„Dobar dan, ja sam NBA – kraljica zabave – opet sam vam pripremila
iznenađenje“
U zao čas kraljice zabave. Umjesto da
razbijam glavu Eurobasketom (i mogu li Finci, nošeni frenetičnom atmosferom 14
hiljada ljudi u Hartwall Areni, u skupini smrti doći barem do četvrte pozicije
ili će im Poljaci na leđima Przemyslawa-jedem-malu-djecu-Karnowskog pokvariti
party) krajem osmog mjeseca, kada se apsolutno ništa ne bi trebalo događati u ligi,
ja ipak moram nešto napisati o tradeu koji se dogodio na relaciji
Boston-Cleveland.
Zanimljiv je ovo posao na više
razina: 1) Povijesnoj – nikada ekipe koje su se srele u finalu lige ili
finalima konferencije nisu trgovale na ljeto; 2) Košarkaškoj – glavne uloge su
pripale igračima koji igraju iste pozicije, ali uključeno je (direktno i
indirektno) i još nekoliko sporednih likova koji će imati svoje role u novom
kontekstu. Slijedi proces taktičkog i ostalog uigravanja; 3) Uredskoj – Ainge i
Altman, svatko vođen svojom idejom, upravo su krenuli bacati karte na stol.
Moguće je da će proći više od pola godine dok karte ne padnu i dok ne vidimo
tko je blefer, a tko pravi kockar.
O ovoj prvoj točki ne bih, to je
usputna zgodna digresija. Zato ću prije prelaska na najvažniju drugu, kratko se
osvrnuti na GM točku zbog koje mi se trenutno čini da su, barem s ove točke
gledišta Cavsi nešto bolje prošli.
Koby Altman je naslijedio Davida
Griffina u situaciji kada je franšiza glatko izgubila u finalu, kada je momčad
dosegla svoj vrhunac, kada su sve glasnije najave da James odlazi u LA, i za
čijeg mandata drugi najbolji igrač ekipe ultimativno traži odlazak. Ovo
posljednje je upravo i razlog zašto je Irving tradean. Fora je što nitko nije
očekivao da će to biti Boston, ekipa s kojom su Cavsi već zakazali dejt tamo
negdje pred početak ljeta 2018. godine. Mogli smo očekivati primarno Sunse,
možda Knickse, navodno su i Bucksi složili paket za Kyrieja, ali nikako Boston.
Međutim, Boston je imao ono što je u cijelom ovom gore opisanom kontekstu franšize
Kavalirima upravo trebalo: 1) Franšizni talent ili All-Star (Thomas) koji će
Cavse zadržati konkurentnima i opet glavnim favoritima za osvajanje Istoka. To
je nešto što franšiza mora ponuditi Jamesu ukoliko žele da ih uzme u obzir na
ljeto kada bude odlučivao gdje nosi svoje talente. 2) Dubinu, to su dobili s
Crowderom, polivalentnim krilom, na odličnom ugovoru (konačno jedan potpis
Cavsa koji ne ide u smjeru napada nego obrane), i Žižićem koji nije
impresionirao na Ljetnoj ligi, ali ne treba isključiti mogućnost da može
popuniti rupu iza Thompsona (koji ionako počinje lagano dobivati simptome
virusa poznatog kao kardashianitis). I 3) dobili su kakvo-takvo osiguranje za
budućnost u vidu draft izbora, onog famoznog Brooklynovog picka 2018. koji je
pripao Cleticsima. Taj resurs je malo izgubio na vrijednosti otkad su se Netsi
ovoga ljeta ozbiljno pojačali i malo tko ih više vidi kao talog NBA lige.
Recimo da im je samo glava iznad njegove razine.
Moj je stav da je Altman perfektno odradio svoj prvi veliki posao. Nakon ovog tradea, i barem na papiru, ekipa je i dalje konkurentna za vrh i novi okršaj s Warriorsima, mogu se nadati da će Netsi opet biti grozni pa će birati makar među top 5-6, i dobili su nešto dubine na deficitarnim pozicijama 3 i 5.
Na drugoj strani Aingeovi potezi
izazivaju različite stavove. Na prvu, kada sam vidio da se trade dogodio, odmah
sam bio mišljenja da su Celticsi ipak dali dosta resursa za igrača koji je htio
otići. To mišljenje nisam promijenio. Butler, George, Cousins, Paul, svaki je
priča za sebe gledano i kroz ugovore i situacije u franšizi, ali sva četvorica
su otišli a da njihove momčadi nisu dobile nekakav grandiozni povrat. Pitanje
je koliko su njih četvorica lošiji igrači od Kyrieja, jesu li uopće? U mom
svijetu Ainge je dirketno izašao u susret Altmanu kojem je gorilo pod nogama da
prije trening kampa trejda Irvinga i popravi kemiju u momčadi, ali i pronađe
adekvatnu zamjenu. I pluuuuus, Ainge je zadovoljio sva tri zahtjeva Cavsa od
gore koje sam spomenuo (All-Star talent, dubina rostera, visoki pick). I
plus-plus, direktno je pojačao glavnog konkurenta u borbi za vrh Istoka.
Tako je odjednom poslovično škrti
Ainge, nenadjebivi kolekcionar pickova i resursa, ispraznio svoje skladište
(očito je da su mu svi ti silni pickovi postali prevelik teret. Drugi GM-ovi su
jako oprezni kada trguju s njim i traže više nego što je realno). Kakva
situacija… Ainge nam ne valja kada manično skuplja namirnice kao da se priprema
za nuklearni rat, slaže konzerve u bunker 50 metara ispod zemlje i nema ih
namjeru dijeliti s nikim. Nije nam po guštu ni kada se razbacuje svojim bogatstvom
i na NBA tržištu se ponaša kao pijani Rus. Hejtersko društvo.
Vrijeme će pokazati, ali možda opet
svi zajedno ispadnemo budale jer mislimo da je Ainge dao puno. U njegovom
svijetu postoji možda neka druga logika koja bi išla ovako nekako…
„Irvingu je tek 25, osvojio je titulu, a da
još nije došao do svog igračkog vrhunca. Sigurno je u globalu gledano bolji
igrač od Thomasa, zdraviji je od IT-a. Thomasu dogodine ističe ugovor i nismo
mu ga spremni produžiti, barem ne ako tražena cifra bude oko 30 milijuna
dolara.
Crowder je izvrstan timski igrač, na odličnom ugovoru, ali na vrata kucaju
Brown i Tatum, tu je još i, gle čuda, Hayward. Žižić je danas samo backup
centar (čak ne i u najboljem, nego idealnom scenariju) a barem je takvih danas lako
pronaći na tržištu, plus imamo Baynesa i Theisa. Pick je vrijedan ali i Netsi
su jači i vjerojatno neće biti u TOP 5 što bi nas natjeralo da razmislimo.“
Uz to, ne zaboravimo da je Ainge ovaj
trade odradio bez pretjeranih emocija, nešto slično kao i ranije kada je pustio
šampionskog trenera Riversa da odšeta u Clipperse, kada je razmijenio Piercea,
Garnetta, Ronda… Bez previše razmišljanja i trunke sentimenta otarasio se
Thomasa, ljubimca navijača i zaštitnog znaka ekipe od lani, Crowdera koji je
već dugo tu i nezamjenjivi je bio starter, i picka na koji su navijači Bostona
bili posebno ponosni, kao da su tifosima Lakersa drpili udarni transparent.
Tako to radi pravi GM ako misli da je to dobro za momčad. Biznis i rezultat
moraju biti ispred svega metafizičkog (iako su ponekad biznis i rezultat u
čistoj koliziji).
Dajmo ipak bolju ocjenu Altmanu jer
je on, gledano barem kratkoročno, odradio bolji posao. To nipošto ne znači da
za par mjeseci možda Danny Ainge opet neće biti Big Dawg.
Pogledajmo još što će se događati na
parketu.
Thomas je statistički gledano lani
imao bolju sezonu od Irvinga.
MIN
|
USG
|
TS
|
EFG
|
FGM%AST
|
FGM%UAST
|
|
Thomas
|
33,8
|
34%
|
62%
|
54%
|
43,5
|
56,5
|
Irving
|
35,1
|
30%
|
58%
|
53%
|
30,4
|
69,6
|
Iz tablice je očito da je u
napadačkom dijelu igre Thomas lani bio bolji od Irvinga jer je na veću
potrošnju vezao i bolju efikasnost od Uncle Drewa. To nam pokazuju druga, treća
i četvrta kategorija. Ono što je meni zanimljivije od toga su zadnje dvije
kategorije koje (za neupućene) kažu kako je Thomasu bilo asistirano 43% svih
poena koje je zabio. Na drugoj strani Irving je sam sebi kreirao skoro 70% svih
poena koje je pospremao, odnosno servirano mu je samo 30% poena, što je velika
razlika od 13%.
Razlika dolazi zbog prirode sistema u
kojima su igrali. Thomas je igrao za Stevensa košarku života gdje mu je dana
lopta da kreira iz picka i da bude apsolutni car četvrte četvrtine, ali isto
tako igrao je jako puno praktički rolu beka šutera gdje bi se otvarao bez lopte
sa slabe strane ili kroz blokove, najčešće u handoff igri s Horfordom. Ovako je
to izgledalo:
Važan detalj u gotovo svim ovim
akcijama – sve su išle na ruku Thomasu, doslovno na ruku jer su sve dizajnirane
za Thomasov lijevi ulaz pošto je čovjek ljevoruk, logično. E sad, vidjet ćemo
tek kako će se IT prilagoditi na sistem Cavsa gdje nema ovoliko fancy akcija i
gdje ovisiš o samome sebi i sposobnosti da nešto kreiraš, kao što je bio slučaj
kod Irvinga, ili, čekaš Jamesove povratne lopte i pospremaš otvorene trice.
Thomas će svakako biti koristan kada ima loptu u rukama i napada iz klasičnog
pick and rolla jer je malo bekova i centara koji mogu ostati 1 na 1 protiv
njega a da kasnije ne pljuju prašinu. Uz to, mislim da će jako kvalitetno znati
iskoristiti činjenicu da će obrane biti fokusirane na Jamesa i njegove ulaze
što će mu otvarati prostor za napadanje iz spot-upa ili šutiranje otvorenih
trica. Iako Love i Thompson nisu kvalitetni screeneri kao Horford Thomas-James
i Thomas-Love 2 na 2 igra mogla bi biti ubitačna i novo jako oružje u
reperotaru Cavsa, dok Thompson može loviti alley-oopove kada mu ih Isaiah baci.
U svakom slučaju, pratimo kako će se
razvijati ova situacija za Thomasa u novom kontekstu gdje nije prvi u hijerarhiji
po potrošnji, a ni trener nije tako kreativan da mu olakša. Kada projiciramo
kako će Pizza Guy izgledati u Cavsima imajmo na umu još par stvari. Prvo da je
iza njega najbolja sezona u karijeri i sada treba dokazati da je sposoban
ostati na tom levelu. Hoće li itko biti iznenađen ako se ipak pokaže da je
lanjska sezona bila vrhunac i ako iduće godine padnu i brojke i postotci? Ja
ne. Drugo, iza njega je nezgodna ozljeda kuka koja bi ga mogla usporiti a dobar
dio njegovog napadačkog arsenala ovisan je upravo o brzini. Thomas nije
dribler, Thomas nema trikove kao Irving, Thomas je munja – sad ga vidiš sad ga
ne vidiš i ovisan je o brzini i prvom koraku. Treće, ulazi polako u treće
desetljeće života kada mali, nabijeni razigravači počinju kopniti i gube moć
jer ih noge prestaju slušati. Četvrto, iako ni Thomas ni Kyrie nisu plus
defanzivci Irving je kada ima dobar dan i posložen je u glavi ipak manje loš.
Kyrie je imao u predzadnjem finalu sjajnih momenata u obrani protiv Warriorsa,
i ako ništa drugo viši je. Pitanje za budućnost je: koga čuva Thomas u matchupu
protiv Golden Statea?
Crowder je, rekao sam, na sjajnom
ugovoru koji neće opteretiti financije Cavsa u idućim godinama, a istovremeno
je i raznovrsno krilo koje može čuvati trojke i četvorke. Zadnjih godina nije
imao baš uspjeha u defanzivi protiv LeBrona (tko je?) pa mu je valjda pao kamen
sa srca kada je čuo da su od iduće sezone suigrači. Uglavnom, Jae se izvrsno
uklapa u današnju košarku bez pozicija jer je dovoljno mobilan, jak i visok da
igra pozicije 3 i 4. Nema kreativnu notu u svojoj igri, ali ako može kao i lani
pogađati skoro 40% za tricu i dalje će ostati čisto bogatstvo s obzirom na
ugovor (još 3 sezone i oko 22 milijuna dolara, ukupno. Nisam provjeravao ali
vjerujem da je dao otkaz agentu ili ga drži zatočenog negdje na Aljasci). Nakon
Rosea, Calderona i Jeffa Greena koji su dovedeni zbog napadačke igre, Crowder
je napokon potez Cavsa u smjeru obrane, i za razliku od Thomasa njega itekako
mogu zamisliti u matchupu protiv Dubsa, čak i kao startera. Tu će dobiti onu
rolu koju je lani bezuspješno, a prije dvije godine uspješno odradio Richard
Jefferson. I Lueu je pao kamen sa srca.
Žižić je ignorirano ime u ovom
tradeu, nepoznati rookie ali dolazi na najtanje pokrivenu poziciju u
Clevelandu. Lani su je krpali s Fryeom i Loveom, potpisali Boguta pa
kapverdskog diva Tavaresa. Tavares pred početak kampa nema garantiran ugovor,
Žižić bi mu mogao smjestiti i otkaz ako ga nadigra kroz pripreme i brzo se
aklimatizira na predatorski karakter lige. Ako ne, skupljat će mrvice ili se
kaliti u Đi ligi.
Pick ne treba posebno spominjati, tu
Cavsi nemaju ništa u svojim rukama, ali recimo da ga možda mogu iskoristiti
tijekom trade deadlinea i dodatno pojačati momčad ako to situacija bude
nalagala i ovisno o tome kako će Netsi plivati.
Boston je definitivno izgubio na
dubini. Od lanjskih startera ostao je samo Horford. Od igrača koji su igrali
nekakve ozbiljne minute lani ostali su samo Horford, Smart, Brown i Rozier što
je potpuni kuršlus za ekipu koja je lani igrala finale. Ili možda nije? U zadnjem tekstu na Ispod Obruča pisao sam kako su Hawksi trebali razjebati onu
petorku Teague-Korver-Carroll-Millsap-Horford ono ljeto kada su igrali finale
konferencije. Nisu, pa su na kraju svi odšetali za vreću govana. Treba imati
muda razbiti ekipu koja je sjajno funkcionirala i igrala finale. Budenholzer i
Ferry se nisu usudili, ali zato i nemaju pedigre lucidnog GM-a kao što ima
Ainge. On je napravio upravo to. Upao je s mačetom na ovaj roster i iskasapio
ga, svjestan da je to-to, ekipa je dosegla vrhunac i treba misliti na budućnost.
Ali ne samo to, nego je i pored toga doveo klasne All-Star igrače. Navijači
tuguju jer nema više fajtera Bradleya, Crowdera, Mr. Fourth Quartera i bijelog
brata Zellera. Ali Ainge je očito nešto pametniji i dva koraka ispred ostalih.
Da, izgubili su dubinu i simpatične startere ali su dobili franšizne talente
oko kojih možeš graditi šampionsku ekipu (možda). Zapravo, čekaj, jesu li
izgubili na dubini? Na jedinici imaju Irvinga, Roziera i Larkina; na bokovima
su Smart, Tatum, Brown, Hayward, Ojeleye, a visoki su Horford, Morris, Baynes i
Theis. Možda će kroz regularnu sezonu neka od imena koje su izgubili
nedostajati, ali u playoffu, kada se rotacija skrati ekipa će imati taj luksuz
da utakmicu završavaju Irving i Hayward. Celticsi odrastaju, prolaze kroz
preobrazbu i nema u tome ništa loše.
Dobro, tu još treba vidjeti kakav će
biti rast iznutra i koliko su na sebi ovog ljeta radili prvenstveno Smart i
Brown, onda i Tatum, ali o tom potom.
S Irvingom su Celticsi dobili jednako
velikog mudaša i mangu koji se ne boji uzeti loptu i završiti utakmicu u korist
svoje ekipe. Dobili su jačeg haklera nego što je bio Thomas, i za mene ipak
boljeg strijelca koji, opet ponavljam, ima tek 25 godina i ispred njega su najbolje
igračke sezone. Promjena konteksta i nova ekipa će mu sigurno odgovarati.
Pitanje je samo njegovog karaktera, želi li se on podrediti dovoljno ekipi, ali
i treneru jer je Stevens naviknut na status zvijezde. Za razliku od Thomasa
Irvinga vjerojatno nećemo puno gledati u handoffu, ali hoćemo u kretanjima kroz
blokove da bi se otvorio na trici, to je jedan segment u kojem on nije bio
iskorišten dovoljno u Clevelandu zato jer mu je lopta konstantno bila u rukama.
Što se njegove obrane tiče
definitivno će ga biti lakše uklopiti, ili sakriti, nego Thomasa. Ali ako to i
ne bude slučaj, Smart, Brown i Hayward se mogu pobrinuti za prljavi posao.
Na kraju balade, gledajući kompletnu
situaciju bolja ocjena ide za Cavse kojima je prijetio totalni raspad a ovako
su, barem trenutno, zaustavili to. Istina, Kelti su dobili sjajnog i dokazanog
igrača ali su pomogli i svojoj direktnoj konkurenciji na Istoku. To je nijansa
koja ipak odlučuje da trade ne proglasimo win-winom, sve dok budućnost ne
pokaže drugačije.
A sad, Eurobasket… Ponitka, I`m
cooooomiiing!
Svaka cast, slazem se sa sve i dajte taj Euro podcast vise.
OdgovoriIzbriši