Preskoči na glavni sadržaj

PLAYOFF WARM-UP: JAZZ-CLIPPERS

Clippersi su bili samo jednu pobjedu udaljeni od Jazza prije ove utakmice. Pobjedom bi se izjednačili s njima i zbog 2:1 pozitivnog omjera u slučaju istog broja pobjeda i poraza u sezoni imali bi prednost domaćeg terena u prvoj rundi playoffa. Ima još do kraja regularne sezone ali čini se da će Jazzeri zadržati tu četvrtu poziciju, Clippersi će ostati peti i veselim se ovom matchupu u prvoj rundi. Sudeći po sinoćnjoj utakmici moglo bi biti jako uzbudljivo.

















Clippersi su u Salt Lake City došli kompletni, Jazzeri su bez Favorsa ali s povratnikom Gobertom u startnu petorku. Obratio sam pozornost malo više na igru Clippersa u uvodu utakmice i oni stvarno ne igraju ništa, nemaju doslovno nikakav razrađen sustav igre. Ali zato imaju Paula koji je sustav igre sam za sebe. CP3 je od 28 poena Clippersa u prvoj četvrtini zabio čak 16 (5/7, 2/2). Jazz doslovno nije imao rješenja za njega bilo da ga je čuvao Hill, Hayward ili Hood Paul ih je uništavao u spot-upu s trice ili kao kreator iz pick and rolla. Jazz mu je ostavljao šuteve s 5 metara što je on uredno pospremao dok ga Gobert čeka u zoni. Međutim, pokazao je i klasične paulovske vještine u kontroli lopte, iniciranju kontakta te završavanju oko obruča (4/4 penali). Očekivao sam da će možda Snyder prilagoditi svoju obranu picka i izlaziti više na Paula s Gobertom ali nije se dogodilo. Imali su Jazzeri zavidnu kvotu switchanja ali Paul je i to nemilosrdno kažnjavao.

Ostala igra Clippersa svodila se na povremene izolacije za Griffina (koje su u Uti odlučili udvajati ako je Griffin u postu i igra leđima iako je Diaw odradio dobar posao 1 na 1), „trkačke rute“ za Redicka i povemene pokušaje high-low igre Griffina i Jordana. Jazz igra svoju metodičnu sporu košarku gdje cijede vrijeme što više mogu, uglavnom su zastupljeni horns setovi s Diawom i Gobertom kao mantinelama i puno kretanja bez lopte Hooda i Haywarda. Druga varijanta je s Haywardom i Hillom kao primarnim kreatorima u kojima posebno ovaj prvi vrti pick s Gobertom i uzima mid-range šuteve koje Clippersi baš kao i Jazz ostavljaju otvorenima.

Prva četvrtina je tako pripala Clippersima čisto na račun Paulove genijalnosti i naštimane nišanske optike.


U drugom periodu klupa Clippersa je napravila odličan posao, posebno Rivers koji je zabio 9 i nije mogao promašiti sve što je uzeo a Clippersi su specijalno ciljali Diawa kojeg je Rivers probijao na svakom preuzimanju i tako koristio missmatch.


Kod Jazza loptu previše u rukama imaju Joe Johnson i Ingles. Mislim, ovaj drugi je napravio dobar posao i sa svojih 10 poena u drugom kvoteru držao je Jazz u priključku ali kada već igraš small ball s Whiteyjem/Gobertom na petici, Inglesom i Johnsonom na 3 i 4, i dva beka Hood/Burks i Exum onda daj loptu bekovima, raširi u kornere Johnsona i Inglesa i vrti pick. Ingles je jako dobar s tricom ove sezone, šteta je ne koristiti taj talent, a može poslužiti kao i sekundarni kreator. Međutim, ne želiš mu povjeriti ključeve cijelog napada a tako je izgledalo sinoć, kao da je Ingles uz Haywarda ključni igrač njihovog napada. Ok, Burks, Exum i kompanija ne ulijevaju ništa više povjerenja ali barem je prirodnije da bek vrti napad a bolji šuter koji trice ove sezone šutira 44% je u korneru. Ovako staviš Burksa ili Exuma na stranu bez lopte i ne dobiješ baš puno. Kako to izgleda kada ima previše Inglesa i Diawa:


Clippsi tako rade odličan posao koristeći missmatcheve po parketu preko raspoloženog Riversa i nemaju problema s puštanjem Iso Joe u izolacijama. 



Snyder mora vratiti Haywarda, Hilla i Goberta ali i nakon toga poteza Utah ne dobiva impuls što je već problem jer nema ni Paula ni Griffina u igri. Njihov napad je bezidejan usprkos svim šablonskim setovima i previše ovisi o Haywardu, Diawu ili čak Inglesu i Johnsonu dok je George Hill zakočen od Paula. Snyderu ne prolaze ni visoke ni niske postave iako miksa kao lud, Jazz se muči u oba smjera. Doc je ipak za završnih 5 minuta vratio startere ali zadržao Riversa u igri umjesto Mbah a Moutea i tako zadržao +7 na poluvremenu.

U drugom poluvremenu napad Jazza izgleda puno fluidnije. Naslutili smo to već po prvoj akciji Ute koja je stvarno dobra bila a ovakvih akcija je bilo puno više i u nastavku:


Dogodilo se to da su bekovi uzeli malo više loptu u svoje ruke, za početak Hill koji je u trećoj zabio 12 uz 5/5 realizaciju. I Hayward je bio puno agresivniji u kreaciji, dok je standardno dobar bio Ingles, barem na tom dijelu parketa. Primjećujete možda da ne spominjem previše Rodneyja Hooda koji je igrao sinoć ali kroz cijelu utakmicu se mučio s osobnim pogreškama. Uglavnom, Utah je stalno tu, na 2 posjeda od Clippersa a sve što ih sprječava da potpuno preokrenu momentum je Paulova "klinika",opet je zabio 10 poena. Clippersi očekivano padaju kada iz igre izlaze Paul i Jordan, indisponirani i zatvoreni Griffin nema šanse sam izgurati napad što daje Jazzu dovoljno vremena da prijeđu u vodstvo. Blake Griffin u trećoj je ostao bez poena.

U četvrtoj je Utah na +8 u jednom momentu, a naravno da Rivers nema ni Griffina ni Paula s klupom (kako je igrao Blake možda i bolje).  Konačno je i obrana Clippersa na perimetru u ovoj četvrtini popustila. Crawford i Felton napravili su ozbiljne greške što su Jazzeri kaznili:


Ovo je praktički prelomilo utakmicu. Prvo pogledajte kako Crawford „puši“ fintu i ide u krivu stranu, pomoć dolazi ali to ostavlja Exumu dovoljno prostora za otvoren šut. U drugoj situaciji Hayward stavlja tricu iz picka koju je specijalizirao ove sezone – Felton i Jordan ne nude nikakav otpor.

Međutim, Jazz ne bi bio Jazz da skoro +13 iz četvrte nisu prokockali u clutchu kada se njihov napad vratio starim navikama (lani su uz Sunse i Sixerse bili najgora clutch ekipa). Za početak su u obrani napravili nekoliko gluposti i dopustili Jordanu par laganih poena, nešto je zabio Griffin, a u napadu su opet zaigrali statično. Snyder drži u igri Johnsona na četvorci i uglavnom kroz njega i Haywarda vrte igru kroz izolacije. Clippersi ih tu dobro zatvaraju. Jazz se ipak spašava kada su se vratili fluidnijim akcijama. Centralni 1-5, 3-5 pick and roll s Iso Joeom koji vreba uz baseline i Inglesom u korneru. S takvom akcijom je prvo Johnson zabio za +6, a onda je u svom stilu zabio sulud šut iz desnog kornera kojim je riješio utakmicu.

TAKEAWAYS

Stats

Utakmica je odigrana na 87 posjeda što je brutalno brutalno sporo čak i za Jazz koji je posljednji po paceu i svoje utakmice igra na 90 posjeda. Clippersi igraju brže, na 96, ali i to je ispodprosječno. Ovo je stil koji odgovara Jazzu koji rekao sam igra sporo, metodično, kroz visoke igrače pouzdavajući se u svoj obrambeni identitet.
Usprkos sporom tempu obje ekipe su bile suludo efikasne. Ofanzivni rejting Jazza bio je čak 131, onaj od Clippersa 124. Prvi su iz igre šutirali 52%, za tricu 66%, a drugi 50 i 40%. Jazz je bio nešto bolji u skoku, poenima iz reketa i second chance poenima, Clippersi su imali malu prednost u tranziciji.

Gdje je Blake?

Bacio sam pogled na Griffinove utakmice protiv Jazza tijekom sezone. U prvoj je zabio 18 uz 10 skokova (7/14 realizacija), u drugoj prije mjesec dana imao je 26-10-6 brojke uz realizaciju 11/18. Tu zadnju nisam gledao (što ću svakako napraviti pred playoff pa usporediti što se sinoć dogodilo i u čemu je razlika) ali sinoć sam uočio tri stvari: 1) Clippersi su općenito igrali premalo kroz njega. Imao je nešto izolacija, ali nedovoljno recimo 2 na 2 igre s Jordanom ili pick and popa s Paulom; 2) Utah ga je sjajno branila, bilo preuzimanjima bilo udvajanjima, a dobar posao i 1 na 1 su odradili Diaw, Johnson i ostali 3) Clippersi su zbog Jazzovog stila igre ostali bez laganih poena, a znamo kako je Blake jak u kreiranju takvih poena i finiširanju iz tranzicije

Jingles paradox

Obožavam ovog igrača još otkad je u Europi igrao i ove sezone je jedan od najboljih „ljepila“ u ligi. Odigrao je sjajnu scorersku utakmicu, zabio 18 uz sjajnu realizaciju, 4 skoka, 2 asista. Svatko tko nije pozorno gledao utakmicu neće vidjeti problem u njegovoj partiji sinoć. Ja vidim dva: 1) Redick ga je ubio i Ingles definitvno nema noge da prati najboljeg off-ball šutera u ligi. Pojma nemam zašto mu je Snyder uopće nametao tu rolu. Hayward bi bio bolja opcija ako već znamo da J.J. igra sa starterima. Njegov +/- sinoć bio je negativan, čak -12; 


2) Jazzova igra jako puno ovisi o Inglesu kao šuteru, sekundarnom ili primarnom kreatoru. O tome sam već pisao gore, nisam siguran da Jazz može napraviti ozbiljniji rezultat s ovakvom podjelom rola. Ali trenutno je situacija takva, Snyder očito nema bolje rješenje i vidjet ćemo može li se Inglesova renesansa prenijeti i u doigravanje.

Exum, Gobert, Hayward

Ohrabrujuće je ono što gledam od Exuma u zadnje vrijeme iako baš i nema previše vremena igrati s loptom u rukama. Protiv Oklahome je bio odličan, baš dobar. Vidjelo se da ima eksplozivan prvi korak, da je vrhunska atleta a ima nade da bi i šut mogao popraviti. U 7 utakmica ožujka realizacija trice je 7/19.

Gobert i Hayward su stupovi ove ekipe. O Rudyjevim obrambenim performansama ne treba trošiti riječi, ono što me veseli je i sposobnost razigravanja s visokog posta koji dobiva. Nakon par sezona pod Snyderom i shematiziranih akcija u koje je uključen jednostavno je stekao automatizam i dobru intuiciju u razigravanju, bilo cutera bilo šutera na perimetru.

Hayward je također priča za sebe. Strahovit napredak kao šuter, kreator, defanzivac, lider (preporuka za odličan O`Connorov tekst). Volim ga gledati u pick and rollu kada je agresivan jer ne vidi samo koš nego ima bezbroj rješenja: podvaliti loptu centru, dignuti se s mid rangea, uzeti tricu, pronaći šutera na weak sideu… Kompletan igrač. Sljedeće što me zanima kod njega je kako će se ponašati u playoffu gdje nema iskustva.

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

SHIPPING UP TO BOSTON

„Dobar dan, ja sam NBA – kraljica zabave – opet sam vam pripremila iznenađenje“
U zao čas kraljice zabave. Umjesto da razbijam glavu Eurobasketom (i mogu li Finci, nošeni frenetičnom atmosferom 14 hiljada ljudi u Hartwall Areni, u skupini smrti doći barem do četvrte pozicije ili će im Poljaci na leđima Przemyslawa-jedem-malu-djecu-Karnowskog pokvariti party) krajem osmog mjeseca, kada se apsolutno ništa ne bi trebalo događati u ligi, ja ipak moram nešto napisati o tradeu koji se dogodio na relaciji Boston-Cleveland.

Zanimljiv je ovo posao na više razina: 1) Povijesnoj – nikada ekipe koje su se srele u finalu lige ili finalima konferencije nisu trgovale na ljeto; 2) Košarkaškoj – glavne uloge su pripale igračima koji igraju iste pozicije, ali uključeno je (direktno i indirektno) i još nekoliko sporednih likova koji će imati svoje role u novom kontekstu. Slijedi proces taktičkog i ostalog uigravanja; 3) Uredskoj – Ainge i Altman, svatko vođen svojom idejom, upravo su krenuli bacati karte …

POINTGOD I CAR OPERATIVE

Zbog jednog ludog generalnog menadžera iz Houstona morao sam prekinuti s igranjem football managera na kratko, i to u jeku najveće euforije na ulicama radničkog dijela Buenos Airesa koji nakon punih 9 godina opet slavi titulu Cope Libertadores. Slavi se i u Teksasu, Morey je opet ispao car operative.


Da sumiramo što je jučer izveo: 1) nagovorio je Paula da ipak uzme player opciju iako je ovaj istu odbio kod Clippersa; 2) dogovorio je trade s Clippersima a da bi izjednačio plaće u tradeu osim igrača Houstona (Beverley, Lou Will, Dekker, Harrell, Wiltjer), uključio je pick prve runde (top 3 zaštićen) i lovu (661 tisuću dolara); 3) to mu nije bilo dovoljno pa je zvao kolege GM-ove po cijeloj ligi da mu u zamjenu za keš daju negarantirane ugovore da bi mogao i te igrače uključiti u deal ali i popuniti cap floor; 4) tu je dobio Ligginsa iz Dallasa, Quartermana iz Portlanda, Hilliarda iz Pistonsa, Kellyja iz Atlante, Longa iz Sixersa i možda još nekog opskurnog lika; 5) sve ovo bilo je s cil…