Upoznajmo se s tri glavna lika u cijeloj priči:
Mike Malone - 43 godine, Njujorčanin, Loyola koledž, trenerski asistent na sveučilištima Oakland, Providence, Manhattan. Od 2001. u Knicksima kao video koordinator i zadužen za izvješća skauta. Od 2005-2010 pomoćnik u Cavsima pa godina dana u New Orleansu također kao asistent. Od 2011. u Warriorsima gdje je navodno bio najskuplje plaćeni trenerski asistent u ligi, ujedno zadužen za slaganje obrane Warriorsa, a 2012. g je izabran za najboljeg assistant coacha u ligi od strane generalnih menadžera. Od 2013-14 glavni trener u Kingsima.
Pete D'Alessandro - 46 godina, Njujorčanin, operativnu košarkašku karijeru počeo kao video koordinator na St. John sveučilištu. 2004. g na poziv košarkaškog direktora i legende kluba Chrisa Mullina dolazi u Warriorse gdje postaje šef košarkaških operacija, a 2 godine poslije, asistent generalnom menadžeru specijaliziran za analitiku i salary cap zavrzlame. 2010. godine odlazi u Warriorse kao pomoćnik Masaiu Ujiriju, a nakon što mu je šef zapalio za Kanadu D'Alessandro ostaje bez posla sve dok ga 2013 g. kao generalnog menadžera nije zaposlio u Kingsima novi vlasnik Vivek Ranadive
Vivek Ranadive - 57 godina, Mumbai, Indija, pohađao jedno od najprestižnijih svjetskih sveučilišta MIT, bogatstvo zaradio baveći se tehnologijom i elektronikom, 2010. postaje jedan od vlasnika Warriorsa. 2013. godine spasio je Kingse od preseljenja u Seattle i kupio ih od braće Maloof za više od 500 milijuna dolara nakon čega se povukao iz poslovnog carstva čije je upravljanje prepustio djeci a on se zabavlja s novom igračkom - NBA franšizom.
Mike Malone prošlu je sezonu završio s omjerom 28-54 u kojoj je bilo najmanje bitno ostvariti bilo kakav rezultat jer je franšiza bila u prijelaznom razdoblju. Ni na nebu ni na zemlji i bez jasnog plana a ekipa bez talenta. Sada kada više nije trener možemo reći da je ipak odradio solidan posao. Ne odličan jer nije pobjeđivao s Kingsima ali napravio je nekoliko jako dobrih stvari ove sezone koje se ne smiju zanemariti.
Evo i konteksta u kojem je dobio otkaz. Omjer Kingsa ove sezone u trenutku kada je Malone dobio nogu bio je 11-13 a ostvaren je u već tradicionalno jakoj Zapadnoj konferenciji i uz 1 od 3 najteža rasporeda u ligi (Kingsi, Lakersi i Utah su imali najteži raspored u ligi). Iako se na početku sezone o Kingsima pričalo kao o prošlogodišnjim Sunsima, kao o potencijalnom iznenađenju, teško da su oni mogli ostati u borbi za playoff do kraja, a ako i jesu nikada nećemo doznati jer se Cousins ozlijedio i propustio 10 zadnjih utakmica.
Kada ti glavni igrač, okosnica i obrane i napada propusti 10 utakmica logično je da će i tvoj rezultat patiti, posebno ako nemaš pretjerano talentiran roster a Kingsi to nemaju. Kad smo već kod Cousinsa recimo da je on baš pod Maloneom sazrio, postao pravi lider na parketu. Sjećam se prošle sezone u kojoj je Malone dosta često kritizirao Boogiejevu obranu i manjak zalaganja, i činilo se da ni taj odnos nije baš idealan ali očito su se ove sezone našli na istoj valnoj dužini čemu je vrlo vjerojatno pomoglo i Cousinsovo osvajanje Svjetskog prvenstva i rad s autoritetima poput Krzyzewskog i Thibodeaua. Sa prethodnicima Malonea na klupi Kingsa, Paulom Westphalom i Keithom Smartom Boogie Cousins je bio na rubu fizičkog obračuna, nekoliko puta. Znamo i kakve je pizdarije radio na parketu ratujući sa sucima, u svlačionici sa suigračima, i na parketu sa samim sobom.
Malone je uspio doći do njega (a vjerojatno su i Cousinsove godine učinile svoje) i natjerao ga da bude istinski lider i igrama i ponašanjem, posebno zalaganjem u obrani gdje mu je našao idealnu poziciju kojom će sakriti njegov manjak eksplozivnosti u zatvaranju reketa (zonska obrana picka umjesto Smartovog prijašnjeg blitzanja zahvaljujući čemu je Boogie došao na zao glas kao užasan defender. Nije on ni sada Marc Gasol, i dalje obranu igra više rukama nego nogama, ali postavljen je bio u bolju situaciju u kojoj su njegove mane uglavnom bile sakrivene).
Cousins je i lani bio legitimni All-Star kandidat, a ove sezone bi se čudo moralo dogoditi da ne nastupi u New Yorku u finalnoj večeri. Brojke od ove sezone: 23 poena, 12 skokova, 2 asistencije, 1 ukradena, 1 blokada, 8 slobodnih po utakmici, 51% FG, trošio je svako treći napad Kingsa i imao efikasnost dostojnu legitimne prve napadačke opcije.
I s njim potpuno zdravim Kingsi bi teško do playoffa, ali to opet nije bio problem Malonea nego manjkavosti rostera iz kojeg je trener izvlačio najviše što je mogao. U ovom trenutku i Pelicansi, a posebno Oklahoma i Sunsi izgledaju bolje i imaju više talenta. Osim Cousinsa koji je All-Star, i Gaya koji je rubni All-Star igrač Kingsi na rosteru imaju sve same role playere bez izrazite vještine od kojih nijedan ne bi mogao biti starter u Dallasu, Clippersima ili recimo Portlandu koji, da ne govorimo o Memphisu, Spursima, Warriorsima ili Oklahomi.
Da prijeđem na stvar, Maloneov najveći problem je što je on ozbiljan trener koji je došao u neozbiljan kontekst, u neozbiljno okruženje. Pojavljivanje Ranadivea kao vlasnika trebalo je značiti i kraj kaosa koji je Kingse okruživao predugi niz godina. Trebao je značiti kraj mijenjanju trenera kao čarapa (od Adelmana koji je vladao od 98-2006 izmijenilo se 6 trenera, od kojih je samo Westphal vladao 3 sezone, ostali samo po jednu), kraj polemiziranja što će biti s Kingsima što je unosilo nemir u zajednicu navijača Kingsa kao i svlačionicu, i trebao je označiti kraj lutanja franšize i početak stvaranja jasnih planova kako upravljati franšizom i kako izgraditi identitet.
Međutim, nije se baš lako osloboditi užasnog povijesnog naslijeđa koje se nakupljalo kroz zadnju dekadu i Kingsi su uglavnom nastavili po starom. Umjesto da se unormale, jer to je ono što novi vlasnik donese - stabilnost, oni su i dalje vrlo kaotični, čak i ekstravagantni.
To su pokazali i pred draft 2014. godine kada su objavili javni natječaj u kojemu pozivaju sve fanove Kingsa, mlade i nadobudne nedokazane skaute da prikupljaju informacije o koledž igračima koji će izaći na draft i to šalju upravi Kingsa. Uprava je odabrala najbolje među njima i pozvala ih u Sacramento u kojem su mladi "skauti" prezentirali koga je najbolje odabrati na ovogodišnjem draftu. Uostalom pogledajte sami kako je to izgledalo.
A ovako je to izgledalo pred sami draft i u draft večeri kada su odlučili an kraju odabrati Stauskasa.
Mislim, ok. Meni kao amaterskom "piscu" i pratitelju NBA zbivanja ovo je skroz simpatičan i zabavan odnos jedne franšize prema javnosti ili navijačima. Ali ujedno i amaterski. Tražiš od gomile klinaca od kojih neki sigurno nisu nikada ni bili na košarkaškoj utakmici ili košarku igrali da ti traže igrače koje ćeš odabrati na draftu a koji mogu odrediti sudbinu franšize idućih 15 godina. A onda tražiš od njih da dođu i to sve prezentiraju košarkaškim veličinama kakav su Mitch Richomond i Mullin. Ja Jasmina Repešu ne poštujem kao trenera ali opet ne bi imao baš hrabrosti pametovati mu kako da igra obranu picka s Tomićem jer je taj čovjek ipak nešto i napravio u košarci. Da ne govorim kako su ovim potezom u upravi Kingsa oprali ruke od mogućeg neuspjeha ako se Stauskas pokaže kao bust.
Druga stvar koja savršeno precizno oslikava zašto je Malone dobio otkaz je u drugom video, oko 6 min pa na dalje kada se Ranadive ustaje sa stolice kao da je on otkrio Jordana, Bryanta i Jamesa i 5 puta izgovara da želi Stauskasa. Nijedna franšiza nije dobro završila kada joj se vlasnik miješao u pitanja struke. Ne trebamo daleko ići, pogledajmo Maverickse od prije nekoliko godina kada su lovili Chirsa Paula, Cuban je svojom voljom razjebao šampionsku momčad, a onda se debelo opekao jer su Mavericksi 2-3 sezone bili mediokritetska momčad, pogledajmo gdje su Knicksi na čelu s Dolanom.
Posjedovati NBA franšizu je čast povlaštenih. Ferrarija može kupiti i imati svatko na svijetu. NBA franšizu može imati samo 30 ljudi u svijetu. I ok, Vivek se povukao iz biznisa s kojim je zgrnuo milijune, dosadno mu je u životu pa će se sad malo zajebavati s NBA franšizom, otpuštati i dovoditi trenere kada želi, momčad će igrati kako on želi, radit će tradeove kakve on želi. Čovjek je u potpunosti zavladao stručnim, košarkaškim segmentom franšize umjesto da lijepo sjedi u publici na domaćim utakmicama i gleda košarku a kvalificiranim ljudima iz struke prepusti košarkaške operacije.
Jedan od uzroka koji je koštao Malonea posla a koji je isplivao u javnost bile su Ranadiveove ideje da Kingsi moraju igrati bržu i atraktivniju košarku, a druga ideja je bila da igraju samo sa 4 igrača u obrani, a da peti ne prelazi centar nego da čeka promašaj protivnika i zabija lagane poene. Prvo, Kingsi nikako nisu mogli igrati atraktivnu košarku jer su imali roster koji nije složen po tom modelu igre. Ili su trebali natjerati Landryja, Cousinsa i Evansa da trče po terenu ko bekovi? Kingsi su s Maloneom igrali košarku iz 90-ih, ratničku, tvrdu i tu se bivšem treneru mora odati priznanje jer je uspio momčad psihički pripremiti da igra tvrdo i čvrsto iz večeri u večer. Njegov identitet bazirao se na obrani, na čvrstini i snazi, na visokim postavama s Casspijem (trojka, stretch 4) na beku, i s Gayom na krilu, na igri kroz post, kroz Gaya i Cousinsa. Tricaše nisu imali da igraju run and gun, kao ni prave slashere koji bi na nepostavljene napade driblali i finiširali na obruču.
Drugo, ne znam uopće što reći na drugi prijedlog igranja obrane 4 na 5. Navodno je Ranadive trenirao žensku košarkašku momčad svoje kćeri u Indiji i igrao takvu obranu. Jasno ej da bi primali gomilu poena, sigurno više nego što bi ih onaj 1 koji en prelazi centar uspio zabiti. Postavlja se milijun pitanja sada tu. Kakve bi postave igrale tu obranu? Niske, visoke? Tko bi bio igrač preko centra? Stvarno ne znam. NBA momčadi danas redovito u svojim petorkama imaju 4 sigurna igrača koja mogu pogađati sa svih pozicija. Obrana 4 na 5 strahovito bi trošila obrambenu četvorku. Onog jednog koji stoji u napadu sam bilo bi moguće braniti zaduženjem jednog igrača koji bi trčao u obranu prilikom šuta svoje momčadi, itd. Glupa ideja, jednostavno ne vidim kako je efikasno instalirati.
Viveku se pridružio i D'Alessandro u miješanju Maloneu u posao. Od starta se GM i glavni trener nisu slagali što je bilo i očekivano jer D'Alessandro nije odabrao Malonea za glavnog trenera što inače GM-ovi rade kada dolaze u novi klub (uglavnom otpuste starog trenera, a dovedu novog koji pripada njihovom klanu). I GM Kingsa je želio da momčad igra brže, a ni to me ne iznenađuje jer je u Warriorsima surađivao s Donom Nelsonom "tatom" run&gun košarke, a u Denveru s Gerogeom Karlom koji je također preferirao kroz svoju trenersku karijeru tranzicijsku košarku i visoki tempo.
Da iza Maloneovog otkaza stoje ova dvojica operativaca iz uprave franšize (plus Mullin koji je jedan od savjetnika D Alessandra) možda dobro svjedoči i izjava GM-a Kingsa ove sezone: "Naš cilj je playoff. Uvijek smo govorili da tamo želimo doći čim prije. Znamo da i dalje za to moramo raditi, ali na dobrom smo putu. Možete suditi je li to dobar cilj ili ne, ali me ne zanima, to mora biti naš cilj. Kako da ne bude? Nitko ne želi gubiti. Ja kao GM, pa vlasnik, ostali članovi uprave, treneri, igrači, nitko ne želi gubiti. A najmanje žele gubiti naši navijači."
D'Alessandrova ideja je plemenit, i u sportskom smislu dobra. Ali nerealna za barem ovu sezonu zato što Kingsi nemaju roster za playoff i postoje bolje momčadi od njih. A kada su vidjeli da kola idu nizbrdo odlučili su se riješiti trenera koji je ni kriv ni dužan. Zapravo, samo su čekali njegov krivi potez u sezoni da ga mogu otjerati jer se s Ranadiveom nije slagao oko ideologije i igre te nije bio D'Alessandrov čovjek.
Budući da sam spomenuo ekstravagantnost Kingsa, jako mi je zanimljiva njihova ideja izgradnje momčadi, odnosno plan kako su zamislili provesti to. Naime, plan je uzimati talente kroz draft, ali i kroz tradeove se pojačavati. Tako je npr došao Rudy Gay. Problem je što se uglavnom radi o problematičnim igračima, a pri "problematični" mislima njihove felere u igri ili na visoku plaću, ili na oboje što je najgore.
Osim ovih oko stila igre i nerealnih očekivanja bilo je još tenzija na razni uprava-trener što je uvijek put za katastrofu. Počelo je s neslaganjem oko tradea za Josha Smitha kojem se Malone suprotstavio tvrdeći da na parketu nema mjesta za trojku Cousins-Gay-Smith i da ih ne bi bilo moguće uklopiti. Nastavilo se ovog ljeta kada je D'Alessandro želio zaposliti kao pomoćnike Maloneu - Kurta Rambisa (danas u Knicksima) ili Alvina Gentryja (Warriorsi) što je Malone protumačio, s razlogom, kao pripremu terena za njegov otkaz pa je ipak u klub dovukao Corbina, valjda najgoreg trenera prošle sezone u ligi, trenirao Jazz, misleći da mu od njega ne prijeti opasnost. A problema je bilo i lani i to oko Roycea Whitea, rookieja Kingsa kojemu Malone nije davao minute što se upravi nije svidjelo i navodno su to tenzije i počele.
I tko su sada favoriti za Maloneovog nasljednika?
Corbin, dosadašnji asistent koji će vjerojatno McLemorea i Stauskasa posjesti na klupu na račun Sessionsa?
George Karl? Dobar trener ali u poznim godinama u kojima bi mu više dogovaralo vođenje jednog contendera nego projekt momčadi kakvi su Kingsi. Stil igre bi bio po guštu Viveka i Petea, ne i Cousinsa.
Mark Jackson? Momčad bi ga slijedila imao bi njihovo povjerenje, sve akcije bi se igrale preko Cousinsa i Gaya u low postu, ostali bi propali.
Vinny Del Negro? Donio bi loše trenerske odluke, lošu frizuru, loše odijelo i kravatu.
Iako su Kingsi u zadnje vrijeme sve kritičare demantirali i ušutkali potezima koje su radili a koji su bili kritizirani (dovođenje Gaya, puštanje Thomasa zbog Collisona) ovaj potez mi ne izgleda najbolji. Boljeg čovjeka, osim možda Jeffa Van Gundyja (zna kako se gradi franšiza, trenirao i Ewinga i Minga pa zašto ne bi mogao i Cousinsa) nemaju. Uostalom, zašto Malonea nisu mogli pustiti da odradi posao do kraja sezone pa onda odluče što će? Nije podoban, eto zašto. Moguće i u AmeriKi.
Pročitao sam prije nekoliko dana zanimljive izjave Gregga Popovicha i upravo Jeffa V.G-a o trenerskom poslu i odnosu vlasnika NBA franšize prema rezultatima svoje "igračke".
Pop kaže: "Ako stvari u rezultatskom smislu ne krenu prema planu, ili se ne odvijaju dovoljno brzo, vlasnici postaju frustrirani. Neki čak to sve doživljavaju i previše osobno. Kao da osjećaju neugodu zato što su u biznisu s kojim su se obogatili bili jako uspješni, pa na neuspjehe nisu navikli. Zato im je i teško razumjeti kako se gradi NBA momčad i kako stvari funkcioniraju u NBA poslu."
Zanimljiva je i Van Gundyjeva misao: "Ako imaš dovoljno vremena kao trener, bit ćeš dobar. Pitanje je samo možeš li dobiti dovoljno vremena? A to je povezano s tim imaš li dobre igrače ili ne. Ako imaš Hall of Fame igrača na svom rosteru, to je dobar posao i imat ćeš vremena. Ja sam imao svog u Ewingu."
Ne znamo je li Malone imao svog HoF-era u DeMarcusu Cousinsu, ali je u dvorcu "Kraljeva" u Sacramentu nastradao od nestašluka dvorskih luda.
Mike Malone - 43 godine, Njujorčanin, Loyola koledž, trenerski asistent na sveučilištima Oakland, Providence, Manhattan. Od 2001. u Knicksima kao video koordinator i zadužen za izvješća skauta. Od 2005-2010 pomoćnik u Cavsima pa godina dana u New Orleansu također kao asistent. Od 2011. u Warriorsima gdje je navodno bio najskuplje plaćeni trenerski asistent u ligi, ujedno zadužen za slaganje obrane Warriorsa, a 2012. g je izabran za najboljeg assistant coacha u ligi od strane generalnih menadžera. Od 2013-14 glavni trener u Kingsima.
Pete D'Alessandro - 46 godina, Njujorčanin, operativnu košarkašku karijeru počeo kao video koordinator na St. John sveučilištu. 2004. g na poziv košarkaškog direktora i legende kluba Chrisa Mullina dolazi u Warriorse gdje postaje šef košarkaških operacija, a 2 godine poslije, asistent generalnom menadžeru specijaliziran za analitiku i salary cap zavrzlame. 2010. godine odlazi u Warriorse kao pomoćnik Masaiu Ujiriju, a nakon što mu je šef zapalio za Kanadu D'Alessandro ostaje bez posla sve dok ga 2013 g. kao generalnog menadžera nije zaposlio u Kingsima novi vlasnik Vivek Ranadive
Vivek Ranadive - 57 godina, Mumbai, Indija, pohađao jedno od najprestižnijih svjetskih sveučilišta MIT, bogatstvo zaradio baveći se tehnologijom i elektronikom, 2010. postaje jedan od vlasnika Warriorsa. 2013. godine spasio je Kingse od preseljenja u Seattle i kupio ih od braće Maloof za više od 500 milijuna dolara nakon čega se povukao iz poslovnog carstva čije je upravljanje prepustio djeci a on se zabavlja s novom igračkom - NBA franšizom.
Mike Malone prošlu je sezonu završio s omjerom 28-54 u kojoj je bilo najmanje bitno ostvariti bilo kakav rezultat jer je franšiza bila u prijelaznom razdoblju. Ni na nebu ni na zemlji i bez jasnog plana a ekipa bez talenta. Sada kada više nije trener možemo reći da je ipak odradio solidan posao. Ne odličan jer nije pobjeđivao s Kingsima ali napravio je nekoliko jako dobrih stvari ove sezone koje se ne smiju zanemariti.
Evo i konteksta u kojem je dobio otkaz. Omjer Kingsa ove sezone u trenutku kada je Malone dobio nogu bio je 11-13 a ostvaren je u već tradicionalno jakoj Zapadnoj konferenciji i uz 1 od 3 najteža rasporeda u ligi (Kingsi, Lakersi i Utah su imali najteži raspored u ligi). Iako se na početku sezone o Kingsima pričalo kao o prošlogodišnjim Sunsima, kao o potencijalnom iznenađenju, teško da su oni mogli ostati u borbi za playoff do kraja, a ako i jesu nikada nećemo doznati jer se Cousins ozlijedio i propustio 10 zadnjih utakmica.
Kada ti glavni igrač, okosnica i obrane i napada propusti 10 utakmica logično je da će i tvoj rezultat patiti, posebno ako nemaš pretjerano talentiran roster a Kingsi to nemaju. Kad smo već kod Cousinsa recimo da je on baš pod Maloneom sazrio, postao pravi lider na parketu. Sjećam se prošle sezone u kojoj je Malone dosta često kritizirao Boogiejevu obranu i manjak zalaganja, i činilo se da ni taj odnos nije baš idealan ali očito su se ove sezone našli na istoj valnoj dužini čemu je vrlo vjerojatno pomoglo i Cousinsovo osvajanje Svjetskog prvenstva i rad s autoritetima poput Krzyzewskog i Thibodeaua. Sa prethodnicima Malonea na klupi Kingsa, Paulom Westphalom i Keithom Smartom Boogie Cousins je bio na rubu fizičkog obračuna, nekoliko puta. Znamo i kakve je pizdarije radio na parketu ratujući sa sucima, u svlačionici sa suigračima, i na parketu sa samim sobom.
Malone je uspio doći do njega (a vjerojatno su i Cousinsove godine učinile svoje) i natjerao ga da bude istinski lider i igrama i ponašanjem, posebno zalaganjem u obrani gdje mu je našao idealnu poziciju kojom će sakriti njegov manjak eksplozivnosti u zatvaranju reketa (zonska obrana picka umjesto Smartovog prijašnjeg blitzanja zahvaljujući čemu je Boogie došao na zao glas kao užasan defender. Nije on ni sada Marc Gasol, i dalje obranu igra više rukama nego nogama, ali postavljen je bio u bolju situaciju u kojoj su njegove mane uglavnom bile sakrivene).
Cousins je i lani bio legitimni All-Star kandidat, a ove sezone bi se čudo moralo dogoditi da ne nastupi u New Yorku u finalnoj večeri. Brojke od ove sezone: 23 poena, 12 skokova, 2 asistencije, 1 ukradena, 1 blokada, 8 slobodnih po utakmici, 51% FG, trošio je svako treći napad Kingsa i imao efikasnost dostojnu legitimne prve napadačke opcije.
I s njim potpuno zdravim Kingsi bi teško do playoffa, ali to opet nije bio problem Malonea nego manjkavosti rostera iz kojeg je trener izvlačio najviše što je mogao. U ovom trenutku i Pelicansi, a posebno Oklahoma i Sunsi izgledaju bolje i imaju više talenta. Osim Cousinsa koji je All-Star, i Gaya koji je rubni All-Star igrač Kingsi na rosteru imaju sve same role playere bez izrazite vještine od kojih nijedan ne bi mogao biti starter u Dallasu, Clippersima ili recimo Portlandu koji, da ne govorimo o Memphisu, Spursima, Warriorsima ili Oklahomi.
Da prijeđem na stvar, Maloneov najveći problem je što je on ozbiljan trener koji je došao u neozbiljan kontekst, u neozbiljno okruženje. Pojavljivanje Ranadivea kao vlasnika trebalo je značiti i kraj kaosa koji je Kingse okruživao predugi niz godina. Trebao je značiti kraj mijenjanju trenera kao čarapa (od Adelmana koji je vladao od 98-2006 izmijenilo se 6 trenera, od kojih je samo Westphal vladao 3 sezone, ostali samo po jednu), kraj polemiziranja što će biti s Kingsima što je unosilo nemir u zajednicu navijača Kingsa kao i svlačionicu, i trebao je označiti kraj lutanja franšize i početak stvaranja jasnih planova kako upravljati franšizom i kako izgraditi identitet.
Međutim, nije se baš lako osloboditi užasnog povijesnog naslijeđa koje se nakupljalo kroz zadnju dekadu i Kingsi su uglavnom nastavili po starom. Umjesto da se unormale, jer to je ono što novi vlasnik donese - stabilnost, oni su i dalje vrlo kaotični, čak i ekstravagantni.
To su pokazali i pred draft 2014. godine kada su objavili javni natječaj u kojemu pozivaju sve fanove Kingsa, mlade i nadobudne nedokazane skaute da prikupljaju informacije o koledž igračima koji će izaći na draft i to šalju upravi Kingsa. Uprava je odabrala najbolje među njima i pozvala ih u Sacramento u kojem su mladi "skauti" prezentirali koga je najbolje odabrati na ovogodišnjem draftu. Uostalom pogledajte sami kako je to izgledalo.
A ovako je to izgledalo pred sami draft i u draft večeri kada su odlučili an kraju odabrati Stauskasa.
Mislim, ok. Meni kao amaterskom "piscu" i pratitelju NBA zbivanja ovo je skroz simpatičan i zabavan odnos jedne franšize prema javnosti ili navijačima. Ali ujedno i amaterski. Tražiš od gomile klinaca od kojih neki sigurno nisu nikada ni bili na košarkaškoj utakmici ili košarku igrali da ti traže igrače koje ćeš odabrati na draftu a koji mogu odrediti sudbinu franšize idućih 15 godina. A onda tražiš od njih da dođu i to sve prezentiraju košarkaškim veličinama kakav su Mitch Richomond i Mullin. Ja Jasmina Repešu ne poštujem kao trenera ali opet ne bi imao baš hrabrosti pametovati mu kako da igra obranu picka s Tomićem jer je taj čovjek ipak nešto i napravio u košarci. Da ne govorim kako su ovim potezom u upravi Kingsa oprali ruke od mogućeg neuspjeha ako se Stauskas pokaže kao bust.
Druga stvar koja savršeno precizno oslikava zašto je Malone dobio otkaz je u drugom video, oko 6 min pa na dalje kada se Ranadive ustaje sa stolice kao da je on otkrio Jordana, Bryanta i Jamesa i 5 puta izgovara da želi Stauskasa. Nijedna franšiza nije dobro završila kada joj se vlasnik miješao u pitanja struke. Ne trebamo daleko ići, pogledajmo Maverickse od prije nekoliko godina kada su lovili Chirsa Paula, Cuban je svojom voljom razjebao šampionsku momčad, a onda se debelo opekao jer su Mavericksi 2-3 sezone bili mediokritetska momčad, pogledajmo gdje su Knicksi na čelu s Dolanom.
Posjedovati NBA franšizu je čast povlaštenih. Ferrarija može kupiti i imati svatko na svijetu. NBA franšizu može imati samo 30 ljudi u svijetu. I ok, Vivek se povukao iz biznisa s kojim je zgrnuo milijune, dosadno mu je u životu pa će se sad malo zajebavati s NBA franšizom, otpuštati i dovoditi trenere kada želi, momčad će igrati kako on želi, radit će tradeove kakve on želi. Čovjek je u potpunosti zavladao stručnim, košarkaškim segmentom franšize umjesto da lijepo sjedi u publici na domaćim utakmicama i gleda košarku a kvalificiranim ljudima iz struke prepusti košarkaške operacije.
Jedan od uzroka koji je koštao Malonea posla a koji je isplivao u javnost bile su Ranadiveove ideje da Kingsi moraju igrati bržu i atraktivniju košarku, a druga ideja je bila da igraju samo sa 4 igrača u obrani, a da peti ne prelazi centar nego da čeka promašaj protivnika i zabija lagane poene. Prvo, Kingsi nikako nisu mogli igrati atraktivnu košarku jer su imali roster koji nije složen po tom modelu igre. Ili su trebali natjerati Landryja, Cousinsa i Evansa da trče po terenu ko bekovi? Kingsi su s Maloneom igrali košarku iz 90-ih, ratničku, tvrdu i tu se bivšem treneru mora odati priznanje jer je uspio momčad psihički pripremiti da igra tvrdo i čvrsto iz večeri u večer. Njegov identitet bazirao se na obrani, na čvrstini i snazi, na visokim postavama s Casspijem (trojka, stretch 4) na beku, i s Gayom na krilu, na igri kroz post, kroz Gaya i Cousinsa. Tricaše nisu imali da igraju run and gun, kao ni prave slashere koji bi na nepostavljene napade driblali i finiširali na obruču.
Drugo, ne znam uopće što reći na drugi prijedlog igranja obrane 4 na 5. Navodno je Ranadive trenirao žensku košarkašku momčad svoje kćeri u Indiji i igrao takvu obranu. Jasno ej da bi primali gomilu poena, sigurno više nego što bi ih onaj 1 koji en prelazi centar uspio zabiti. Postavlja se milijun pitanja sada tu. Kakve bi postave igrale tu obranu? Niske, visoke? Tko bi bio igrač preko centra? Stvarno ne znam. NBA momčadi danas redovito u svojim petorkama imaju 4 sigurna igrača koja mogu pogađati sa svih pozicija. Obrana 4 na 5 strahovito bi trošila obrambenu četvorku. Onog jednog koji stoji u napadu sam bilo bi moguće braniti zaduženjem jednog igrača koji bi trčao u obranu prilikom šuta svoje momčadi, itd. Glupa ideja, jednostavno ne vidim kako je efikasno instalirati.
Viveku se pridružio i D'Alessandro u miješanju Maloneu u posao. Od starta se GM i glavni trener nisu slagali što je bilo i očekivano jer D'Alessandro nije odabrao Malonea za glavnog trenera što inače GM-ovi rade kada dolaze u novi klub (uglavnom otpuste starog trenera, a dovedu novog koji pripada njihovom klanu). I GM Kingsa je želio da momčad igra brže, a ni to me ne iznenađuje jer je u Warriorsima surađivao s Donom Nelsonom "tatom" run&gun košarke, a u Denveru s Gerogeom Karlom koji je također preferirao kroz svoju trenersku karijeru tranzicijsku košarku i visoki tempo.
Da iza Maloneovog otkaza stoje ova dvojica operativaca iz uprave franšize (plus Mullin koji je jedan od savjetnika D Alessandra) možda dobro svjedoči i izjava GM-a Kingsa ove sezone: "Naš cilj je playoff. Uvijek smo govorili da tamo želimo doći čim prije. Znamo da i dalje za to moramo raditi, ali na dobrom smo putu. Možete suditi je li to dobar cilj ili ne, ali me ne zanima, to mora biti naš cilj. Kako da ne bude? Nitko ne želi gubiti. Ja kao GM, pa vlasnik, ostali članovi uprave, treneri, igrači, nitko ne želi gubiti. A najmanje žele gubiti naši navijači."
D'Alessandrova ideja je plemenit, i u sportskom smislu dobra. Ali nerealna za barem ovu sezonu zato što Kingsi nemaju roster za playoff i postoje bolje momčadi od njih. A kada su vidjeli da kola idu nizbrdo odlučili su se riješiti trenera koji je ni kriv ni dužan. Zapravo, samo su čekali njegov krivi potez u sezoni da ga mogu otjerati jer se s Ranadiveom nije slagao oko ideologije i igre te nije bio D'Alessandrov čovjek.
Budući da sam spomenuo ekstravagantnost Kingsa, jako mi je zanimljiva njihova ideja izgradnje momčadi, odnosno plan kako su zamislili provesti to. Naime, plan je uzimati talente kroz draft, ali i kroz tradeove se pojačavati. Tako je npr došao Rudy Gay. Problem je što se uglavnom radi o problematičnim igračima, a pri "problematični" mislima njihove felere u igri ili na visoku plaću, ili na oboje što je najgore.
Osim ovih oko stila igre i nerealnih očekivanja bilo je još tenzija na razni uprava-trener što je uvijek put za katastrofu. Počelo je s neslaganjem oko tradea za Josha Smitha kojem se Malone suprotstavio tvrdeći da na parketu nema mjesta za trojku Cousins-Gay-Smith i da ih ne bi bilo moguće uklopiti. Nastavilo se ovog ljeta kada je D'Alessandro želio zaposliti kao pomoćnike Maloneu - Kurta Rambisa (danas u Knicksima) ili Alvina Gentryja (Warriorsi) što je Malone protumačio, s razlogom, kao pripremu terena za njegov otkaz pa je ipak u klub dovukao Corbina, valjda najgoreg trenera prošle sezone u ligi, trenirao Jazz, misleći da mu od njega ne prijeti opasnost. A problema je bilo i lani i to oko Roycea Whitea, rookieja Kingsa kojemu Malone nije davao minute što se upravi nije svidjelo i navodno su to tenzije i počele.
I tko su sada favoriti za Maloneovog nasljednika?
Corbin, dosadašnji asistent koji će vjerojatno McLemorea i Stauskasa posjesti na klupu na račun Sessionsa?
George Karl? Dobar trener ali u poznim godinama u kojima bi mu više dogovaralo vođenje jednog contendera nego projekt momčadi kakvi su Kingsi. Stil igre bi bio po guštu Viveka i Petea, ne i Cousinsa.
Mark Jackson? Momčad bi ga slijedila imao bi njihovo povjerenje, sve akcije bi se igrale preko Cousinsa i Gaya u low postu, ostali bi propali.
Vinny Del Negro? Donio bi loše trenerske odluke, lošu frizuru, loše odijelo i kravatu.
Iako su Kingsi u zadnje vrijeme sve kritičare demantirali i ušutkali potezima koje su radili a koji su bili kritizirani (dovođenje Gaya, puštanje Thomasa zbog Collisona) ovaj potez mi ne izgleda najbolji. Boljeg čovjeka, osim možda Jeffa Van Gundyja (zna kako se gradi franšiza, trenirao i Ewinga i Minga pa zašto ne bi mogao i Cousinsa) nemaju. Uostalom, zašto Malonea nisu mogli pustiti da odradi posao do kraja sezone pa onda odluče što će? Nije podoban, eto zašto. Moguće i u AmeriKi.
Pročitao sam prije nekoliko dana zanimljive izjave Gregga Popovicha i upravo Jeffa V.G-a o trenerskom poslu i odnosu vlasnika NBA franšize prema rezultatima svoje "igračke".
Pop kaže: "Ako stvari u rezultatskom smislu ne krenu prema planu, ili se ne odvijaju dovoljno brzo, vlasnici postaju frustrirani. Neki čak to sve doživljavaju i previše osobno. Kao da osjećaju neugodu zato što su u biznisu s kojim su se obogatili bili jako uspješni, pa na neuspjehe nisu navikli. Zato im je i teško razumjeti kako se gradi NBA momčad i kako stvari funkcioniraju u NBA poslu."
Zanimljiva je i Van Gundyjeva misao: "Ako imaš dovoljno vremena kao trener, bit ćeš dobar. Pitanje je samo možeš li dobiti dovoljno vremena? A to je povezano s tim imaš li dobre igrače ili ne. Ako imaš Hall of Fame igrača na svom rosteru, to je dobar posao i imat ćeš vremena. Ja sam imao svog u Ewingu."
Ne znamo je li Malone imao svog HoF-era u DeMarcusu Cousinsu, ali je u dvorcu "Kraljeva" u Sacramentu nastradao od nestašluka dvorskih luda.
Primjedbe
Objavi komentar