako niste pobornik old-schoola jer ovaj nas dvoboj
izvjesno je čeka u prvoj rundi playoffa. Visoke postave, sporiji tempo,
rudarenje za svaki poen, a tko prvi potrči i ubrza igru – pizda!
Evo par stvari o ovom dvoboju:
Allen vs Leonard:
Tonyja se više ne smatra elitnim
defenderom na perimetru ali protiv Leonarda u ovoj utakmici odradio je jako
kvalitetan posao. Kawhi je utakmicu završio s 22 poena ali šutom 6/15 iz igre,
2/6 za tricu i 8/9 slobodna bacanja. Leonard je promašio dosta šuteva koje
inače zabije, posebno otvorenih trica ali Allen je konstantno bio agresivan, na
rubu faula, i nije dozvolio Kawhiju da uđe u ritam u niti jednom dijelu
utakmice. U potencijalnoj playoff seriji teško da Allen kroz cijelu rundu može
biti na ovoj razini, a nemojmo zaboraviti da je on i dalje prevelik uteg za
napad Memphisa koji je ionako na staklenim nogama. Previše Allena može usporiti
Leonarda u nekim periodima ali prijeti i da sruši Memphisov napad. Čovjek je i
dalje iskoristiv jedino u tranziciji i ako mu daš slobodu da iz pozadine napada
napadački skok i iznenadi obranu. Šuterski je i dalje očajan (3/10 realizacija
u ovoj utakmici). Fizdale nije svaki put paničario kada bi se Kawhi pojavio u
igri, nije odmah vraćao Allena unutra. To je dobar potez i trebat će Grizliji
tražiti ovakve varijante u postavama da bi dobili na balansu. Fizdale je bio
jako hrabar i u par navrata igrao s Carterom i Danielsom kao parom bočnih
igrača gdje bi Carter čuvao Kawhija.
Carter-Daniels
Kad smo već kod ovog dvojca onda
želim naglasiti kako je Vince Carter u 2017. godini najbolji šuter Memphisa s
perimetra, a odmah iza njega je (izvjesni) Troy Daniels. Dakle veteran koji je
godinama primjereniji ovom novom 3 na 3 cirkusu Ice Cubea nego NBA-u, i
donedavni NBDL igrač nosit će dosta tereta na svojim leđima u doigravanju.
Vince igra dobro, veteranski pametno i dok može pogađati trice može pomoći.
Daniels također iako ne može čuvati stolicu u obrani. Daniels je u ovoj
utakmici zabio 11 poena ali trica je bila 3/5, za 20 minuta igre. Carter je
imao 2/7 tricu, ali i 4 skoka, 3 asista, 2 ukradene i nakon Randolpha najveći
+/- kod Memphisa.
Želim reći da su Grizliji i dalje
Grizliji. Grit and grind, njihova filozofija se nije previše promijenila u
odnosu na ono što gledamo zadnjih godina. Fizdale je donio sitne kozmetičke
promjene a igrač koji je trebao transformirati ovu ekipu u modernu momčad –
Parsons – je preplaćen i ozlijeđen. Što znači da Grizzliesi i dalje nemaju
dovoljno šutera, driblera i pravu modernu trojku. Nova sezona, stari problemi.
Usprkos Carterovim i Danielsovim bljeskovima, te naravno Conleyja i Gasola,
Spursi mogu mirno spavati jer imaju više oružja na perimetru od Memphisa i
jedan period utakmice u kojoj Mills veže dvije trice, Green jednu, Leonard
zabije svoje i Grizzliesi se neće moći vratiti samo obranom.
Threes
Nastavljam dalje suvereno s ovim
prijelazima. Trice su presudile ovu utakmicu. Obje ekipe su igrale jako jako
kvalitetno u defanzivi. Memphis je kvalitetno zatvorio Leonarda, ali ne i
Aldridgea koji je parirao Gasolu i Conleyju. Međutim, Spursi su za tri šutirali
9/28 (32%), dok je Memphis bio na 13/30 (43%). Svi iz startne petorke Memphisa
su stavili tricu, dok je kod Spursa samo Leonard ubacio dvije.
Ono možda važnije za Memphis je
činjenica da su kvalitetno dolazili do otvorenih šuteva napadajući stranu bez
lopte Spursa.
Primjer 1:
Primjer 2:
U oba primjera Memphis je kvalitetno mijenjao stranu s jedne na drugu i to je recept protiv Spursa koji igraju na čovjeka na strani s loptom a zonski na strani bez lopte. Brzi protok lopte, extra pass ili dribling pa povratna puno su bolje rješenje protiv Spursa od bilo čega drugog. U prvom primjeru Leonard je zapeo u bloku i zakasnio na Cartera, u drugoj situaciji možemo vidjeti Pauovu nemoć da brani brata na perimetru pa Leonard mora izaći to pokriti što ostavlja šutera samog u korneru. Obje situacije su Grizzliesi promašili u konkretnim primjerima ali bilo je momenata gdje su ovo pospremali.
Vidjet ćemo koliko će ovo Memphs moći
izvoditi kroz seriju. Najviše će ovisiti o Conleyju i Gasolu čija je 2 na 2
igra osnova i početak svega što Memphis izvodi. Ostalo se svodi na povremene
off-ball kretnje Cartera, napadačke skokove Allena i općenito rudarenje u postu
i na napadačkom skoku.
Bench vs bench
Klupa Grizlija je neočekivano
odnijela pobjedu u ovom dvoboju iako od ozbiljnih opcija imaju samo Randolpha.
Mills, Manu, Pau i Lee su potpuno zakazali. Jedini tko je bio na visini zadatka
bio je Simmons. Na drugoj strani Z-Bo je uništavao Bertansa kojeg je Pop
povremeno ubacivao u igru kada je na parketu bio i Z-Bo, valjda pokušavajući
preokrenuti matchup u svoju korist. I spomenuti Daniels je također odradio
posao. Sumnjam da će Memphis u playoffu dobiti ovu bitku.
Rotacija
Dedmon je odradio sjajan posao protiv
Gasola dok je bio u igri. Kada bi se poklopila Pauova i Marcova minutaža tu je
mlađi brat bio dominantniji. Ali i Spursi su dobro koristili jedan matchup a to
je onaj LaMarcus protiv JaMychala. Green je izrazito čvrst igrač i sjajan
energy guy ali i kao većina krilnih centara nema dovoljno visine da brani
Aldridgea. U ovom slučaju LaMarcus ima 5 centimetara više što je bilo vidljivo
na ovoj utakmici jer je trpao i s distance i iz posta lakoćom preko Greena. Ovo
je jedan matchup za koji Memphis nema rješenje. Green je i dalje najbolja
opcija u odnosu na Randolpha i Wrighta.
Pop naravno ne bi bio Pop da nije
imao svoje fiks ideje pa je u jednom momentu na parketu imao kombinaciju
Lee-Bertans. Valjda si ovo neće dozvoliti u playoffu osim ako utakmica nije rezultatski
gotova.
Drugu utakmicu istih suparnika prije
6 dana nisam gledao, ali vidim da je opet bilo gutavo samo što su ovaj put
Spursi dobili završnicu. LaMarcus je opet dominirao, a nešto bolji je bio i
Leonard, kao i klupa. Memphis zbog stila igre ne odgovara nikome, Spursima
pogotovo (1-2 protIv Meda u regularnoj sezoni, zasad) jer je ovo matchup u
kojemu nisu nužno viši i fizički jači i obranom će sredit stvari. Memphis može
lakoćom kontrolirati ritam preko Gasola i Conleyja i obranom odvući utakmicu u
period gdje odlučuje jedna dvije lopte. Ipak, sporedne opcije i pomoćna radna
snaga Grizlija ne ulijevaju povjerenje pa bi na kraju dubina Spursa vrlo lako mogla
presuditi. Plus, Leonard je najbolji igrač ove serije, to je već samo po sebi
prednost.
CELTICS-WIZARDS
Naizgled tijesna utakmica, pa iako je
rezultat na kraju bio samo +8 za Boston, konačni dojam bio je daleko bolji za
Boston koji je kontrolirao utakmicu prve tri četvrtine i na kraju treće vodio
17 razlike.
Ukratko starteri Bostona bili su
nerješiva enigma za startere Washingtona. Thomas je ubacio 25, Bradley 20,
Horford i Crowder po 16. Na drugoj strani indisponirane partije Walla i
Portera, a Beal je bio vruć samo u prvoj četvrtini. Prva je bila i
najzanimljivija četvrtina jer je protekla u šuterskom nadmetanju Beala i
Bradleyja. Prvi je trpao uglavnom iz tranzicije (dvije trice), drugi je zabijao
bježeći Bealu kroz blokove koji je konstantno korak kasnio za njim.
Zanimljivo, Stevens je ostavio
Thomasa na Wallu, nije ga pokušao sakriti na Porteru koji bi tako lagano mogao šutnuti
preko Little Guya i gdje bi obrana na weak sideu bila u konstantnom missmatchu.
Thomasa je dakle na Wallu, a Crowder je bio na Porteru i više pomagao na skoku.
Wall je nekoliko puta u prvoj četvrtini napadao Thomasa u izolaciji leđima što
samo po sebi ima smisla, a onda ipak – to je John Wall. Jeste ikada vidjeli da
je Wall nekoga ubio iz posta? Naravno da ne. Pa koliko god Thomas bio nizak
toliko je i jako čvrst i građen kao kugla za kuglanje. Ti napadi su uglavnom
bili bezopasni, a osovina Wall-Gortat je osujećena sjajnim reakcijama Amira i
Horforda, njih dvojica su odradila perverzno dobar posao u obrani picka u ovoj
utakmici (Horford) i zaštiti obruča (Amir). Kada bi i prošla pick igra ili kada
bi Wizardsi nakon njega tražili šutera na strani bez lopte lopta bi najčešće
odsjela na obruču. Porter, Bogdanović i Oubre tricu su zajedno šutirali 0/11.
Visoki igrači Wizardsa, starteri
Morris i Gortat mučili su se u prvom poluvremenu s osobnim pogreškama što je
prerano na parket dovelo Mahinmija i Smitha, i tu je otprilike počeo pad
Washingtona. Još kada je Smart „udavio“ Jenningsa, a Brown zaključao
Bogdanovića bilo je očito u kojem smjeru ide ovo sve.
Interesantan je podatak da je ovo
bila utakmica u kojoj je Boston imao čak 19 napadačkih skokova, dok su Wizardsi
imali samo 8. 4 je imao Olynyk, po 3 Bradley i Crowder, pa su na kraju Celticsi
zabili više poena u reketu od Washingtona (44:42).
Utakmica je završena u 3. četvrtini u
kojoj je Washington ubacio jednu tricu, Boston 5. Uz ovakvu obrambenu
komunikaciju to i nije neki uspjeh:
CELTICS-PACERS
Idemo ovo odraditi malo drugačije.
Video analiza uz popratne komentare.
Agresivna obrana startera Pacersa
Indiana je odlučila jako čvrsto ući u
ovu utakmicu i po cijenu života zaustaviti Thomasa. Isaiaha je branio Teague,
dokazano dobar u stealovima i solidan presing igrača kada mu se igra obrana. Da
bi zaustavili pick i 2 na 2 igru Thomas-Horford Pacersi su jako puno switchali
kako bi natjerali Thomasa ili Horforda da ih dobiju hero ballom i zaustavili
stvaranje viška na perimetru i lagane ubačaje.
Primjer:
Sve je dobro odrađeno osim glupog
Milesovog poteza da faulira Thomasa. IT je utakmicu završio s 25 poena ali
šutom iz igre 9/21.
1-3 Pick and roll Pacersa
Akcija kojom su htjeli dovesti
Thomasa da čuva Georgea.
Primjer:
Dva puta su Pacersi pokušali dovući
Thomasa na Georgea ali su Isaiah i Bradley odradili sjajan posao, posebno
Bradley koji je pritiskom na Teaguea osujetio planove Indiane. U mogućem
playoff dvoboju sigurno će Pacersi ovo učestalo pokušavati.
Nate McMillan experience (1)
Korištenje Ala Jeffersona dok su
Celticsi u 5-out spread formaciji s Horford-Olynyk kombinaciji može samo lud
čovjek.
Primjer:
Gadljiva defanzivna predstava Pacersa
u ovoj sekvenci. Prvo Big Al nema noge da poprati pick s Horfordom i izađe mu na
šut. Onda dezorijentirano gleda gdje leti lopta dok ga ista prelijeće. Na kraju
Ellis pojma nema gdje je i zaboravlja na Smarta na perimetru. Užasno.
N.M. e (2)
Opet pretjerano korištenje i
oslanjanje na Jeffersona, u napadu dakako. Pacersima treba 12 sekundi prosječno
da ga oslobode u poziciji gdje želi dobiti loptu i to su uglavnom cross
screenovi ispod koša. Ovdje imamo primjer kako je popušio loptu:
N.M. e (3)
Blago rečeno bezidejni napad Pacersa:
Ellis je pospremio tricu ali kao da i
nije.
Paul Bogdanović George Defense
Potpuno van utakmice čovjek. Prvo u
napadu zato jer su Celticsi protiv njega rotirali 3 terijera svih 48 minuta:
Smart, Bradley, Crowder, a zanimljivo Bradley je dobio najviše minuta protiv
njega, ne Jae, iz razloga što PG i dalje ima velikih problema sebi kreirati
poene iz driblinga pa je zato Avery korisniji stoper jer može odigrati bolju
obranu na loptu. Drugo zbog užasnih reakcija u obrani kakvih je imao u ovoj
utakmici.
Primjeri:
Pljačka na stražnja vrata Crowdera kakve
se ne bi posramili ni braća Dalton.
N.M. e (4)
Tricama Teaguea i Georgea u četvrtoj
Pacersi su se uspjeli vratiti u utakmicu ali faca McMillan završnicu igra s
kombinacijom Allen-Turner, dok George igra 1 na 5 i treba mu svaki milimetar
prostora u reketu. Allen nije izgledao loše u ovoj utakmici jer je pospremio
par zicera i skupio nešto skokova, ali nije igrač za završnicu. Velik je naš
Nate.
Kašnjenje u obrani Allena na
zatvaranju Olynyka:
Ako je nešto bilo dobro u ovoj
utakmici za Pacerse onda je to bio agresivni Teague koji je zadao dosta posla
Thomasu i u obrani i u napadu, ali Boston je bez problema kontrolirao utakmicu
od prve do posljednje minute. Problem sa skokom Kelti su pokazali i u ovoj
utakmici, što je Pacerse i održalo koliko toliko u egalu. Stevens je dakako
nadigrao McMillana.
BOSTON-MIAMI
Ovo želim! Želim ovaj dvoboj u prvoj
rundi. Želim Stevensa protiv Spoelstre pa neka se onda dodijeli nagrada za
trenera godine.
Jako puno zanimljivih matchupova na
obje strane. Thomas i Richardson se čuvaju međusobno, Dragić pazi na Crowdera a
Bradley na Dragića, McGruder čuva Bradleyja, a Crowder McGrudera. Okej,
bespotrebno nabrajanje tko koga, važno je da znamo da su oba trenera na
najpotentnije driblere (Thomas i Dragić) bacili najbolje defanzivce na lopti
što imaju u starterima (Bradley i Richardson).
Međutim, mene je interesirao dvoboj
Horford-Babbitt koji je pazio jedan na drugog. Prva moja bilješka zapisana za
ovu utakmicu glasila je: „Horford missmatch protiv Babbitta. – Je li missmatch?
– Ima li Babbitt missmatch?“
Ja mirno spavam ako Horford ima
prednost na papiru u odnosu na mog igrača jer Bostonov Big Al nije Aldridge ili
A Davis da će to kažnjavati na način kako oni to rade. Potvrdila je to i ova
četvrtina u kojoj Al nije zabio ni poena, a ni uhvatio skok u napadu barem protiv
Lukea. Čak je i uputio samo jedan šut iako sam ja očekivao da će Boston više
kroz njega vrtjeti akcije i dati mu par izolacija protiv Babbittare. Nije se
dogodilo.
Na drugoj strani Miami vrti svoje
standardne pick and pop akcije s Babittom kao screenerom i ovaj je jednu stavio
iz 3 pokušaja, uz 2 skoka. Horford je svaki taj pokušaj morao zatvarati,
izlaziti prema perimetru što je posljedično ostavljalo dosta prostora u reketu
za ulaze Heatovih bekova ali još važnije – Amir Johnson je ostavljan na milost
i nemilost Whitesideu i njegovim napadačkim skokovima. Heat je u prvoj
četvrtini skupio 5 napadačkih skokova od čega su 3 bila Hassanova koji je zabio
7 poena. Tako da ono, jedini pravi missmatch u cijeloj priči bio je Whitesidea
za čiju agresivnost na skoku Boston nije imao lijeka.
Miami je usporio malo Thomasa dubljim
izlaženjem Whitesidea ili Babbitta kada brane pick, a najviše se igralo kroz
Bradleyja i njegove kretnje kroz blokove. To je valjda standardno za prvu četvrtinu.
Polovica prve četvrtine obilježena je
boljom igrom Miamija u oba pravca, a kada su krenule rotacije to je još više
došlo do izražaja jer Stevens opet bespotrebno daje minute kombinaciji Olynyk
Jerebko koje je pokretni napad Miamija s dva Johnsona i Ellingtonom dobro
razbucao. Posebno Tyler Johnson koji je od starta bio vrlo agresivan s loptom u
rukama i konstantno napadao obruč i bio
agresivan u vršenju pritiska na zadnju liniju Celticsa. Da Smart nije zabio
sretnu tricu sa sirenom bilo bi 27:19 za Heat. Miami je izgradio prednost
dobrom obranom i agresivnošću u napadu koja se očitovala u ofanzivnom skoku i
napadanju obruča.
Druga četvrtina je jako opasna za
Boston jer njihovi starteri nisu uspjeli napraviti prednost protiv McGrudera i
Babbitta a za Heat je sada na parketu vrlo lepršava petorka s dva Johnsona,
Dragićem, Ellingtonom i Reedom. Johnson pazi na Horforda i to odrađuje sjajno
tako da ga fronta, a kao niži igrač nakon picka preuzme Horforda udvajaju ga.
Reed je na Olynyku i Boston je čini se opsjednut tim matchupom jer se vrti
gomila akcija za Olynyka koji bi trebao
iskoristiti svoj šut protiv Reeda a to se ne događa.
Na drugoj strani James Johnson radi
čudesan posao kao i tijekom cijele sezone. U jednoj akciji spušta rampu
Horfordu, u drugom vrti Olynyka na ringišpilu u postu i zakucava, u trećem vrti
pick i namješta zicere Reedu. Kako jebeno genijalan igrač! S Jamesom Johnsonom
u fokusu svoga napada Miami radi Bostonu seriju 16:6 pa Stevens mora vratiti
Thomasa da oživi napad.
To u startu ne izgleda dobro jer na
kome ga sakriti? T. Johnsonu, Dragiću ili Ellingtonu. Gdje god ga staviš javit
će se problemi. Ali problemi se ipak javljaju za Miami onoga momenta kada je iz
igre morao J. Johnson, tu je Miami izgubio ritam i tu im se raspala igra.
Počeli su gubiti lopte kao na traci i Boston se vraća na samo par poena
zaostatka.
Na sve to Stevens vuče sjajan posao.
Sjetio se small-balla s Horfordom kao peticom a oko njega Crowder, Smart,
Bradley i Thomas. To je funkcioniralo sjajno. Odmah su zaigrali jači presing na
Dragića i Richardsona što rezultira s 3 izgubljene lopte ovog dvojca i utakmica
je u egalu nakon druge i dalje.
U trećoj Stevens radi još jednu dobru
prilagodbu. Horford više ne čuva Babbitta nego McGrudera, a Babbitta sada pazi
Thomas, što znači da 1-4 pick Miamija Dragić-Babbitt Boston može bez problema
switchati da obrana ne nastrada ni najmanje, i to se događa. McGruder s 34% za
tricu ipak nije tako opasan šuter kao Babbitt s 41%.
Boston je dobio nešto od Horforda u
ovoj četvrtini, a razbudio se Thomas s dvije trice dok je standardno konstantan
u ovoj utakmici bio Crowder koji je tiho na prstima skupio 25 poena na kraju uz
sjajnu efikasnost. Starteri Bostona ovaj su put napravili prednost protiv
startera Miamija i na kraju treće domaćini imaju vodstvo od +10. I još jednom,
kao i u prethodne dvije utakmice u trećoj rade prednost.
Idemo u četvrtu gdje na startu
Stevens tvrdoglavo opet ima Jerebka i Olynyka protiv Dragića, dva Johnsona,
Ellingtona i Reeda. Naravno da klupa Miamija smanjuje vodstvo pa Stevens gasi
požar s Horfordom umjesto Jerebka ali lijeka za Jamesa Johnsona nemaju,
jednostavno je prebrz prvo za Jerebka, onda i za Horforda. Kada mu se pridružio
i bek prezimenjak prednost Bostona se opasno istopila dok Boston i dalje u ovim
periodima vrti pick and pop s Olynykom.
Miami nakon 5 minuta četvrte zaostaje
samo 2 poena pa Stevens naravno vraća Thomasa a Spoelstra odgovara vraćanjem
Richardsona umjesto Johnsona. Zatim opet Brad izaziva Spoa uvođenjem
small-balla ali Spo ne reagira, drži Whitesidea u igri ali ne pada mu na odmor
pozvati Jamesa Johnsona.
U zadnje 4 minute se ulazi
rezultatski poravnati i tu je dakako Boston dobio utakmicu iz dva razloga.
Prvo, pronašli su momentum sa small-ballom gdje su mogli switchati, drugo imali
su dokazanog closera u Thomasu koji je izmislio poene dok kod Heata nije bilo
Waitersa pa je James Johnson preuzeo tu dužnost na sebe što očekivano nije
dobro završilo.
Još samo kratko da stavim naglasak na
neke stvari:
-Hassan je missmatch protiv Bostona: 19 poena i 15 skokova od čega čak 9
napadačkih. Definitivno može koristiti Bostonove probleme u skoku
-Hassan je problem protiv Bostona: ne snalazi se kada treba braniti na
širokom prostoru, blitzati pick ili switchati. Koliko god bio dugačak on nema
noge za braniti i koristan je samo kao pozicijski rim protector. Thomas i
društvo su doslovno preko njega radili što su htjeli u četvrtoj četvrtini.
Primjer:
Thomas mu prelagano split screenom prolazi
do obruča
Small-ball Bostona: Thomas-Smart-Bradley-Crowder-Horford
– odigrali su samo 6 minuta ali ostvarili net rating +46.
Klasična akcija za ovu postavu:
Horford na visokom postu, Thomas dolazi iz pozadine i radi backscreen za
Crowdera, ovaj je promašio ali naravno da je Smart tu negdje i hvata skok u
napadu, povratna na perimetar, Thomas napada driblingom i preko Hassana rješava
utakmicu.
Miamijev closer: Miami nije imao Waitersa sinoć koji
se specijalizirao za clutch momente. Dragić navodno vuče neku ozljedu gležnja i
očito je da ne igra u punom pogonu. U takvim momentima, treći veteran James
Johnson je pokušao spasiti stvar ali on nije ništa drugo nego situacijski
strijelac kada ima missmatch, ne i netko kome daješ loptu u clutchu. U četvrtoj
je imao realizaciju 3/8 iz igre.
Stevensova HT prilagodba: na početku drugog poluvremena
dogodio se onaj switch u obrani Bostona gdje Horford više ne čuva Babbitta nego
McGrudera. Kao što sam rekao Boston sada može preuzimati taj pick s Thomasom,
ali uz to Horford može pomagati okolo i biti bliže obruču kako bi se zaustavio
Whiteside i agresivni bekovi Miamija. Izvrstan potez Stevensa!
Jerebko-Olynyk: U playoffu će ih morati prestati
koristiti u tandemu jer su kancerogeni i ekipa s njima protiv ozbiljnih klupa
upada u velike probleme. Posebno zato jer Brad uz njih ne igra s Thomasom nego
nekom kombinacijom Smart i Brown a njima pridruži Bradleyja, Greena ili
Roziera.
Klupa Heata: Vrhunski posao su odradili, posebno
Johnsoni, svaki na svoj način. U potencijalnoj prvoj rundi Miamiju će biti jako
bitno da njihovi starteri koji imaju McGrudera i Babbitta ne upadnu u veliku
rupu jer Boston nema čime parirati kada druge postave izađu na megdan, tu je
Miami u velikoj prednosti. Još ako se Waiters vrati…
Primjedbe
Objavi komentar