Preskoči na glavni sadržaj

PLAYOFF WARM-UP: PELICANS-BLAZERS, CELTICS-WOLVES

PELICANS-BLAZERS

Pelicansi nakon tradea za Cousinsa nemaju previše izbora nego istraživati načine kako najbolje uklopiti centarski dvojac. Pick više nemaju pa tankiranje ne dolazi u obzir pa je najbolje zadržati privid kompetitivnosti iako još samo u teoriji imaju šanse doći do doigravanja. Fun fact je da su tri pobjede od dolaska Cousinsa (ne računam ovu protiv Portlanda) ostvarili dok je on bio suspendiran (1); u problemima s penalima (2); ili ga je Gentry zbog „taktičkih“ razloga ostavio na klupi (3). Na drugoj strani Portland se dignuo u formi i nakon All-Stara imaju jedan od najboljih napada lige, Nurkić je donio dobar scoring balans između unutarnje i vanjske linije ali sinoćnji poraz još ih je dodatno udalji od osme pozicije.
Pošto utakmica nije bila osobito interesantna s taktičke strane idemo se samo dotaknuti nekih detalja.


















Stats

Za početak kao i uvijek brojke. Ono što je cijelu večer za Portland bio ogroman problem su izgubljene lopte. Posijali su čak 16 lopti. Problem ne bi bio da su to bili faulovi u napadu ili bacanje lopte u aut nego su to bile žive lopte uhvaćene od strane Pelikana koji su na taj način generirali 22 poena. Na suprotnoj strani usporedbe radi domaćini su izgubili samo 5 lopti iz čega su Blazersi zabili 3 poena. 

Kroz cijelu utakmicu Blazersi su izgledali kao da igraju back-to-back utakmicu. Čak sam morao otići i pogledati jesu li na drugoj utakmici u 2 dana iako sam znao da nisu. Em su gubili lopte, em nisu mogli zabiti ništa, tricu su šutirali 11/32 od čega su Leonardove 3, 2 Napierove, 1 Connaughtona. Četiri je zabio Lillard i to u trećoj četvrtini kada su Blazersi smanjili vodstvo Pelicansa s 21 na 11 razike. McCollum, Harkless i Aminu ostali su bez pogođene trice. Lillard je tako ostao bez pratnje, jer osim McColluma ništa nije mogao zabiti i Nurkić.

Stilovi

Portland je očekivano vrtio svoj pick and roll kojemu je glavna meta bio Cousins za kojeg su što više htjeli da radi u obrani picka. Drugi način kako su vrtjeli svoje akcije bilo je kroz Nurkića na visokom postu. S tim su imali dosta uspjeha u zadnje vrijeme ali sinoć to nije funkcioniralo jer su se u New Orleansu spremili očito na cutere i handoff pokušaje, a činilo mi se da Nurkić želi „previše“ i on je bacio par lopti u bunar (4). Blazeri su tako sinoć naišli na Pelicanse kada se ovim igrala obrana i kada su imali povoljan matchup jer je Davis bio na Vonlehu kojeg je potpuno ignorirao. AD je tako imao dovoljno prostora i vremena da zaigra korektora odnosno čuva leđa Cousinsu i pomaže gdje stigne. Bila je ovo jedna od boljih njegovih obrambenih predstava koje sam gledao. Obojica su u reketu predstavljala barijere i kombinirano su skupili 5 blokada i Portland im je iz reketa zabio samo 18 poena. Ovom pridodajte stvarno kvalitetne defanzivne perimetar predstave Holidaya, Hilla i Cunninghama protiv Lillarda i McColluma pa je jasno zašto je defanzivni rejting Pelicansa bio 82.


U napadu i dalje teško dišu. Trude se igrati konstantno u 4-out formaciji tako da kada se 2 na 2 igra s Davisom Cousins je na trici ili obrnuto. Ostalo se svodi na izolacije za DMC-a u postu ili Davisa na laktu.

Gentry je posložio rotaciju?

Sinoć, osim u garbage timeu, nije koristio Motiejunasa kao člana uže rotacije. Ajinca je dobio par minuta pred kraj druge četvrtine da bi odmorio Cousinsa. Ni to se ne bi dogodilo da Davis nije izvrnuo gležanj i naravno odmah završio u svlačionici na tretmanu i pregledu. Nasreću Portland je sinoć bio toliko loš napadački da minute bez AD-a ili DMC-a nisu bile kobne za Pelicanse. Gentry tako po 48 minuta na petici rotira svoja dva All-Stara koja startaju zajedno, Cousins izlazi prvi pa onda počinje drugi dio kada Davis odmara. Sredinom druge ide opet kratki odmor za DeMarcusa da bi drugu četvrtinu zajedno završili. Za to vrijeme na četvrtoci se izmjenjuju Hill i najviše Cunningham.

Protiv Blazersa svidjelo mi se kako je Gentry Cousinsa okružio bekovima šuterima i kreatorima. Drugu četvrtinu je počeo s Cousinsom kao jedinim pravim visokim igračem, a oko njega su bili Crawford, Moore, Fraizer i Dante. Drugu četvrtinu su Blazersi dobili 7 razlike za što najveće zasluge ima Cousins koji je odlično koristio i spacing ali i činjenicu da je protiv sebe imao lagan matchup protiv Leonarda.

Inače, Jordan Crawford is back. Kome treba šuter na fantasyju? Da bacimo oko na statse: 4 utakmice, trica i field goal su na 52%. Čovjek poteže skoro 6 trica po utakmici pa računajte koliko pogađa. Sve skupa je to 15 poena i 3 asista po utakmici. Neodrživo naravno na duge staze ali i protiv Blazersa je imao svojih svijetlih gunnerskih momenata kada bi ubacio tricu preko ruke ili neki „oh mama“ ulaz.

Lutanje Stottsa

Sinoć nije imao šansu dobiti utakmicu kada mu ekipa nije bila u stanju ni tricu niti išta iz reketa. Ali imao je on i svojih „bisera“ poput ovog da Leonarda koristi početkom druge četvrtine protiv Cousinsa. Za što se opet može pronaći opravdanje jer je ovaj stretch igrač koji u teoriji ne odgovara Cousinsu i doista je sinoć zabio 3 trice iz 5 pokušaja ali zatrpao je i Cousins njega (u toj drugoj četvrtini Leonard je ubacio jednu tricu). Drugi Stottsov flop se proteže kroz cijelu sezonu, a to je da se ne zna kako Portland brani pick. U nekim utakmicama blitzaju ball handlera i nekima igraju zonski, u nekima switchaju. Nemam nikakav problem s tim, i dapače, poželjno je da ekipe imaju više varijanti i da su fleksibilnije. Međutim kada ti obrana nije forte želiš maksimalno pojednostaviti stvari. Kao što to radi Stottsov mentor u Dallasu Carlisle. Carlisle ima jebote Dirka na centru ali opet su kadri odigrati odličnu obranu. Kako? Pa tako što su razvili automatizam i svatko zna svoju rolu. Identitet je ključan kao i uvijek. Ne može svatko biti Warriorsi s 3-4 NBA All-Defense čovjeka koji mogu igrati kako žele jer defanzivnim IQ-om i atleticizmom pokrivaju svaku opciju protivnika. Dakle, umjesto da se Stotts odluči što želi igrati u obrani picka on i dalje filozofira i igrači ne stječu rutinu i automatizam u obrani a još su k tome dodatno lijeni ili jednostavno nesposobni je igrati.

Primjer bespotrebnog blitzanja picka:


Primjeri Nurkićeve „obrane“ sinoć:


Da ne bude sve tako crno imao je Stotts dva dobra poteza. Davao je višak minuta Crabbeu na boku uz Lillarda i McColluma kako bi dobio šuterski poticaj jer zna da Pelicansi na malo žešće granatiranje ne mogu uzvratiti svojim plotunima jer ih nemaju. Nažalost po Portland Crabbe je tekmu završio s 1/8 realizacijom, 1/6 za tricu.

Drugi dobar potez ali malo prekasno bilo je uparivanje Leonarda s Nurkićem u trećoj četvrtini. Dobro se sjetio da mu Vonleh u ovakvoj konstelaciji snaga nije potreban jer ne može čuvati Davisa a ne može ni zabiti ništa. Treći kvoter je period u kojem Lillard zabija 11 poena za 5 minuta i vraća Portland na spomenutih -10 što opet s prvim rotacijama odlazi na +20 za New Orleans pa četvrtu četvrtinu nije ni trebalo gledati.


CELTICS-WOLVES

Nakon nezgodne turneje Zapadom Boston se vratio na Istok i starim navikama – pobjeđivanju s nadom da mogu do prvog mjesta iako im Cavsi bježe jednu pobjedu i imaju 3 utakmice manje. Wolvesi su u zadnje vrijeme skinuli Wizardse, Warriorse, Clipperse i Jazz. Bolju pozivnicu da pogledam ovaj meč i zapišem nešto dobio bi jedino da su mi se na vratima pojavili Towns i Thomas s ulaznicom za prvi red u Gardenu, potpisanim dresovima, Thomasovim tenisicama za basket i Stevensovim playbookom.

Utakmica odlična, šteta što se nije produžila do završnice nego je Boston riješio stvar početkom četvrte. Uzeli su pobjedu a Minnesota uz Pelicanse biva prekrižena s moje strane od daljnjeg nastupanja u „playoff warm-upu“ jer je sasvim izgledno da neće u playoff. Ali nekako mi se čini da ćemo se njima baviti naveliko dogodine.

Evo dojmova.


















Matchupovi

Bez LaVinea u postavi Stevens je dobio idealno mjesto gdje sakriti Thomasa – na Rushu, naravno koji napade Wolvesa uglavnom provodi u korneru čekajući loptu. Svog najboljeg igrača na loptu Bradleyja Stevens je „zalijepio“ logično na Stepha Cu…, ups lapsus, Rickyja Rubija, a najboljeg wing defendera Crowdera na najboljeg(?) perimetar strijelca Sote Wigginsa. Logično, Horford čuva svog sunarodnjaka Townsa, a Amir igra protiv Dienga. Ovim je obrana Bostona na konju i nemaju razloga za brigu jer im matchup ide na ruku. Wolvesi nigdje ne mogu, barem teoretski, iskreirati missmatch: Amir Johnson će odraditi svoj posao kao zadnji čovjek, Horford je dovoljno mobilan da izlazi prema perimetru, brani pick i Townsa u izolaciji, Bradley će otežati Rubiju, a Crowder će zaustaviti Wigginsa. Thomas je na odmoru gdje se od njega traži samo da digne ruku kada Rush šutira. S klupe imaju dobra rezervna defanzivna rješenja u Smartu i Brownu.

Malo manje idealan kontekst je kod Wolvesa jer Rush kroz blokove mora pratiti Bradleyja, Rubio i Towns su uključeni svaki napad u obranu ubojitog Thomas-Horford pick and rolla i nemaju idealna rješenja na weak sideu a ni u reketu jer su Rush i Wiggins užasni u čitanju igre, pomaganju i rotiranju, dok Dieng nije klasični rim protector. Uz to, iceanje picka protiv Bostona je na kušnji, zbog ovakvih stvari:


Ni hedgeanje picka nije opcija zbog Horforda što ćemo vidjeti kasnije.

Na drugoj strani Bradley radi ogroman pritisak na Rubija kada ovaj prenese loptu na polovicu Bostona a u drugim situacijama kada je lopta kod Townsa ili Wigginsa ignoriraju Rickyja kako bi poslali što više pomoći protiv spomenute dvojice i udvojili Townsa ili zatovrili ulaz Wigginsu.

Preuzimanja je bilo na obje strane, to je sad već standard u ligi.

Što se tiče napadačkih momenata Boston je klasika s 2 na 2 Thomas-Horford akcijom, handoffovima, kretanjem lopte i igrača, zipperima za Bradleyja. Minnesota trči kad god ima šansu što je dobar znak jer je šteta ne koristiti Rubija na otvorenom terenu, dizajnirane šablonske akcije za Wigginsa i oslobađanje Townsa u postu te njihovo napadanje missmatcheva. I dalje dosta ovise o napadačkom skoku i dakako improvizaciji Rubija. A kad smo već kod Španjolca…

Spaniard

Odličan je. Ne znam što se dogodilo s njim i njegovim šutom preko noći ali izostanak LaVinea i njemu i cijeloj ekipi očito je sjeo. Rubio sada može više igrati s loptom i biti agresivan, veći dio kolača dobili su Wiggins i Towns, dok su u Rushu dobili kompatibilan dio jer je šuter koji može biti koristan samo da stoji u kutu a LaVine ipak traži loptu. Ricky je sada gazda tamo i njegove brojke su sjajne u ožujku. uzorak je nikakav (7 utakmica) ali primjetnija je agresivnost u njegovoj igri, da se ne libi uzeti šut s trice ili poludistance, otići do kraja na polaganje i slično. U ožujku čovjek ima 17 poena, 11 asista, 5 skokova i skoro 2 ukradene lopte. Iz igre šutira 49%, za tricu 43% na 3 pokušaja. Porastao mu je i broj slobodnih bacanja a na 11 asista ima samo 2,6 izgubljenih. Net rating mu je +8,8.

Sinoć je utakmicu završio s 23 poena i 7 dodavanja te tricom 3/5 i opet je pokazao agresivnost  s loptom u rukama i vrhunsku sposobnost kreacije. Boston je dosta riskirao protiv njega na šutu i nije im se isplatilo, posebno u prvoj četvrtini kada im je uvalio 10 poena od čega dvije trice. Stvarno ga je gušt gledati čak i kada nema šuta, a sad kada ga napokon ide to je poseban doživljaj za sve koji vole pass first pointguardove.

Rotacije visokih

Ovdje imam 2 prigovora. Prvo Stevensu. Olynyk i Jerebko stvarno ne moraju dobivati minute zajedno. U playoffu ako će njih dvojica imati po 3-4 minute zajedno krajem prve četvrtine svaka ekipa s malo ozbiljnijim centrom strijelcem ili skakačem će im raditi dar mar. Razumijem da donose neke benefite u napadu i da s njima možeš igrati five out, vrtjeti pick and pop i razigravati s visokog posta ali Towns i Bjelica (dok je igrao) u tandemu su ih sinoć unakazili u prvoj četvrtini. Krajem treće se to nije osjetilo jer su Wolvesi pali a Towns nije igrao nego Dieng ali u prvoj je bilo primjetno da njih dvojica protiv atletičnih centara i krila Minnesote nemaju baš previše šanse. Inače, to je Stevensov period kada igra bez Thomasa i Horforda, što je još jedan moment kada Boston zna upasti u rupu.

Digresija: ovaj Boston me neodoljivo podsjeća na Hawkse od prije dvije godine kada su imali sjajnu timsku kemiju, odličan sustav igre i trenera godine koji se nije libio posezati za 11. igračem rotacije kako bi dobio na širini. Sve je to divno i krasno dok ne dođe playoff. Tu su se Hawksi mučili s Netsima prvo, onda ozlijeđenim Wizardsima, da bi ih na kraju Cavsi pomeli. Ono čega se sjećam je da su uvijek upadali u rupe čim bi Bud forsirao kombinaciju Schroder-Bazemore-Antić. Combo Rozier-Jerebko-Olynyk bi mogao u doigravanju biti na tom tragu.

Što se Thibsa tiče on je slučajno u prvoj četvrtini otkrio kombinaciju Towns-Bjelica protiv Jerebka i Olynyka zato jer je Dieng skupio 3 penala. Inače Thibodeau rotira visoke na način da prvo Towns ide na klupu, Bjelica ulazi, a onda se opet Towns umjesto Dienga vraća na početku druge četvrtine. Njih dvojica su bili nerješiva zagonetka za obranu Bostona ne samo u prvoj četvrtini nego i u drugoj kada Stevens odmah vraća Horforda (ako ništa drugo Stevens je pravovremeno reagirao što je plus iako je i to standardna izmjena ali i da nije ne trebamo oko ovih stvari sumnjati u Brada) ali Beli i KAT definiraju 5-out Wolvesa (koji je krajnje upitan sa Shabazzom, Jonesom i Dunnom na perimetru ali okej) i tricama rade prednost od +8 za Boston, pa Stevens mora i dalje tražiti postave u kojima ima sve više startera – sada su Thomas i Crowder natrag.

Prava je šteta što je Bjelica izvrnuo gležanj i morao u svlačionicu te se više nije vraćao u igru. On i Towns stvarno fino izgledaju zajedno. Nemanja nije odigrao ne znam kako dobro statistički sinoć (1/4 šut, 1/ 2 trica), 4 skoka, 1 asist i turnover, ali koncepcijski je bitan igrač jer može preuzimati u obrani, dobar je skakač, stretch element i povremeno pokazuje svoj kreativni gen iako onaj njegov ulaz i finiširanje na obruču sa zadrškom teško prolaze u ligi gdje atlete ako i padnu na fintu ostaju dovoljno dugo u zraku da mu smetaju. S njim u postavi Towns može igrati rolu libera. Bjelica je sinoć za 11 minuta bio +11.

Startna postava s Bjelicom umjesto Dienga i Rushom umjesto LaVinea ima net rating +8,3. Two man lineup Bjelica-Towns ima ipak negativan net rating ali samo -0,8.

S ozljedom Bjelice Thibodeau drži Shabazza nominalno na četvorci što također nije loše izgledalo s obzirom da je on također nezgodan matchup za svakoga jer je ogroman i ima specifičan stil igre, ali to je još jedna Thibsova slučajna ideja. Da je Dieng bio bez penala sigurno bi odmah s njim zamijenio Nemanju.

Stats

Prije nego prijeđem na vrhunac utakmice samo da se osvrnem na neke zanimljive brojke. Ponajbolja „skok-u-napadu“ ekipa lige Minnesota logično je ostvarila dobre rezultate u toj oblasti protiv najgore „skok-u-obrani“ ekipe lige. Boston je dopustio čak 15 skokova u napadu i 20 second chance poena. Ali je zato Boston bio bolji u tranziciji i poenima iz reketa te očekivano trici. Minnesota od svih momčadi u ligi uz Bullse uzima najmanje pokušaja za tricu po utakmici (21,7), a 21. su u realizaciji (35%). Boston prati trendove i nakon Cavsa i Rocketsa uzimaju najviše trica u ligi (33) i 13. su u realizaciji (36,6%). Trice su i sinoć prelomile utakmicu. U prvom poluvremenu obje ekipe su ih zabile po 5 uz podjednaku efikasnost. U drugom Boston je zabio 8 od 19, Minnesota 3/15.

Horford – Mr. Third Quarter


Treću četvrtinu su Celticsi dobili 27:17 nakon što su u prvoj i drugoj primili kombinirano 60 poena. Obrana je funkcionirala a u napadu su pogađali trice. Horford je odigrao ključnu rolu jer je Townsu dozvolio samo 2 poena u ovoj četvrtini, a on je ubacio 8 uz 2 asista i 4 skoka te pojačanu agresivnost u napadu. Opet je njegova ključna playmakerska rola u Celticsima došla do izražaja:


Wolvesi ne mogu pratiti ovu kanonadu trica i razigranog Horforda, posebno ne kada još Rubio na 5 minuta do kraja mora na odmor zbog 4 osobne pogreške, a onda i Towns mora predahnuti. Bez Bjelice i s neraspoloženim Wigginsom kojeg su Crowder, Brown i posebno Smart odlično držali pod kontrolom Vukovima nije preostalo ništa drugo nego ispustiti plijen.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

SHIPPING UP TO BOSTON

„Dobar dan, ja sam NBA – kraljica zabave – opet sam vam pripremila iznenađenje“
U zao čas kraljice zabave. Umjesto da razbijam glavu Eurobasketom (i mogu li Finci, nošeni frenetičnom atmosferom 14 hiljada ljudi u Hartwall Areni, u skupini smrti doći barem do četvrte pozicije ili će im Poljaci na leđima Przemyslawa-jedem-malu-djecu-Karnowskog pokvariti party) krajem osmog mjeseca, kada se apsolutno ništa ne bi trebalo događati u ligi, ja ipak moram nešto napisati o tradeu koji se dogodio na relaciji Boston-Cleveland.

Zanimljiv je ovo posao na više razina: 1) Povijesnoj – nikada ekipe koje su se srele u finalu lige ili finalima konferencije nisu trgovale na ljeto; 2) Košarkaškoj – glavne uloge su pripale igračima koji igraju iste pozicije, ali uključeno je (direktno i indirektno) i još nekoliko sporednih likova koji će imati svoje role u novom kontekstu. Slijedi proces taktičkog i ostalog uigravanja; 3) Uredskoj – Ainge i Altman, svatko vođen svojom idejom, upravo su krenuli bacati karte …

POINTGOD I CAR OPERATIVE

Zbog jednog ludog generalnog menadžera iz Houstona morao sam prekinuti s igranjem football managera na kratko, i to u jeku najveće euforije na ulicama radničkog dijela Buenos Airesa koji nakon punih 9 godina opet slavi titulu Cope Libertadores. Slavi se i u Teksasu, Morey je opet ispao car operative.


Da sumiramo što je jučer izveo: 1) nagovorio je Paula da ipak uzme player opciju iako je ovaj istu odbio kod Clippersa; 2) dogovorio je trade s Clippersima a da bi izjednačio plaće u tradeu osim igrača Houstona (Beverley, Lou Will, Dekker, Harrell, Wiltjer), uključio je pick prve runde (top 3 zaštićen) i lovu (661 tisuću dolara); 3) to mu nije bilo dovoljno pa je zvao kolege GM-ove po cijeloj ligi da mu u zamjenu za keš daju negarantirane ugovore da bi mogao i te igrače uključiti u deal ali i popuniti cap floor; 4) tu je dobio Ligginsa iz Dallasa, Quartermana iz Portlanda, Hilliarda iz Pistonsa, Kellyja iz Atlante, Longa iz Sixersa i možda još nekog opskurnog lika; 5) sve ovo bilo je s cil…