Preskoči na glavni sadržaj

PLAYOFF WARM-UP: GRIZZLIES-SPURS, CELTICS-WIZARDS/-PACERS/-HEAT

Nakupilo se bilješki unazad 10 dana koje treba početi rješavati. Ako vam kažem da je tekst objavljen za vrijeme četvrte četvrtine utakmice Rocketsa i Warriorsa bit će vam jasno koliko stignem u normalan sat išta pisati. Ali što je tu je, nema vremena za žalopojke, treba vidjeti što su ekipe radile zadnjih dana. Danas su na rasporedu 4 utakmice od čega se 3 tiču Bostona. Jebi ga, nisam ja kriv nego onaj tko je krojio raspored. Četvrta je o sudaru fizikalaca i s njom počinjemo.

GRIZZLIES-SPURS (18.03.)

Jako je bitno da znate za ovu utakmicu da je nakon 6 minuta prve četvrtine bilo 10:8 za Memphis. Pripremite se, oboružajte strpljenjom ako niste pobornik old-schoola jer ovaj nas dvoboj izvjesno je čeka u prvoj rundi playoffa. Visoke postave, sporiji tempo, rudarenje za svaki poen, a tko prvi potrči i ubrza igru – pizda!


















Evo par stvari o ovom dvoboju:

Allen vs Leonard:
Tonyja se više ne smatra elitnim defenderom na perimetru ali protiv Leonarda u ovoj utakmici odradio je jako kvalitetan posao. Kawhi je utakmicu završio s 22 poena ali šutom 6/15 iz igre, 2/6 za tricu i 8/9 slobodna bacanja. Leonard je promašio dosta šuteva koje inače zabije, posebno otvorenih trica ali Allen je konstantno bio agresivan, na rubu faula, i nije dozvolio Kawhiju da uđe u ritam u niti jednom dijelu utakmice. U potencijalnoj playoff seriji teško da Allen kroz cijelu rundu može biti na ovoj razini, a nemojmo zaboraviti da je on i dalje prevelik uteg za napad Memphisa koji je ionako na staklenim nogama. Previše Allena može usporiti Leonarda u nekim periodima ali prijeti i da sruši Memphisov napad. Čovjek je i dalje iskoristiv jedino u tranziciji i ako mu daš slobodu da iz pozadine napada napadački skok i iznenadi obranu. Šuterski je i dalje očajan (3/10 realizacija u ovoj utakmici). Fizdale nije svaki put paničario kada bi se Kawhi pojavio u igri, nije odmah vraćao Allena unutra. To je dobar potez i trebat će Grizliji tražiti ovakve varijante u postavama da bi dobili na balansu. Fizdale je bio jako hrabar i u par navrata igrao s Carterom i Danielsom kao parom bočnih igrača gdje bi Carter čuvao Kawhija.

Carter-Daniels
Kad smo već kod ovog dvojca onda želim naglasiti kako je Vince Carter u 2017. godini najbolji šuter Memphisa s perimetra, a odmah iza njega je (izvjesni) Troy Daniels. Dakle veteran koji je godinama primjereniji ovom novom 3 na 3 cirkusu Ice Cubea nego NBA-u, i donedavni NBDL igrač nosit će dosta tereta na svojim leđima u doigravanju. Vince igra dobro, veteranski pametno i dok može pogađati trice može pomoći. Daniels također iako ne može čuvati stolicu u obrani. Daniels je u ovoj utakmici zabio 11 poena ali trica je bila 3/5, za 20 minuta igre. Carter je imao 2/7 tricu, ali i 4 skoka, 3 asista, 2 ukradene i nakon Randolpha najveći +/- kod Memphisa.
Želim reći da su Grizliji i dalje Grizliji. Grit and grind, njihova filozofija se nije previše promijenila u odnosu na ono što gledamo zadnjih godina. Fizdale je donio sitne kozmetičke promjene a igrač koji je trebao transformirati ovu ekipu u modernu momčad – Parsons – je preplaćen i ozlijeđen. Što znači da Grizzliesi i dalje nemaju dovoljno šutera, driblera i pravu modernu trojku. Nova sezona, stari problemi. Usprkos Carterovim i Danielsovim bljeskovima, te naravno Conleyja i Gasola, Spursi mogu mirno spavati jer imaju više oružja na perimetru od Memphisa i jedan period utakmice u kojoj Mills veže dvije trice, Green jednu, Leonard zabije svoje i Grizzliesi se neće moći vratiti samo obranom.

Threes
Nastavljam dalje suvereno s ovim prijelazima. Trice su presudile ovu utakmicu. Obje ekipe su igrale jako jako kvalitetno u defanzivi. Memphis je kvalitetno zatvorio Leonarda, ali ne i Aldridgea koji je parirao Gasolu i Conleyju. Međutim, Spursi su za tri šutirali 9/28 (32%), dok je Memphis bio na 13/30 (43%). Svi iz startne petorke Memphisa su stavili tricu, dok je kod Spursa samo Leonard ubacio dvije.
Ono možda važnije za Memphis je činjenica da su kvalitetno dolazili do otvorenih šuteva napadajući stranu bez lopte Spursa.

Primjer 1:


Primjer 2:


U oba primjera Memphis je kvalitetno mijenjao stranu s jedne na drugu i to je recept protiv Spursa koji igraju na čovjeka na strani s loptom a zonski na strani bez lopte. Brzi protok lopte, extra pass ili dribling pa povratna puno su bolje rješenje protiv Spursa od bilo čega drugog. U prvom primjeru Leonard je zapeo u bloku i zakasnio na Cartera, u drugoj situaciji možemo vidjeti Pauovu nemoć da brani brata na perimetru pa Leonard mora izaći to pokriti što ostavlja šutera samog u korneru. Obje situacije su Grizzliesi promašili u konkretnim primjerima ali bilo je momenata gdje su ovo pospremali.
Vidjet ćemo koliko će ovo Memphs moći izvoditi kroz seriju. Najviše će ovisiti o Conleyju i Gasolu čija je 2 na 2 igra osnova i početak svega što Memphis izvodi. Ostalo se svodi na povremene off-ball kretnje Cartera, napadačke skokove Allena i općenito rudarenje u postu i na napadačkom skoku.

Bench vs bench
Klupa Grizlija je neočekivano odnijela pobjedu u ovom dvoboju iako od ozbiljnih opcija imaju samo Randolpha. Mills, Manu, Pau i Lee su potpuno zakazali. Jedini tko je bio na visini zadatka bio je Simmons. Na drugoj strani Z-Bo je uništavao Bertansa kojeg je Pop povremeno ubacivao u igru kada je na parketu bio i Z-Bo, valjda pokušavajući preokrenuti matchup u svoju korist. I spomenuti Daniels je također odradio posao. Sumnjam da će Memphis u playoffu dobiti ovu bitku.

Rotacija
Dedmon je odradio sjajan posao protiv Gasola dok je bio u igri. Kada bi se poklopila Pauova i Marcova minutaža tu je mlađi brat bio dominantniji. Ali i Spursi su dobro koristili jedan matchup a to je onaj LaMarcus protiv JaMychala. Green je izrazito čvrst igrač i sjajan energy guy ali i kao većina krilnih centara nema dovoljno visine da brani Aldridgea. U ovom slučaju LaMarcus ima 5 centimetara više što je bilo vidljivo na ovoj utakmici jer je trpao i s distance i iz posta lakoćom preko Greena. Ovo je jedan matchup za koji Memphis nema rješenje. Green je i dalje najbolja opcija u odnosu na Randolpha i Wrighta.
Pop naravno ne bi bio Pop da nije imao svoje fiks ideje pa je u jednom momentu na parketu imao kombinaciju Lee-Bertans. Valjda si ovo neće dozvoliti u playoffu osim ako utakmica nije rezultatski gotova.

Drugu utakmicu istih suparnika prije 6 dana nisam gledao, ali vidim da je opet bilo gutavo samo što su ovaj put Spursi dobili završnicu. LaMarcus je opet dominirao, a nešto bolji je bio i Leonard, kao i klupa. Memphis zbog stila igre ne odgovara nikome, Spursima pogotovo (1-2 protIv Meda u regularnoj sezoni, zasad) jer je ovo matchup u kojemu nisu nužno viši i fizički jači i obranom će sredit stvari. Memphis može lakoćom kontrolirati ritam preko Gasola i Conleyja i obranom odvući utakmicu u period gdje odlučuje jedna dvije lopte. Ipak, sporedne opcije i pomoćna radna snaga Grizlija ne ulijevaju povjerenje pa bi na kraju dubina Spursa vrlo lako mogla presuditi. Plus, Leonard je najbolji igrač ove serije, to je već samo po sebi prednost.

CELTICS-WIZARDS

Naizgled tijesna utakmica, pa iako je rezultat na kraju bio samo +8 za Boston, konačni dojam bio je daleko bolji za Boston koji je kontrolirao utakmicu prve tri četvrtine i na kraju treće vodio 17 razlike.


















Ukratko starteri Bostona bili su nerješiva enigma za startere Washingtona. Thomas je ubacio 25, Bradley 20, Horford i Crowder po 16. Na drugoj strani indisponirane partije Walla i Portera, a Beal je bio vruć samo u prvoj četvrtini. Prva je bila i najzanimljivija četvrtina jer je protekla u šuterskom nadmetanju Beala i Bradleyja. Prvi je trpao uglavnom iz tranzicije (dvije trice), drugi je zabijao bježeći Bealu kroz blokove koji je konstantno korak kasnio za njim.

Zanimljivo, Stevens je ostavio Thomasa na Wallu, nije ga pokušao sakriti na Porteru koji bi tako lagano mogao šutnuti preko Little Guya i gdje bi obrana na weak sideu bila u konstantnom missmatchu. Thomasa je dakle na Wallu, a Crowder je bio na Porteru i više pomagao na skoku. Wall je nekoliko puta u prvoj četvrtini napadao Thomasa u izolaciji leđima što samo po sebi ima smisla, a onda ipak – to je John Wall. Jeste ikada vidjeli da je Wall nekoga ubio iz posta? Naravno da ne. Pa koliko god Thomas bio nizak toliko je i jako čvrst i građen kao kugla za kuglanje. Ti napadi su uglavnom bili bezopasni, a osovina Wall-Gortat je osujećena sjajnim reakcijama Amira i Horforda, njih dvojica su odradila perverzno dobar posao u obrani picka u ovoj utakmici (Horford) i zaštiti obruča (Amir). Kada bi i prošla pick igra ili kada bi Wizardsi nakon njega tražili šutera na strani bez lopte lopta bi najčešće odsjela na obruču. Porter, Bogdanović i Oubre tricu su zajedno šutirali 0/11.

Visoki igrači Wizardsa, starteri Morris i Gortat mučili su se u prvom poluvremenu s osobnim pogreškama što je prerano na parket dovelo Mahinmija i Smitha, i tu je otprilike počeo pad Washingtona. Još kada je Smart „udavio“ Jenningsa, a Brown zaključao Bogdanovića bilo je očito u kojem smjeru ide ovo sve.
Interesantan je podatak da je ovo bila utakmica u kojoj je Boston imao čak 19 napadačkih skokova, dok su Wizardsi imali samo 8. 4 je imao Olynyk, po 3 Bradley i Crowder, pa su na kraju Celticsi zabili više poena u reketu od Washingtona (44:42).

Utakmica je završena u 3. četvrtini u kojoj je Washington ubacio jednu tricu, Boston 5. Uz ovakvu obrambenu komunikaciju to i nije neki uspjeh:


CELTICS-PACERS
Idemo ovo odraditi malo drugačije. Video analiza uz popratne komentare.
















Agresivna obrana startera Pacersa
Indiana je odlučila jako čvrsto ući u ovu utakmicu i po cijenu života zaustaviti Thomasa. Isaiaha je branio Teague, dokazano dobar u stealovima i solidan presing igrača kada mu se igra obrana. Da bi zaustavili pick i 2 na 2 igru Thomas-Horford Pacersi su jako puno switchali kako bi natjerali Thomasa ili Horforda da ih dobiju hero ballom i zaustavili stvaranje viška na perimetru i lagane ubačaje.

Primjer:
Sve je dobro odrađeno osim glupog Milesovog poteza da faulira Thomasa. IT je utakmicu završio s 25 poena ali šutom iz igre 9/21.

1-3 Pick and roll Pacersa
Akcija kojom su htjeli dovesti Thomasa da čuva Georgea.

Primjer:
Dva puta su Pacersi pokušali dovući Thomasa na Georgea ali su Isaiah i Bradley odradili sjajan posao, posebno Bradley koji je pritiskom na Teaguea osujetio planove Indiane. U mogućem playoff dvoboju sigurno će Pacersi ovo učestalo pokušavati.

Nate McMillan experience (1)
Korištenje Ala Jeffersona dok su Celticsi u 5-out spread formaciji s Horford-Olynyk kombinaciji može samo lud čovjek.

Primjer:
Gadljiva defanzivna predstava Pacersa u ovoj sekvenci. Prvo Big Al nema noge da poprati pick s Horfordom i izađe mu na šut. Onda dezorijentirano gleda gdje leti lopta dok ga ista prelijeće. Na kraju Ellis pojma nema gdje je i zaboravlja na Smarta na perimetru. Užasno.

N.M. e (2)
Opet pretjerano korištenje i oslanjanje na Jeffersona, u napadu dakako. Pacersima treba 12 sekundi prosječno da ga oslobode u poziciji gdje želi dobiti loptu i to su uglavnom cross screenovi ispod koša. Ovdje imamo primjer kako je popušio loptu:

N.M. e (3)
Blago rečeno bezidejni napad Pacersa:

Ellis je pospremio tricu ali kao da i nije.

Paul Bogdanović George Defense
Potpuno van utakmice čovjek. Prvo u napadu zato jer su Celticsi protiv njega rotirali 3 terijera svih 48 minuta: Smart, Bradley, Crowder, a zanimljivo Bradley je dobio najviše minuta protiv njega, ne Jae, iz razloga što PG i dalje ima velikih problema sebi kreirati poene iz driblinga pa je zato Avery korisniji stoper jer može odigrati bolju obranu na loptu. Drugo zbog užasnih reakcija u obrani kakvih je imao u ovoj utakmici.

Primjeri:
Pljačka na stražnja vrata Crowdera kakve se ne bi posramili ni braća Dalton.

N.M. e (4)
Tricama Teaguea i Georgea u četvrtoj Pacersi su se uspjeli vratiti u utakmicu ali faca McMillan završnicu igra s kombinacijom Allen-Turner, dok George igra 1 na 5 i treba mu svaki milimetar prostora u reketu. Allen nije izgledao loše u ovoj utakmici jer je pospremio par zicera i skupio nešto skokova, ali nije igrač za završnicu. Velik je naš Nate.

Kašnjenje u obrani Allena na zatvaranju Olynyka:
Ako je nešto bilo dobro u ovoj utakmici za Pacerse onda je to bio agresivni Teague koji je zadao dosta posla Thomasu i u obrani i u napadu, ali Boston je bez problema kontrolirao utakmicu od prve do posljednje minute. Problem sa skokom Kelti su pokazali i u ovoj utakmici, što je Pacerse i održalo koliko toliko u egalu. Stevens je dakako nadigrao McMillana. 

BOSTON-MIAMI
Ovo želim! Želim ovaj dvoboj u prvoj rundi. Želim Stevensa protiv Spoelstre pa neka se onda dodijeli nagrada za trenera godine.

Jako puno zanimljivih matchupova na obje strane. Thomas i Richardson se čuvaju međusobno, Dragić pazi na Crowdera a Bradley na Dragića, McGruder čuva Bradleyja, a Crowder McGrudera. Okej, bespotrebno nabrajanje tko koga, važno je da znamo da su oba trenera na najpotentnije driblere (Thomas i Dragić) bacili najbolje defanzivce na lopti što imaju u starterima (Bradley i Richardson).

Međutim, mene je interesirao dvoboj Horford-Babbitt koji je pazio jedan na drugog. Prva moja bilješka zapisana za ovu utakmicu glasila je: „Horford missmatch protiv Babbitta. – Je li missmatch? – Ima li Babbitt missmatch?“

Ja mirno spavam ako Horford ima prednost na papiru u odnosu na mog igrača jer Bostonov Big Al nije Aldridge ili A Davis da će to kažnjavati na način kako oni to rade. Potvrdila je to i ova četvrtina u kojoj Al nije zabio ni poena, a ni uhvatio skok u napadu barem protiv Lukea. Čak je i uputio samo jedan šut iako sam ja očekivao da će Boston više kroz njega vrtjeti akcije i dati mu par izolacija protiv Babbittare. Nije se dogodilo.

Na drugoj strani Miami vrti svoje standardne pick and pop akcije s Babittom kao screenerom i ovaj je jednu stavio iz 3 pokušaja, uz 2 skoka. Horford je svaki taj pokušaj morao zatvarati, izlaziti prema perimetru što je posljedično ostavljalo dosta prostora u reketu za ulaze Heatovih bekova ali još važnije – Amir Johnson je ostavljan na milost i nemilost Whitesideu i njegovim napadačkim skokovima. Heat je u prvoj četvrtini skupio 5 napadačkih skokova od čega su 3 bila Hassanova koji je zabio 7 poena. Tako da ono, jedini pravi missmatch u cijeloj priči bio je Whitesidea za čiju agresivnost na skoku Boston nije imao lijeka.

Miami je usporio malo Thomasa dubljim izlaženjem Whitesidea ili Babbitta kada brane pick, a najviše se igralo kroz Bradleyja i njegove kretnje kroz blokove. To je valjda standardno za prvu četvrtinu.

Polovica prve četvrtine obilježena je boljom igrom Miamija u oba pravca, a kada su krenule rotacije to je još više došlo do izražaja jer Stevens opet bespotrebno daje minute kombinaciji Olynyk Jerebko koje je pokretni napad Miamija s dva Johnsona i Ellingtonom dobro razbucao. Posebno Tyler Johnson koji je od starta bio vrlo agresivan s loptom u rukama i  konstantno napadao obruč i bio agresivan u vršenju pritiska na zadnju liniju Celticsa. Da Smart nije zabio sretnu tricu sa sirenom bilo bi 27:19 za Heat. Miami je izgradio prednost dobrom obranom i agresivnošću u napadu koja se očitovala u ofanzivnom skoku i napadanju obruča.

Druga četvrtina je jako opasna za Boston jer njihovi starteri nisu uspjeli napraviti prednost protiv McGrudera i Babbitta a za Heat je sada na parketu vrlo lepršava petorka s dva Johnsona, Dragićem, Ellingtonom i Reedom. Johnson pazi na Horforda i to odrađuje sjajno tako da ga fronta, a kao niži igrač nakon picka preuzme Horforda udvajaju ga. Reed je na Olynyku i Boston je čini se opsjednut tim matchupom jer se vrti gomila akcija za Olynyka  koji bi trebao iskoristiti svoj šut protiv Reeda a to se ne događa.
Na drugoj strani James Johnson radi čudesan posao kao i tijekom cijele sezone. U jednoj akciji spušta rampu Horfordu, u drugom vrti Olynyka na ringišpilu u postu i zakucava, u trećem vrti pick i namješta zicere Reedu. Kako jebeno genijalan igrač! S Jamesom Johnsonom u fokusu svoga napada Miami radi Bostonu seriju 16:6 pa Stevens mora vratiti Thomasa da oživi napad.

To u startu ne izgleda dobro jer na kome ga sakriti? T. Johnsonu, Dragiću ili Ellingtonu. Gdje god ga staviš javit će se problemi. Ali problemi se ipak javljaju za Miami onoga momenta kada je iz igre morao J. Johnson, tu je Miami izgubio ritam i tu im se raspala igra. Počeli su gubiti lopte kao na traci i Boston se vraća na samo par poena zaostatka.

Na sve to Stevens vuče sjajan posao. Sjetio se small-balla s Horfordom kao peticom a oko njega Crowder, Smart, Bradley i Thomas. To je funkcioniralo sjajno. Odmah su zaigrali jači presing na Dragića i Richardsona što rezultira s 3 izgubljene lopte ovog dvojca i utakmica je u egalu nakon druge i dalje.

U trećoj Stevens radi još jednu dobru prilagodbu. Horford više ne čuva Babbitta nego McGrudera, a Babbitta sada pazi Thomas, što znači da 1-4 pick Miamija Dragić-Babbitt Boston može bez problema switchati da obrana ne nastrada ni najmanje, i to se događa. McGruder s 34% za tricu ipak nije tako opasan šuter kao Babbitt s 41%.

Boston je dobio nešto od Horforda u ovoj četvrtini, a razbudio se Thomas s dvije trice dok je standardno konstantan u ovoj utakmici bio Crowder koji je tiho na prstima skupio 25 poena na kraju uz sjajnu efikasnost. Starteri Bostona ovaj su put napravili prednost protiv startera Miamija i na kraju treće domaćini imaju vodstvo od +10. I još jednom, kao i u prethodne dvije utakmice u trećoj rade prednost.

Idemo u četvrtu gdje na startu Stevens tvrdoglavo opet ima Jerebka i Olynyka protiv Dragića, dva Johnsona, Ellingtona i Reeda. Naravno da klupa Miamija smanjuje vodstvo pa Stevens gasi požar s Horfordom umjesto Jerebka ali lijeka za Jamesa Johnsona nemaju, jednostavno je prebrz prvo za Jerebka, onda i za Horforda. Kada mu se pridružio i bek prezimenjak prednost Bostona se opasno istopila dok Boston i dalje u ovim periodima vrti pick and pop s Olynykom.

Miami nakon 5 minuta četvrte zaostaje samo 2 poena pa Stevens naravno vraća Thomasa a Spoelstra odgovara vraćanjem Richardsona umjesto Johnsona. Zatim opet Brad izaziva Spoa uvođenjem small-balla ali Spo ne reagira, drži Whitesidea u igri ali ne pada mu na odmor pozvati Jamesa Johnsona.

U zadnje 4 minute se ulazi rezultatski poravnati i tu je dakako Boston dobio utakmicu iz dva razloga. Prvo, pronašli su momentum sa small-ballom gdje su mogli switchati, drugo imali su dokazanog closera u Thomasu koji je izmislio poene dok kod Heata nije bilo Waitersa pa je James Johnson preuzeo tu dužnost na sebe što očekivano nije dobro završilo.

Još samo kratko da stavim naglasak na neke stvari:

-Hassan je missmatch protiv Bostona: 19 poena i 15 skokova od čega čak 9 napadačkih. Definitivno može koristiti Bostonove probleme u skoku

-Hassan je problem protiv Bostona: ne snalazi se kada treba braniti na širokom prostoru, blitzati pick ili switchati. Koliko god bio dugačak on nema noge za braniti i koristan je samo kao pozicijski rim protector. Thomas i društvo su doslovno preko njega radili što su htjeli u četvrtoj četvrtini.

Primjer:


Thomas mu prelagano split screenom prolazi do obruča  

Small-ball Bostona: Thomas-Smart-Bradley-Crowder-Horford – odigrali su samo 6 minuta ali ostvarili net rating +46.

Klasična akcija za ovu postavu: Horford na visokom postu, Thomas dolazi iz pozadine i radi backscreen za Crowdera, ovaj je promašio ali naravno da je Smart tu negdje i hvata skok u napadu, povratna na perimetar, Thomas napada driblingom i preko Hassana rješava utakmicu.


Miamijev closer: Miami nije imao Waitersa sinoć koji se specijalizirao za clutch momente. Dragić navodno vuče neku ozljedu gležnja i očito je da ne igra u punom pogonu. U takvim momentima, treći veteran James Johnson je pokušao spasiti stvar ali on nije ništa drugo nego situacijski strijelac kada ima missmatch, ne i netko kome daješ loptu u clutchu. U četvrtoj je imao realizaciju 3/8 iz igre.

Stevensova HT prilagodba: na početku drugog poluvremena dogodio se onaj switch u obrani Bostona gdje Horford više ne čuva Babbitta nego McGrudera. Kao što sam rekao Boston sada može preuzimati taj pick s Thomasom, ali uz to Horford može pomagati okolo i biti bliže obruču kako bi se zaustavio Whiteside i agresivni bekovi Miamija. Izvrstan potez Stevensa!

Jerebko-Olynyk: U playoffu će ih morati prestati koristiti u tandemu jer su kancerogeni i ekipa s njima protiv ozbiljnih klupa upada u velike probleme. Posebno zato jer Brad uz njih ne igra s Thomasom nego nekom kombinacijom Smart i Brown a njima pridruži Bradleyja, Greena ili Roziera.

Klupa Heata: Vrhunski posao su odradili, posebno Johnsoni, svaki na svoj način. U potencijalnoj prvoj rundi Miamiju će biti jako bitno da njihovi starteri koji imaju McGrudera i Babbitta ne upadnu u veliku rupu jer Boston nema čime parirati kada druge postave izađu na megdan, tu je Miami u velikoj prednosti. Još ako se Waiters vrati…

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

SHIPPING UP TO BOSTON

„Dobar dan, ja sam NBA – kraljica zabave – opet sam vam pripremila iznenađenje“
U zao čas kraljice zabave. Umjesto da razbijam glavu Eurobasketom (i mogu li Finci, nošeni frenetičnom atmosferom 14 hiljada ljudi u Hartwall Areni, u skupini smrti doći barem do četvrte pozicije ili će im Poljaci na leđima Przemyslawa-jedem-malu-djecu-Karnowskog pokvariti party) krajem osmog mjeseca, kada se apsolutno ništa ne bi trebalo događati u ligi, ja ipak moram nešto napisati o tradeu koji se dogodio na relaciji Boston-Cleveland.

Zanimljiv je ovo posao na više razina: 1) Povijesnoj – nikada ekipe koje su se srele u finalu lige ili finalima konferencije nisu trgovale na ljeto; 2) Košarkaškoj – glavne uloge su pripale igračima koji igraju iste pozicije, ali uključeno je (direktno i indirektno) i još nekoliko sporednih likova koji će imati svoje role u novom kontekstu. Slijedi proces taktičkog i ostalog uigravanja; 3) Uredskoj – Ainge i Altman, svatko vođen svojom idejom, upravo su krenuli bacati karte …

POINTGOD I CAR OPERATIVE

Zbog jednog ludog generalnog menadžera iz Houstona morao sam prekinuti s igranjem football managera na kratko, i to u jeku najveće euforije na ulicama radničkog dijela Buenos Airesa koji nakon punih 9 godina opet slavi titulu Cope Libertadores. Slavi se i u Teksasu, Morey je opet ispao car operative.


Da sumiramo što je jučer izveo: 1) nagovorio je Paula da ipak uzme player opciju iako je ovaj istu odbio kod Clippersa; 2) dogovorio je trade s Clippersima a da bi izjednačio plaće u tradeu osim igrača Houstona (Beverley, Lou Will, Dekker, Harrell, Wiltjer), uključio je pick prve runde (top 3 zaštićen) i lovu (661 tisuću dolara); 3) to mu nije bilo dovoljno pa je zvao kolege GM-ove po cijeloj ligi da mu u zamjenu za keš daju negarantirane ugovore da bi mogao i te igrače uključiti u deal ali i popuniti cap floor; 4) tu je dobio Ligginsa iz Dallasa, Quartermana iz Portlanda, Hilliarda iz Pistonsa, Kellyja iz Atlante, Longa iz Sixersa i možda još nekog opskurnog lika; 5) sve ovo bilo je s cil…